Sreda, 01.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
VE­LI­KI JU­BI­LEJ CR­KVE U ŽE­LE­ZNI­KU

Čuvar identiteta, vere i baštine

Cr­kva Sve­tog kra­lja Ste­fa­na De­čan­skog obe­le­ža­va 120 go­di­na po­sto­ja­nja i hra­mov­nu sla­vu
Čuvar identiteta, vere i baštine
Ста­ре­ши­на хра­ма, све­ште­ник Ми­лош Ви­ле­ни­ца (Фото Марко Спасојевић)

Cr­kva je maj­ka i ko­lev­ka srp­skom na­ro­du, ču­var iden­ti­te­ta, ve­re i ba­šti­ne. Ova mak­si­ma na­ro­či­to se po­tvr­đu­je to­kom ve­li­kih da­tu­ma i pra­zni­ka. Je­dan od njih je­ste obe­le­ža­va­nje ju­bi­le­ja Cr­kve Sve­tog kra­lja Ste­fa­na De­čan­skog u na­se­lju Že­le­znik, ko­je pri­pa­da Grad­skoj op­šti­ni Ču­ka­ri­ca. To­kom ce­log me­se­ca ov­de, u Uli­ci bra­će Lu­ki­ća, or­ga­ni­zo­va­ni su uz bla­go­slov pa­tri­jar­ha Por­fi­ri­ja du­hov­ni pro­gra­mi – od tri­bi­na i knji­žev­nih ve­če­ri do kon­ce­ra­ta. 

 

Po­seb­no sve­ča­no bi­će su­tra jer cr­kva, či­ji je sta­re­ši­na sve­šte­nik Mi­loš Vi­le­ni­ca, pro­sla­vlja sla­vu i 120 go­di­na po­sto­ja­nja.

To je bio i po­vod da otac Mi­loš ugo­sti na­šu no­vi­nar­sku eki­pu u pa­ro­hij­skom do­mu i is­pri­ča za­ni­mlji­vo­sti iz ži­vo­ta ove sve­ti­nje, či­ja isto­ri­ja po­či­nje 1905. go­di­ne, u ta­da se­lu pri­lič­no uda­lje­nom od pre­sto­ni­ce.

Hram po pro­jek­tu ar­hi­tek­te dr Dra­go­mi­ra Ta­di­ća po­dig­nut je za­hva­lju­ju­ći za­du­žbi­nar­stvu ple­me­ni­te Ka­ta­ri­ne Jo­va­no­vić (1837–1908), ro­dom od fa­mi­li­je Uro­še­vić iz Že­le­zni­ka.

U Le­to­pi­su cr­kve za­ve­de­no je: „Nov­ča­nim pri­lo­gom u hi­lja­du du­ka­ta (12.000 di­na­ra) go­spo­đe Ka­ta­ri­ne M. Jo­va­no­vić­ke iz Be­o­gra­da i po­mo­ću op­šti­ne že­le­znič­ke, na dan 25. ma­ja 1905. go­di­ne osve­ćen je te­melj no­voj cr­kvi že­le­znič­koj, na sred se­la Že­le­zni­ka, pre­ko pu­ta ško­le, gde je bi­lo sta­ro se­o­sko gro­blje. Na nje­mu se pre­sta­lo sa­hra­nji­va­ti od pre 60 go­di­na, a pri­li­kom po­di­za­nja cr­kve, gro­blje je raš­či­šće­no i ka­me­ni kr­sto­vi, spo­me­ni­ci i plo­če upo­tre­blje­ni su za te­melj cr­kve­ni pri nje­nom zi­da­nju.”

Kti­tor­ka je cr­kvu po­sve­ti­la Sve­tom kra­lju Ste­fa­nu De­čan­skom jer je to bi­la nje­na kr­sna sla­va, a u že­lji da sa­ču­va uspo­me­nu na svo­ju ba­ku.

Otac Mi­loš is­ti­če da je iste go­di­ne, ka­da je po­če­ta, cr­kva i za­vr­še­na.

