Ponedeljak, 08.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
SUMRAK AUTONOMIJE UNIVERZITETA

Kako su amfiteatri pretvoreni u magacine i spavaonice

Kako su amfiteatri pretvoreni u magacine i spavaonice
(Принтскрин)

Amfiteatar dva „Slobodan Jovanović” poseban je prostor na Pravnom fakultetu u Beogradu. Ova prostorija ima drukčiju „auru” od Amfiteatra pet „Radomir Lukić”, najveće i najpoznatije akademske učionice nekada nesumnjivo vodećeg pravnog fakulteta na Balkanu. Različita kakvoća ove dve prostorije delom je nastala i stoga što one nose imena dva možda najveća, a vrlo različita profesora. Fakultet je imao plejadu briljantnih umova, vrsnih predavača i vanrednih intelektualaca. Svima im je bila zajednička odanost instituciji kao takvoj, a razlikovali su se nemalo po predavačkom stilu i naučnom izrazu. I Jovanović i Lukić ostavili su svojim pisanjem, ali i širim, društvenim angažmanom neizbrisiv trag u akademskoj i društvenoj zaostavštini našeg naroda. Lukić je, za razliku od Jovanovića, govorio moravski živopisno, a jasno i precizno, u duhu najbolje francuske škole prava. Jovanović je, kažu, imao piskav glas i nije spadao u vrsne predavače. Stoga je Amfiteatar „Radomir Lukić” decenijama bio simbol akademske nastave, a Amfiteatar „Slobodan Jovanović” naučnih, stručnih i studentskih tribina, koje su se organizovale za probranu publiku, sklonu lepim i naučno argumentovanim diskusijama.

Amfiteatar „Slobodan Jovanović”, zaslugama profesora Mirka Vasiljevića, tadašnjeg dekana, i Dragiše Potića, nekadašnjeg direktora Centra za izdavaštvo i informisanje, već godinama krasi izložba posvećena Slobodanu Jovanoviću, ranije postavljena u Muzeju grada Vršca. Fotografije profesora Slobodana Jovanovića i njegove misli o pravu, politici i demokratiji učinile su ovu prostoriju, koja gleda ka delu Tašmajdana i Arhivu Srbije, mestom akademskog prosvetljenja. Bilo je to akademsko svetilište ne samo brojnim generacijama koje su tu slušale predavanja na drugoj godini studija već i pravim zaljubljenicima u slobodu naučne i društvene misli, neretko kritičke prema društvenom i državnom uređenju, ali, po pravilu, izražene argumentovano i dostojanstveno, u skladu sa akademskim integritetom i akademskom čašću, u vreme kada ovi principi nisu ni bili izričito zapisani u zakonu. Bilo je tu uvek manje ili više skrivene politike, političkih stavova i sudova, ali su oni dobijali svoju akademsku i institucionalnu formu, ne dovodeći u pitanje suštinu i smisao autonomije univerziteta.

Tačno je da univerzitet ima svoju društvenu misiju. Jednim delom ona se sastoji i u kreiranju i razvijanju društvene misli i svesti o politici i o društveno-političkom uređenju. Ipak, ta misija nikada ne može biti organizovana tako da se sama pretvori u politiku, a još manje da opravdava korišćenje akademskog prostora za bilo koju delatnost koja nema veze sa nastavom, naukom i strukom.

Živimo u doba u kojem stvarnost zaslugom različitih političkih i politici bliskih subjekata na vlasti, u opoziciji i u delu civilnog društva, postaje iskrivljeni odraz u ogledalu. Tako je princip autonomije univerziteta dobio svoju političku konotaciju, a principi akademskog integriteta i akademske čestitosti, umesto da oličavaju snagu nastavnog i naučnog izraza profesora, kao i njihov profesionalni i društveni autoritet, izopačili su se u principe nekakve političke solidarnosti i jedinstva. Kao da smo se vratili u najgori oblik samoupravnog socijalizma.

Umesto da Trg Slobodana Jovanovića ispred Pravnog fakulteta bude mesto sabiranja studenata koji idu na predavanja, preslišavaju se i povezuju u svojim predispitnim strahovanjima i postispitnim radovanjima, on se pretvorio, učešćem, ili bar pristajanjem, svih nas navodno odgovornih, u poprište stvarnih i fingiranih društvenih sukoba. Umesto da stepenice tog fakulteta budu ulaz u akademski hram nauke i znanja, kulture dijaloga i dostojanstvenog ponašanja, one su postale „teritorijalno-administrativna granica” koja se ne sme preći a da se ne ugrozi ili povredi prividna autonomija univerziteta. Ta prividna autonomija nije sloboda nastavnog i naučnog rada, nego bezobalna neodgovornost i simuliranje jedinstva i solidarnosti studenata i profesora. Prazni ili gotovo prazni hodnici u vreme održavanja kombinovane ili onlajn nastave, u iščekivanju ispitnih rokova kojih će biti kada plenum da „zeleno svetlo”, a nastavnički kolektiv se deklarativno saglasi, tragični su rezultati naopako shvaćene i godinama pogrešno ostvarivane autonomije univerziteta.

U takvom ambijentu u kojem svaka strana poziva na „dijalog” bez prisustva one druge, nadgornjavajući se u verbalnim prostaklucima i besmislicama, postaje normalno i izgleda nekom neobjašnjivom društvenom misijom opravdano da Amfiteatar „Slobodan Jovanović” bude pun svega i svačega samo ne studenata, profesora, naučnih i društvenih pregalaca i mislilaca.

Ne postoji autonomija univerziteta, niti legitimni društveni, a kamoli politički cilj kojim se može pravdati pretvaranje akademskog svetilišta u magacin ili spavaonu. To nije izraz akademskog integriteta, već je primer istorijski nezapamćenog akademskog svetogrđa.

Treba, ipak, biti suludi optimista i verovati da će se život obnoviti „prostim prelaskom na dnevni red”, odnosno ulaskom u sledeću školsku godinu, upisom nove generacije studenata i sabijanjem ispitnih rokova. Duhovi akademskih i profesorskih veličina nas posmatraju odozgo i čekaju ne da „odsviramo kraj” ili da „damo zeleno svetlo” nego da zamolimo za oprost akademskih grehova koje su naročito današnji profesori počinili zanemarivši tradicionalno pravilo: naše amfiteatre i slušaonice moramo čuvati i odnositi se prema njima kao prema svetinjama. Upravo zarad bolje budućnosti na koju se svi olako pozivamo solidarni u našoj rasutosti kratkog istorijskog pamćenja i neodgovornog zaborava.

*Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu

 

 

Komentari14
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

dno dna
Sve paste za zube po fakultetima su nemačke proizvodnje... Ulošci i kondomi po kabinetima... Pacovi svuda.
dr
Pitanje je, kome ova situacija odgovara?
Tina
Fakulteti su oteti od profesora i studenata. Postali su hosteli i mesta za zabavu. Profesori tu nista ne mogu. Najodgovornije su uprave.
Samo kazem
Donacije blokaderi fakulteta primaju u hrani, picu, kesu i bit-koinima.
master FDU
Kako su prof. Irena Ristić i njeni pajtosi štrajkači okupirali FDU, tako su okupirali i SKC i KCB, preko noći, upadom i osvajanjem teritorije. Tu onda useljavaju sirotane koji nemaju gde da žive,proglašavaju ih plenumom i ucenjuju. Sve u svemu, zrelo za isterivanje sa fakulteta.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.