Nedelja, 07.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Problem politike i obrazovanja u Srbiji

Problem politike i obrazovanja u Srbiji
Полагање пријемног за упис на факултете почетком јула ове године Фото М. Спасојевић

Posle godinu dana blokada visokog obrazovanja, a povremeno i srednjeg i osnovnog, dobili smo knjigu koja se bavi ovim događajima i ličnostima. Vremenski okvir analize Zorana Avramovića obuhvata luk od 1945. do 2025. godine. U prvim delovima knjige osvetljava se period kad je sistem obrazovanja bio premrežen marksizmom i komunističkom ideologijom. U drugom delu ukazuje se na privid reformi od 2000. do 2014. godine; napuštena je prethodna ideologija ali su ostali organizacioni oblici i neka neakademska ponašanja. Treći, ključni deo ove knjige analizira na način strukture mozaika osnovne situacije, događaje, aktere nefunkcionisanja sistema obrazovanja u 2024/25. godini. Završna dva poglavlja su preuzeti radovi iz prethodnih knjiga autora o tome koliko je univerzitet najdragoceniji socijalni kapital i kakav izazov čeka srpsku školu. 
Da zadržimo pažnju na središnjem delu knjige. Možemo da izdvojimo četiri pitanja na koja autor pokušava da odgovori: 1) Kako su se dogodile blokade univerziteta i drugih nivoa obrazovanja? Ko su bili unutrašnji, a ko spoljašnji pokretači? 2) Kakvi su odnosi između strukturnih delova obrazovne delatnosti (svojina, finansije, uprava, zakonodavni okvir, nastavnici i studenti, učenici i roditelji)? 3) Da li su učesnici blokada rada u obrazovanju bili svesni posledice? One nisu bile samo obrazovna uskraćivanja, porast konfliktnosti u društvu, gubitak poverenja u obrazovanje, već i ekonomske i ono što kvari sliku Srbije u inostranstvu. 4) Iz svake krize izlazi se s nekakvim rešenjem; u kojem pravcu će ići oporavak visokog obrazovanja u Srbiji? 
Avramović tvrdi da je institucija visokog obrazovanja najsloženiji problem u današnjoj Srbiji. Za tu tvrdnju navodi sledeći dokaz: u proteklih sedam decenija univerzitet i politika nisu razdvojeni, a to znači da se u univerzitetu i oko njega vodi borba za političku moć i vlast. U predemokratskom razdoblju monopolna partija imala je na svakom fakultetu svoju organizaciju, a posle 1990. godine nastavnici i studenti su se politički aktivirali, po pravilu na opozicionoj platformi. To potvrđuju svi studentsko-nastavni protesti u potekle tri decenije. Ovo što se dogodilo 2024/25. nešto je što se prvi put dogodilo. Protesti su bili i zabrana za studiranje, predavanje, a izašlo se i na ulice na kojima se sprečavala sloboda kretanja. 
Ovakvo antipravno delovanje Avramović objašnjava s više unutrašnjih i spoljašnjih činilaca. Pored tradicije protesta, idealističkog zanosa, Zakona o univerzitetu, postoje i oni interesi izvan Srbije koji žele slabljenje njene nezavisne politike. Pritom, činjenica je da u protestima nema nijedne poruke o svesrpskim problemima, niti o navijanju antisrpskih centara iz država, bivših jugo-republika.
Posledice ovakvih blokada odraziće se na ono što je najvažniji resurs savremenog društva – kvalitet znanja. Ne može biti isto redovno, kumulativno sticanje znanja i skraćeno, na brzinu. A kad nije isto, saznajna šteta će se pojaviti, pre ili kasnije.
Razumevanje jednogodišnjih blokada visokog obrazovanja Avramović završava logičkim pitanjem: Šta se očekuje od visokog obrazovanja? U kojem će pravcu ići promena ili će se trčati u mestu? Autor smatra da će se borba za autonomiju na univerzitetu nastaviti, a protiv promene zakona koji bi vratio upravne nadležnosti vladi. Nastaviće se borba da se pod okriljem autonomije zadrže upravna prava države (kontrola zakonitosti rada i trošenje finansija). U tom smislu treba očekivati i napore da se reformišu ustanove nadgradnje. Nije samo univerzitet u pitanju. Blokade su pokrenule i pitanje reforme pravosuđa, pitanje konkurencije u visokom obrazovanju, profesionalnost kadrova, rodoljubivih vrednosti, odnos prema nekim državama. 
Dobili smo knjigu sa saznajnom odgovornošću koja razmatra probleme u srpskom obrazovanju. To se moglo očekivati od autora koji ima bogato pedagoško-nastavničko iskustvo i koji je u okviru naučnih istraživanja objavio šest knjiga i mnoštvo radova posvećenih odnosima obrazovanja, demokratije, politike.

 *Politički filozof

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

MM
У 2025. години приметно је оживљавање интересовања за марксистичку теорију у свету, услед економске нестабилности, академског преображаја, потреба анализе глобалног поретка. Неомарксистичка перспектива се проширује на области свести, културе и идеологије, што је битно за савремене друштвене процесе него што је то био случај са ортодоксним тумачењима из 20. века. У 2025. години марксизам се више не посматра као "мртва" идеологија, већ као живо средство за критику глобалног капитализма.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.