Za taj po­du­hvat pri­zna­nje se uz kti­tor­ku, ka­ko je za­be­le­že­no u mo­no­gra­fi­ji cr­kve ob­ja­vlje­noj po­vo­dom sto­go­di­šnji­ce, oda­je i te­ža­ku Ra­do­va­nu Ra­doj­ko­vi­ću, ko­ji je bio na če­lu do­brih se­lja­na. Ne­se­bič­nim tru­dom oni su pri­po­mo­gli da se kti­tor­kin i nji­hov san o grad­nji cr­kve u ko­joj je Ra­do­van do kra­ja ži­vo­ta bio po­slu­ži­telj, ostva­ri. Ta­ko je, ka­že sta­re­ši­na Mi­loš, do hra­mov­ne sla­ve 11/24. no­vem­bra, cr­kva ima­la sve­ti an­ti­mins i sve što je neo­p­hod­no za vr­še­nje bo­go­slu­že­nja – do osve­će­nja. A sve­ča­no osve­će­nje hra­ma oba­vio je 16. apri­la 1906. mi­tro­po­lit Di­mi­tri­je sa na­me­sni­ci­ma i sve­šten­stvom, uz pri­su­stvo kra­lja Pe­tra Pr­vog Ka­ra­đor­đe­vi­ća, za­du­žbi­nar­ke Ka­ta­ri­ne, mno­gih dr­žav­nih pred­stav­ni­ka i ver­ni­ka.

Vest o osve­će­nju cr­kve u Že­le­zni­ku ob­ja­vlje­na je u „Po­li­ti­ci”.

Od ta­da do da­nas hram je sim­bol (Sta­rog) Že­le­zni­ka. Po­kri­ven je cre­pom, ba­zi­lič­nog je sti­la, u ob­li­ku la­đe, bez ku­be­ta i tor­nja, sa po­lu­kru­žnom, spo­lja pe­to­stra­nom ap­si­dom na is­toč­noj i ma­lom pri­pra­tom na za­pad­noj stra­ni. Se­ća­nje na kti­tor­ku je ži­vo i stal­no se ob­na­vlja. Ona je pre­mi­nu­la u 71. go­di­ni, 19. av­gu­sta 1908, a pre to­ga upo­ko­ji­li su se njen su­prug Mi­ha­i­lo, sin Živ­ko, sna­ha Per­si­da i unu­ka Mi­li­ca. U krip­ti se na­la­zi Ka­ta­ri­ni­na po­ro­dič­na grob­ni­ca. Na za­pad­nom zi­du, u na­o­su cr­kve sto­ji mer­mer­na plo­ča sa kti­tor­skim nat­pi­som, gde se mo­že pro­či­ta­ti da je cr­kva za­du­žbi­na Ka­ta­ri­ne (udo­ve) Mi­ha­i­la Jo­va­no­vi­ća, tr­gov­ca iz Be­o­gra­da, po­sve­će­na 11. no­vem­bra 1905. go­di­ne Sve­tom kra­lju Ste­fa­nu De­čan­skom, po­mo­ću op­šti­ne že­le­znič­ke. Po­sto­ji i dru­ga plo­ča, sa nat­pi­som slič­ne sa­dr­ži­ne.

– Kti­tor­ka ni­je ima­la na­sled­ni­ka i ni­je do­če­ka­la ostva­re­nje svo­je po­sled­nje že­lje, a to je da nje­na za­du­žbi­na po­sta­ne pa­ro­hij­ska cr­kva jer je Že­le­znik pa­ro­hij­ski pri­pa­dao Ostru­žni­ci do no­vem­bra 1908. ka­da je za pr­vog sve­šte­ni­ka ovog hra­ma iza­bran To­ma Bur­ko­vić, mla­di te­o­log iz Sko­plja. On je u Mo­skvi za­vr­šio du­hov­nu aka­de­mi­ju, a ka­sni­je je bio pro­fe­sor u Be­o­grad­skoj re­al­noj gim­na­zi­ji. Nje­go­vim za­la­ga­njem 1920. u por­ti je do­bro­volj­nim pri­lo­zi­ma po­dig­nut spo­me­nik za 210 stra­da­lih ži­te­lja Že­le­zni­ka u bal­kan­skim ra­to­vi­ma i Pr­vom svet­skom ra­tu. Nji­ho­va ime­na ukle­sa­na su zlat­nim slo­vi­ma na plo­či, a ta­ko­đe upi­sa­na su kao i ime­na pri­lo­žni­ka u Spo­me­ni­cu ko­ja se ču­va u cr­kve­noj knji­ži­ci, Sva­ke go­di­ne ov­de se slu­ži pa­ra­stos uz pri­su­stvo me­šta­na, op­štin­skih čel­ni­ka i pred­stav­ni­ka voj­ske – ob­ja­šnja­va sta­re­ši­na hra­ma.

