Nedelja, 07.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Povelja za savremenu epsku poeziju Ivanu Simonoviću

Kad lju­bav pre­ma gu­sla­ma i sti­ho­vi­ma tra­je od de­tinj­stva na­gra­de ne iz­o­sta­ju, a ko­lek­tiv­no pam­će­nje se pre­no­si ge­ne­ra­ci­ja­ma
Povelja za savremenu epsku poeziju Ivanu Simonoviću
Бо­шко Су­вај­џић и Иван Н. Си­мо­но­вић на про­шло­го­ди­шњој до­де­ли на­гра­де за нај­бо­љу еп­ску пе­сму (Фо­то лич­на ар­хи­ва)

Aran­đe­lo­vac – U vre­me­nu br­zih pro­me­na ka­da je sa­vre­me­ni čo­vek naj­če­šće otu­đen u di­gi­tal­nom sve­tu, pra­va je ret­kost da po­sto­je lju­di ko­ji su po­sve­će­ni ep­skom stva­ra­la­štvu i ep­skim pe­sma­ma. Ja­sno je da se u nji­ma kri­ju du­bo­ki ko­re­ni vla­sti­tog iden­ti­te­ta, a pe­sme ko­je stva­ra­ju nu­de od­go­vo­re na su­štin­ska pi­ta­nja – ko smo, gde smo, či­ji smo, oda­kle do­la­zi­mo i ko­je su to vred­no­sti ko­ji­ma tre­ba osta­ti ve­ran dok je­si. Je­dan ova­kav stva­ra­lac, Ivan N. Si­mo­no­vić, svo­je po­ro­dič­no gne­zdo svio je 1963. go­di­ne pod­no Ven­ča­ca i Bu­ku­lje, ali svo­je se­lo Me­dev­ce u op­šti­ni Me­dve­đa u Gor­njoj Ja­bla­ni­ci gde se i upo­znao sa ovom vr­stom na­sle­đa, ni­ka­da ni­je za­bo­ra­vio, ni­ti na­pu­stio.

U znak pri­zna­nja za do­pri­nos u raz­vo­ju i una­pre­đe­nju ep­ske po­e­zi­je i gu­sa­la Dru­štvo gu­sla­ra „Ka­ra­đor­đe” u Kra­gu­jev­cu, do­de­li­lo mu je po­ve­lju ovog ok­to­bra na obe­le­ža­va­nju 45 go­di­na od osni­va­nja dru­štva.

– Ovo je za me­ne ve­li­ko pri­zna­nje, po­seb­no što je sve­ča­nost po­če­la iz­vo­đe­njem mo­je pe­sme – ka­že Ivan Si­mo­no­vić.

Nje­go­vi spe­vo­vi na­la­ze se na dis­ko­vi­ma vr­hun­skih gu­sla­ra, ob­ja­vio je knji­gu pe­sa­ma „Šta bi bi­lo da ni­je gu­sa­la” (2015), zbir­ku pri­ča „Tra­go­vi dav­ni­ne” (2021), ma­da su mno­ge ob­ja­vlji­va­ne i u broj­nim lo­kal­nim ča­so­pi­si­ma i zbor­ni­ci­ma („1804”, „Zma­je­vac”, „Gu­sle”, „Tra­go­vi”, „Iz­log kul­tu­re”). Nje­go­va pe­sma pod na­zi­vom „Ka­ra­đor­đe, vožd Sr­bi­je”, osvo­ji­la je pro­šle go­di­ne pr­vo me­sto na če­tvr­tom struč­nom sku­pu „Sa­vre­me­na ep­ska po­e­zi­ja i gu­slar­sko iz­vo­đe­nje”, ko­ji je or­ga­ni­zo­vao Kul­tur­ni cen­tar Me­dve­đa u kon­ku­ren­ci­ji od 45 pe­sa­ma ko­je su sti­gle iz Sr­bi­je, Cr­ne Go­re i Re­pu­bli­ke Srp­ske.

