Pola veka "trabanta"

Ono što je za za Francuze bio "spaček", za Nemce legendarna "buba", Italijane "topolino", tadašnje Sovjete "moskvič", Čehe "škoda hiljadarka", a za nekadašnje Jugoslovene "fića", to je za stanovnike Demokratske Republike Nemačke u decenijama posle Drugog svetskog rata predstavljao "trabant". Prema nekim procenama, čak svako sedmo vozilo na istočnonemačkim putevima bio je "trabant", a najpopularniji bio je model "601".
Omiljeni "trabi", koji se još može sresti na putevima širom Evrope, baš danas slavi pedeseti rođendan. Prvi primerak sišao je sa proizvodnih traka fabrike u saksonskom gradu Cvikau 7. novembra 1957, u čast jubileja - 40. godina Velike oktobarske revolucije. U znak bratske ljubavi trudbenika DDR i SSSR, nadenuto mu je ime "trabant", što znači saputnik.

Obožavani "trabi" bio je tema mnogih viceva, uključujući i čuveni model "601". Šest stotina uplate za auto, a tek 601. dobije "trabanta". Toliko se, naime, dugo čekalo da ga fabrika isporuči srećnom kupcu.

Mnoge kompanije bi i danas bile ponosne da mogu da se pohvale modelom proizvedenim u čak tri miliona primeraka. Zamišljen kao pandan "Folksvagenu", naročito njegovoj "bubi", odluka da se karoserija "trabanta" napravi od plastike nije bio hir konstruktora, već jedino moguće rešenje u zemlji iz koje su Sovjeti odneli skoro sve zalihe čelika. Proizvodila se od pamučnih otpadaka koji su mešani sa fenolskom smolom i tako presovani u karoseriju. Otuda i vic: "Koliko ljudi je potrebno za proizvodnju jednog ′trabanta′? Dvojica. Jedan da savija, a drugi da lepi".

Prvi "trabant" je imao dvotaktni motor od 500 kubika, snagu 18 konja, a razvijao je brzinu od 90 kilometara na čas. Priča se da mu je za ubrzanje do maksimalne brzine trebalo čitavih 60 sekundi, što je sigurno neponovljiv rekord u sporosti. S godinama "trabi" je postojao sve brži, najpoznatija verzija "601" imala je 595 kubika i celih 26 konja, a na ulicama se prepoznavao po karakterističnom zvuku dvotaktnog motora. Ali i po smradu od izduvnih gasova, odnosno mešavine benzina i ulja. U rezervoar za gorivo stajalo je samo 26 litara, a odgovor na pitanje, naravno u vicu, kako da se poveća dvostruka vrednost "trabanta" glasio je: "Natočite pun rezervoar".

Nalik na smanjeni "pežo 404", dobio je i svoju karavan verziju, što je još više povećalo njegovu popularnost. Ipak 1975. godine proglašen je za automobil godine, ali kao ubedljivo najgori na svetu.

Vrhunac slave "trabant" je doživeo prilikom rušenja Berlinskog zida, kada su u dugim kolonama hiljade Nemaca, uz zvuke sirena, spojili dve države u jednu. U to vreme legendarni "trabi" dobio je i svoju najjaču verziju, tako što je u njega ugrađen motor "folksvagen pola" od 1.100 kubika.

Braća Majk i Roni Urland, međutim, uspeli su da od "trabanta" naprave "zver" koja razvija brzinu od 160 kilometara na sat i da bude brži čak i od "poršea karere". I sve to uz pripomoć "Hondinog" motora sa četiri cilindra, a u rezervoar su sipali mešavinu gasa i benzina, pa "trabi" razvija brzinu od 230 kilometara.

Penzionisani inženjer Grim Godal iz engleskog grada Midltona, inače vlasnik najveće zbirke "trabanata" na svetu, osuđen je na globu od 1.000 funti. Komšije su ga prijavile zato što je u dvorištu imao zbirku od čak 49 primeraka "trabija" i tako "vizuelno zagađuje okolinu". Inače, cena "trabija" u Britaniji je 10.500 evra, dok se u Srbiji može pronaći i za 200 evra.