On is­ti­če da je zvo­nik iz­gra­đen 1908. od hra­sto­vih gre­da i da je za­me­njen no­vim od ope­ke ko­ji je osve­ćen 1965. ka­da je iz­nad ula­za u hram ura­đen i mo­za­ik – iko­na sa li­kom Sve­tog kra­lja Ste­fa­na De­čan­skog, rad Živ­ka Sto­ji­sa­vlje­vi­ća, aka­dem­skog sli­ka­ra. Pri­li­kom osve­će­nja zvo­ni­ka 1965. bi­lo je sve­ča­no jer je sa pa­tri­jar­hom Ger­ma­nom do­šao i nje­gov gost – grč­ki mi­tro­po­lit Var­na­va, a ko­li­ko je to za ver­ni­ke bio ve­li­ki do­ga­đaj po­tvr­đu­je či­nje­ni­ca da su se iz svih uli­ca sli­va­le ko­lo­ne lju­di pa je sta­za do ula­za u cr­kvu bi­la za­su­ta cve­ćem.

Cr­kva je do sa­da ima­la 16 sve­šte­ni­ka. Otac Mi­loš Vi­le­ni­ca ov­de slu­ži od 2019, a sta­re­šin­stvo je pre­u­zeo 2023. od pen­zi­o­ni­sa­nog pro­to­je­re­ja sta­vro­fo­ra Dra­ga­na An­đe­li­ća, ko­ji je 1979. go­di­ne stu­pio na sve­šte­nič­ku du­žnost kao naj­mla­đi pro­ta od iz­grad­nje hra­ma.

U ovoj cr­kvi sa sta­re­ši­nom Mi­la­nom sa­da su sve­šte­ni­ci Si­ni­ša Tri­vić i Alek­san­dar Ga­gić. A po­sle 119 go­di­na cr­kva je do­bi­la i đa­ko­na – La­za­ra Si­mi­ća, ve­ro­u­či­te­lja.

Otac Mi­loš is­ti­če da je do­sko­ra­šnji sta­re­ši­na Dra­gan do­sta uči­nio za hram. Ta­ko je za vre­me nje­go­vog sta­re­šin­stva sre­đi­va­nje fre­sko­pi­sa ra­dio pro­fe­sor Vla­di­mir Ka­ra­no­vić, a iko­no­pi­sa­nje iko­no­sta­sa – Radmila Ne­sto­ro­vić.

– Za­la­ga­njem pro­te Dra­ga­na i uz po­dr­šku Cr­kve­nog od­bo­ra, ov­de su sti­gle i če­sti­ce mo­šti­ju Sve­tog kra­lja Ste­fa­na De­čan­skog, Sve­tog ar­hi­đa­ko­na Ste­fa­na, Sve­tog Ni­ko­la­ja ohrid­skog i žič­kog i Sve­tog Ju­sti­na Će­lij­skog, kao i ri­za Sve­te Pet­ke do­ne­ta iz ru­mun­skog me­sta Ja­ši gde se ču­va­ju mo­šti sve­ti­telj­ke. U iz­dvo­je­nom de­lu je i iko­na maj­ke bož­je ko­joj se usrd­no mo­li­mo, a na­ro­či­to joj se obra­ća­ju že­ne – ve­li otac Mi­loš.

On na­gla­ša­va da je sa­da pri­o­ri­tet ure­đe­nje iz­vo­ra Sve­te Pet­ke, ko­ji je me­toh ove cr­kve. Me­šta­ni od dav­ni­na zna­ju za ovo bla­go­dat­no me­sto i le­ko­vi­tost vo­de ko­ju ko­ri­ste i za pi­će.