– Pr­ve pri­če i ep­ske pe­sme pra­će­ne ta­na­nim zvu­kom gu­sa­la čuo sam u mom rod­nom se­lu od mog de­de Se­ku­la, ze­mljo­rad­ni­ka, hra­brog rat­ni­ka, pa­tri­o­te i ro­do­lju­ba. Iako ne­ma­še ni da­na ško­le, bi­ja­še ve­o­ma na­či­tan. Kao ta­kav, bi pri­lič­no ugle­dan ne sa­mo u svom se­lu ne­go i ši­roj oko­li­ni. Kod nje­ga se oku­plja­hu lju­di slič­nog ko­va ko­ji su pri­ča­li o svo­jim do­ži­vlja­ji­ma i pe­va­li uz gu­sle ju­nač­ke na­rod­ne pe­sme. Čim sam sa­znao da po­sto­jim, pa­žlji­vo sam ih slu­šao i za­vo­leo te sta­re lju­de, nji­ho­ve isti­ni­te pri­če i ep­sku po­e­zi­ju pra­će­nu zvu­kom gu­sa­la. Ta lju­bav pra­ti­la me kroz ceo ži­vot, još tra­je, a tra­ja­će do sud­njeg da­na ko­ji ni­je da­le­ko, ali ga ne­ću pri­zi­va­ti – ka­zao je Si­mo­no­vić.

Kao što ep­ska po­e­zi­ja pred­sta­vlja va­žnu spo­nu sa kul­tur­nim na­sle­đem, ta­ko i Si­mo­no­vi­će­vi sti­ho­vi, ali i pro­za, ču­va­ju ko­lek­tiv­no pam­će­nje na­ro­da oda­kle je po­te­kao, pre­no­se­ći vred­no­sti, obi­ča­je i isto­rij­ske do­ga­đa­je no­vim ge­ne­ra­ci­ja­ma. Nje­go­ve ep­ske pe­sme ve­ći­nom su i sni­mlje­ne, a po­red po­bed­nič­ke o Ka­ra­đor­đu, ope­vao je i dru­ge isto­rij­ske pri­li­ke. Si­mo­no­vi­će­va knji­ga pro­ze „Tra­go­vi dav­ni­ne” pra­va je zbir­ka „ljud­skih sud­bi­na i dra­ma”. Sa­dr­ži me­mo­ar­ske pri­če i aneg­do­te ko­je pred­sta­vlja­ju „pi­sme­ne do­ka­ze” raz­li­či­tih do­ga­đa­ja ko­je je autor do­ži­veo ili čuo ši­rom Šu­ma­di­je, Gor­nje i Do­nje Mo­ra­če, ali i na pro­sto­ru ce­le biv­še Ju­go­sla­vi­je.

Ivan N. Si­mo­no­vić ro­đen je na dan Sve­tog Jo­va­na Kr­sti­te­lja,  20. ja­nu­a­ra 1942. go­di­ne u se­lu Me­dev­ce u ko­je se Iva­nov de­da do­se­lio iz Ja­se­no­va iz­nad ma­na­sti­ra Mo­ra­če u Cr­noj Go­ri. Osnov­nu ško­lu za­vr­šio je u rod­nom me­stu i obli­žnjim Tu­la­ri­ma, a po­sle od­slu­že­nja voj­nog ro­ka u Aran­đe­lov­cu se za­po­slio i ra­dio kao pro­fe­si­o­nal­ni vo­zač sve do pen­zi­o­ni­sa­nja. Ože­njen je, ima dva si­na i če­tvo­ro unu­ča­di. Član je Dru­štva gu­sla­ra „Ka­ra­đor­đe” i uva­žen je kao vr­hun­ski ep­ski pe­snik.

Ma­nje je po­zna­to da je pe­va­nje uz gu­sle kao ele­ment ne­ma­te­ri­jal­nog kul­tur­nog na­sle­đa na pred­log Sr­bi­je upi­sa­no na Une­sko­vu Re­pre­zen­ta­tiv­nu li­stu ne­ma­te­ri­jal­nog kul­tur­nog na­sle­đa čo­ve­čan­stva.

 

 

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.