Nedelja, 12.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Bauk ujgurskog terora

Bauk ujgurskog terora
Учење кинеског: ујгурски подмладак (Фото АФП)

Kineski sud je minule nedelje osudio na smrtnu kaznu dvojicu Ujgura optuženih za terorističke napade na severozapadu Kine. U napadu 4. avgusta u provinciji Sinđijang, četiri dana pre početka Olimpijskih igara u Pekingu, ubijeno je 16 policajaca, a 15 je ranjeno.

U isto vreme, Kina je zatražila od SAD da joj se isporuči 17 kineskih Ujgura optuženih za terorizam koji se nalaze u američkom zatvoru Gvantanamo na Kubi. Peking naglašava da su oni članovi zloglasnog Islamskog pokreta istočnog Turkestana (ETIM), koji su Ujedinjene nacije označile kao terorističku organizaciju.

Ovih 17 Ujgura živeli su u logoru u Avganistanu tokom američkih vazdušnih napada protiv Avganistana u oktobru 2001, a pakistanske vlasti uhvatile su ih i predale Amerikancima. U Gvantanamu su od 2002. godine.

Nekoliko ovogodišnjih obračuna sa teroristima stvorili su utisak da bauk terorizma ponovo, punu deceniju od gušenja velike pobune ujgurskih separatista u Sinđijangu, kruži Kinom. Ipak, američki profesor Martin Vejn, stručnjak za ujgurski terorizam, tvrdi u svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Rat Kine protiv terorizma“ da su se kineske vlasti u poslednjoj deceniji – od gušenja ujgurske pobune u Jiningu 1997, kad je u oružanom sukobu s policijom poginulo 150 terorista – uspešno borile za stabilizaciju Sinđijanga.

Ovu ogromnu severozapadnu oblast (1,6 miliona kvadratnih kilometara), sa nepreglednim pustinjama i pašnjacima, u kojoj živi devet miliona Ujgura (naroda turskog porekla), sporadično potresaju pobune, eksplozije i atentati pod separatističkim i islamskim barjacima. U Sinđijangu živi i dva miliona Kazaha, koji se ne slažu sa Ujgurima, kao ni sa Hanima (Kinezima), i stoga stalno predstavljaju potencijalno žarište.

Ujguri imaju jak lobi u Turskoj, Uzbekistanu, Tadžikistanu i SAD. Najveću finansijsku pomoć dobijaju od Saudijske Arabije i Irana, a terorističku podršku od Al Kaide i Osame bin Ladena. ETIM, inače, ima proklamovani cilj da se bori za obnovu i ustrojstvo mitske države koja je, u legendama, postojala kao postojbina Ujgura.

Ujguri u Sinđijangu kratko su bili nezavisni – od 1944. do 1949. godine, kao „Republika Istočni Turkestan“ – kada se u Kini vodio građanski rat. Nakon dolaska Mao Cedunga na vlast ova nepriznata tvorevina je ukinuta.

Prema kineskim tvrdnjama, ETIM je jedna od najmanje 40 eparatističko-terorističkih organizacija koje su nekad delovale u Sinđijangu, sve dok većina nije likvidirana, u okviru pojačane borbe protiv međunarodnog terorizma nakon 2001. i u akcijama šangajske organizacije za saradnju, bezbednosne formacije kojoj pripadaju Kina, Rusija i četiri zemlje Centralne Azije. Ova organizacija ima, za jedan od svojih najvažnijih ciljeva, borbu protiv „terorizma, separatizma i ekstremizma“, pri čemu se pod trećim pojmom najčešće podrazumeva islamski fundamentalizam.

Ujguri u Sinđijangu žive u usporenom srednjeazijskom ritmu, tvrdeći da njihova prava prestonica nije Urumči već Kašgar, gde su nekad vladali njihovi sultani. Jesti svinjetinu – to je svetogrđe za ovaj narod koji ne priznaje čak ni pekinško vreme, navijajući časovnike dva sata unapred.

Na ulicama Urumčija i Kašgara muškarci nikad ne skidaju turbane, a žene čadore, zbog vere ali i zaštite od oštrih karaburana (crnih uragana), koji duvaju najmanje četiri meseca godišnje, pretvarajući dane u noći. Ovi vetrovi su tako jaki i hladni da Ujguri posle berbe grožđa prekrivaju vinovu lozu sa tri sloja slame i pamuka.

Takozvana zemlja Ujgura u drevna vremena označavala je granicu između kineske civilizacije i nepristupačne pustinje, gde su kamile bile jedini prevoz. Ujguri su sačuvali i nekoliko hiljada kareza, podzemnih kanala, iskopanih pre nekoliko stotina godina, kroz koje voda stiže od udaljenih glečera do mnoštva vinograda u pustinji.

Ujguri su muslimani suniti i, za razliku od hanske populacije, koja naseljava gradove, pretežno žive na selu.

Ne skrivajući dosad preduzete oštre mere bezbednosti, kineske vlasti ukazuju i na velika ulaganja u privredni razvoj Sinđijanga. Procena je, naime, da će viši životni standard i uvažavanja verskih sloboda oslabiti ujgurski separatizam. Za poslednjih 30 godina, od pokretanja ekonomskih reformi, životni standard na selu u Sinđijangu uvećao se 16 puta, a izgrađeno je i obnovljeno 20.000 džamija. Nerazvijena infrastruktura, pak, još je smetnja prilivu stranih investicija, pa je Sinđijang i dalje „ogromno ostrvo u nedođiji“.

Sinđijang je nekad bio poslednja velika oaza na Putu svile, a danas – gnezdo islamskog separatizma u Kini.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.