Čuvar identiteta, vere i baštine
Crkva je majka i kolevka srpskom narodu, čuvar identiteta, vere i baštine. Ova maksima naročito se potvrđuje tokom velikih datuma i praznika. Jedan od njih jeste obeležavanje jubileja Crkve Svetog kralja Stefana Dečanskog u naselju Železnik, koje pripada Gradskoj opštini Čukarica. Tokom celog meseca ovde, u Ulici braće Lukića, organizovani su uz blagoslov patrijarha Porfirija duhovni programi – od tribina i književnih večeri do koncerata.
Posebno svečano biće sutra jer crkva, čiji je starešina sveštenik Miloš Vilenica, proslavlja slavu i 120 godina postojanja.
To je bio i povod da otac Miloš ugosti našu novinarsku ekipu u parohijskom domu i ispriča zanimljivosti iz života ove svetinje, čija istorija počinje 1905. godine, u tada selu prilično udaljenom od prestonice.
Hram po projektu arhitekte dr Dragomira Tadića podignut je zahvaljujući zadužbinarstvu plemenite Katarine Jovanović (1837–1908), rodom od familije Urošević iz Železnika.
U Letopisu crkve zavedeno je: „Novčanim prilogom u hiljadu dukata (12.000 dinara) gospođe Katarine M. Jovanovićke iz Beograda i pomoću opštine železničke, na dan 25. maja 1905. godine osvećen je temelj novoj crkvi železničkoj, na sred sela Železnika, preko puta škole, gde je bilo staro seosko groblje. Na njemu se prestalo sahranjivati od pre 60 godina, a prilikom podizanja crkve, groblje je raščišćeno i kameni krstovi, spomenici i ploče upotrebljeni su za temelj crkveni pri njenom zidanju.”
Ktitorka je crkvu posvetila Svetom kralju Stefanu Dečanskom jer je to bila njena krsna slava, a u želji da sačuva uspomenu na svoju baku.
Otac Miloš ističe da je iste godine, kada je početa, crkva i završena.
Za taj poduhvat priznanje se uz ktitorku, kako je zabeleženo u monografiji crkve objavljenoj povodom stogodišnjice, odaje i težaku Radovanu Radojkoviću, koji je bio na čelu dobrih seljana. Nesebičnim trudom oni su pripomogli da se ktitorkin i njihov san o gradnji crkve u kojoj je Radovan do kraja života bio poslužitelj, ostvari. Tako je, kaže starešina Miloš, do hramovne slave 11/24. novembra, crkva imala sveti antimins i sve što je neophodno za vršenje bogosluženja – do osvećenja. A svečano osvećenje hrama obavio je 16. aprila 1906. mitropolit Dimitrije sa namesnicima i sveštenstvom, uz prisustvo kralja Petra Prvog Karađorđevića, zadužbinarke Katarine, mnogih državnih predstavnika i vernika.
Vest o osvećenju crkve u Železniku objavljena je u „Politici”.
Od tada do danas hram je simbol (Starog) Železnika. Pokriven je crepom, baziličnog je stila, u obliku lađe, bez kubeta i tornja, sa polukružnom, spolja petostranom apsidom na istočnoj i malom pripratom na zapadnoj strani. Sećanje na ktitorku je živo i stalno se obnavlja. Ona je preminula u 71. godini, 19. avgusta 1908, a pre toga upokojili su se njen suprug Mihailo, sin Živko, snaha Persida i unuka Milica. U kripti se nalazi Katarinina porodična grobnica. Na zapadnom zidu, u naosu crkve stoji mermerna ploča sa ktitorskim natpisom, gde se može pročitati da je crkva zadužbina Katarine (udove) Mihaila Jovanovića, trgovca iz Beograda, posvećena 11. novembra 1905. godine Svetom kralju Stefanu Dečanskom, pomoću opštine železničke. Postoji i druga ploča, sa natpisom slične sadržine.
– Ktitorka nije imala naslednika i nije dočekala ostvarenje svoje poslednje želje, a to je da njena zadužbina postane parohijska crkva jer je Železnik parohijski pripadao Ostružnici do novembra 1908. kada je za prvog sveštenika ovog hrama izabran Toma Burković, mladi teolog iz Skoplja. On je u Moskvi završio duhovnu akademiju, a kasnije je bio profesor u Beogradskoj realnoj gimnaziji. Njegovim zalaganjem 1920. u porti je dobrovoljnim prilozima podignut spomenik za 210 stradalih žitelja Železnika u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Njihova imena uklesana su zlatnim slovima na ploči, a takođe upisana su kao i imena priložnika u Spomenicu koja se čuva u crkvenoj knjižici, Svake godine ovde se služi parastos uz prisustvo meštana, opštinskih čelnika i predstavnika vojske – objašnjava starešina hrama.