– Pro­stor na ko­jem se če­sma na­la­zi ni­je cr­kve­ni, već dr­žav­ni, a oko­lo su pri­vat­na ima­nja ko­ja že­li­mo da ot­ku­pi­mo i da tu sa­gra­di­mo ka­pe­lu. Za pri­ku­plja­nje sred­sta­va na­me­nje­nih ot­ku­pu ze­mlje do­bi­li smo bla­go­slov pa­tri­jar­ha Por­fi­ri­ja. On je u na­šoj cr­kvi, u su­sret ju­bi­le­ju, 24. av­gu­sta slu­žio sve­tu ar­hi­je­rej­sku li­tur­gi­ju pa je i ta­da upo­znat sa svim u ve­zi sa iz­vo­rom Sve­te Pet­ke. Do­bro­tvor­ne ak­ci­je su po­če­le i na­da­mo se da će­mo svo­ju mi­si­ju uz bož­ju po­moć uspe­šno za­vr­ši­ti. Iz­vor je u od­re­đe­noj me­ri sre­đen za­hva­lju­ju­ći za­la­ga­nju sa­da po­čiv­šeg Mi­li­vo­ja Mi­ke Ko­ji­ća, ko­ji je bio pred­sed­nik Cr­kve­nog od­bo­ra. Ka­da otu­pi­mo ze­mlju i po­sta­vi­mo ča­sni krst, bi­će lak­še da se kre­ne da­lje – uve­ra­va otac Mi­loš u na­di da će lju­di do­bre vo­lje pre­po­zna­ti zna­čaj ovog po­du­hva­ta i svo­jim do­bro­volj­nim pri­lo­zi­ma po­mo­ći.

Upra­vo na jed­nom od pro­gra­ma u okvi­ru obe­le­ža­va­nja ju­bi­le­ja hra­ma, Pe­tar Uro­še­vić (kti­tor­ki­ne lo­ze list) pred­sta­vio je knji­gu „Po­e­ma o srp­skom opan­ku” i sav pri­hod od pro­da­tih pri­me­ra­ka da­ro­vao za ot­kup ze­mlje kod iz­vo­ra Sve­te Pet­ke.

Sta­re­ši­na hra­ma po­no­sno is­ti­če i ulo­gu ko­ju po­vo­dom su­tra­šnjeg pra­zni­ka, ali pre sve­ga na li­tur­gi­ja­ma, ima cr­kve­ni hor „Sve­ta Je­le­na De­čan­ska” pod di­ri­gent­skom upra­vom Ti­ja­ne Ni­ko­lić, ko­ji je pri­re­dio i kon­cert du­hov­ne mu­zi­ke na ko­jem je uče­stvo­vao i Ha­dži Ni­ko­la Mi­jo­vić.

Na sa­bor­no oku­plja­nje ov­de do­la­ze ver­ni­ci iz svih de­lo­va Be­o­gra­da i ši­re jer za tr­pe­zom lju­ba­vi, ka­ko ka­že sta­re­ši­na Mi­loš Vi­le­ni­ca, uvek ima me­sta za sve one ko­ji  že­le da se okre­pe i ču­ju bo­go­u­god­ne po­u­ke. To je pri­li­ka da se ču­ju pri­če iz dav­ni­na, a one se ti­ču i cr­kve­nog ži­vo­ta. Jed­na od njih ka­že da je ov­de po­sto­jao ma­na­stir po­sve­ćen Sve­toj Tro­ji­ci, ko­ji su Tur­ci uni­šti­li, ali je osta­lo da kroz Že­le­znik na taj pra­znik od cr­kve do iz­vo­ra Sve­te Pet­ke ide li­ti­ja. Pam­ti se i mno­go to­ga što je cr­kva pre­tr­pe­la sa svo­jim pa­sti­ri­ma to­kom bur­nih rat­nih i po­rat­nih vre­me­na. Ta­ko se zna da je u ju­lu 1975. ovo na­se­lje za­de­si­lo ne­vre­me. U po­pla­vi ni­je bi­lo ljud­skih žr­ta­va, ali je vo­da sve od­ne­la. Po­sle ta­kvih do­ga­đa­ja lju­di su se po­no­vo okre­ta­li svo­joj cr­kvi, ima­ju­ći na umu da bez ne­vo­lje ne­ma ni ja­ke ve­re.

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.