On ističe da je zvonik izgrađen 1908. od hrastovih greda i da je zamenjen novim od opeke koji je osvećen 1965. kada je iznad ulaza u hram urađen i mozaik – ikona sa likom Svetog kralja Stefana Dečanskog, rad Živka Stojisavljevića, akademskog slikara. Prilikom osvećenja zvonika 1965. bilo je svečano jer je sa patrijarhom Germanom došao i njegov gost – grčki mitropolit Varnava, a koliko je to za vernike bio veliki događaj potvrđuje činjenica da su se iz svih ulica slivale kolone ljudi pa je staza do ulaza u crkvu bila zasuta cvećem.
Crkva je do sada imala 16 sveštenika. Otac Miloš Vilenica ovde služi od 2019, a starešinstvo je preuzeo 2023. od penzionisanog protojereja stavrofora Dragana Anđelića, koji je 1979. godine stupio na svešteničku dužnost kao najmlađi prota od izgradnje hrama.
U ovoj crkvi sa starešinom Milanom sada su sveštenici Siniša Trivić i Aleksandar Gagić. A posle 119 godina crkva je dobila i đakona – Lazara Simića, veroučitelja.
Otac Miloš ističe da je doskorašnji starešina Dragan dosta učinio za hram. Tako je za vreme njegovog starešinstva sređivanje freskopisa radio profesor Vladimir Karanović, a ikonopisanje ikonostasa – Radmila Nestorović.
– Zalaganjem prote Dragana i uz podršku Crkvenog odbora, ovde su stigle i čestice moštiju Svetog kralja Stefana Dečanskog, Svetog arhiđakona Stefana, Svetog Nikolaja ohridskog i žičkog i Svetog Justina Ćelijskog, kao i riza Svete Petke doneta iz rumunskog mesta Jaši gde se čuvaju mošti svetiteljke. U izdvojenom delu je i ikona majke božje kojoj se usrdno molimo, a naročito joj se obraćaju žene – veli otac Miloš.
On naglašava da je sada prioritet uređenje izvora Svete Petke, koji je metoh ove crkve. Meštani od davnina znaju za ovo blagodatno mesto i lekovitost vode koju koriste i za piće.
– Prostor na kojem se česma nalazi nije crkveni, već državni, a okolo su privatna imanja koja želimo da otkupimo i da tu sagradimo kapelu. Za prikupljanje sredstava namenjenih otkupu zemlje dobili smo blagoslov patrijarha Porfirija. On je u našoj crkvi, u susret jubileju, 24. avgusta služio svetu arhijerejsku liturgiju pa je i tada upoznat sa svim u vezi sa izvorom Svete Petke. Dobrotvorne akcije su počele i nadamo se da ćemo svoju misiju uz božju pomoć uspešno završiti. Izvor je u određenoj meri sređen zahvaljujući zalaganju sada počivšeg Milivoja Mike Kojića, koji je bio predsednik Crkvenog odbora. Kada otupimo zemlju i postavimo časni krst, biće lakše da se krene dalje – uverava otac Miloš u nadi da će ljudi dobre volje prepoznati značaj ovog poduhvata i svojim dobrovoljnim prilozima pomoći.
Upravo na jednom od programa u okviru obeležavanja jubileja hrama, Petar Urošević (ktitorkine loze list) predstavio je knjigu „Poema o srpskom opanku” i sav prihod od prodatih primeraka darovao za otkup zemlje kod izvora Svete Petke.
Starešina hrama ponosno ističe i ulogu koju povodom sutrašnjeg praznika, ali pre svega na liturgijama, ima crkveni hor „Sveta Jelena Dečanska” pod dirigentskom upravom Tijane Nikolić, koji je priredio i koncert duhovne muzike na kojem je učestvovao i Hadži Nikola Mijović.
Na saborno okupljanje ovde dolaze vernici iz svih delova Beograda i šire jer za trpezom ljubavi, kako kaže starešina Miloš Vilenica, uvek ima mesta za sve one koji žele da se okrepe i čuju bogougodne pouke. To je prilika da se čuju priče iz davnina, a one se tiču i crkvenog života. Jedna od njih kaže da je ovde postojao manastir posvećen Svetoj Trojici, koji su Turci uništili, ali je ostalo da kroz Železnik na taj praznik od crkve do izvora Svete Petke ide litija. Pamti se i mnogo toga što je crkva pretrpela sa svojim pastirima tokom burnih ratnih i poratnih vremena. Tako se zna da je u julu 1975. ovo naselje zadesilo nevreme. U poplavi nije bilo ljudskih žrtava, ali je voda sve odnela. Posle takvih događaja ljudi su se ponovo okretali svojoj crkvi, imajući na umu da bez nevolje nema ni jake vere.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


