Sreda, 10.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Karikatura i propaganda

Istin­ska ka­ri­ka­tu­ra ba­ra­ta s me­ta­fo­ra­ma, dok na­su­prot to­me, pro­pa­gan­di­stič­ki cr­tež de­mo­ni­zu­je po­li­tič­ke pro­tiv­ni­ke ne­ret­ko ko­ri­ste­ći ne­ko­rekt­ne ste­re­o­ti­pe s ci­ljem da stvo­ri ne­ga­tiv­nu sli­ku o nji­ma
Karikatura i propaganda

Sta­ri­ji či­ta­o­ci se­ća­ju se onih ko ba­ja­gi ka­ri­ka­tu­ra na ko­ji­ma ne­ki čo­vek s be­lim ke­če­tom uda­ra to­lja­gom ne­kog dru­gog čo­ve­ka sa šaj­ka­čom po gla­vi. Ili na ko­ji­ma ne­ki čo­vek s cr­nim na­ru­kvi­ca­ma pre­ko po­dlak­ti­ca se­di za sto­lom pre­pu­nim pa­pi­ra i vi­če na ne­kog čo­ve­ka s rad­nič­kim kač­ke­tom ko­ji po­gu­ren sto­ji pred njim.

Ta­kve ka­ri­ka­tu­re obič­no su se osam­de­se­tih po­ja­vlji­va­le u „Po­li­ti­ci eks­pres” i dru­gim li­sto­vi­ma na­me­nje­nim ni­žim i ma­nje obra­zo­va­nim dru­štve­nim slo­je­vi­ma ka­ko bi nji­ho­vi pri­pad­ni­ci mo­gli bez pro­ble­ma da shva­te po­en­tu po­ru­ke i za­u­zmu „is­pra­van stav”. U mo­ru tih ba­nal­nih ka­ri­ka­tu­ra i ka­ri­ka­tu­ri­sta kao ma­li ostrv­ski ar­hi­pe­lag iz­dva­ja­la se, u či­ta­voj Ju­go­sla­vi­ji, ne­ko­li­ci­na auto­ra, a kao sve­ti­o­nik na naj­vi­šem ostr­vu tog ar­hi­pe­la­ga sta­jao je Du­šan Pe­tri­čić. Pro­du­ho­vlje­ne, sim­bo­lič­ki bre­me­ni­te ka­ri­ka­tu­re no­si­le su skri­ve­ni smi­sao za­vi­jen u le­pa i du­ho­vi­ta pa­ko­va­nja. I ne sa­mo kao ka­ri­ka­tu­ri­sta već i kao ilu­stra­tor knji­ga za de­cu bu­dio je ma­štu pod­jed­na­ko kao Ršu­mo­vi­će­vi i Ra­do­vi­će­vi sti­ho­vi. On­da je ne­ka­ko u vre­me kad je ne­sta­la Ju­go­sla­vi­ja ne­stao i on, ali je i u Ka­na­di, u ko­joj je na­šao za­ve­tri­nu od rat­nog vi­ho­ra, ste­kao zna­tan ugled. Svi smo se ob­ra­do­va­li kad je po­no­vo po­čeo da ša­lje ka­ri­ka­tu­re za „Po­li­ti­ku”, a još vi­še kad se i vra­tio u Be­o­grad.

Ka­ri­ka­tu­ra je iz­u­zet­no zah­tev­na stva­ra­lač­ka for­ma. Tan­ka je li­ni­ja iz­me­đu, s jed­ne stra­ne, du­ho­vi­te, vr­ca­ve sa­ti­re ko­ja raz­ob­li­ča­va dru­štve­ne ano­ma­li­je i mo­ral­ne pre­stu­pe moć­ni­ka i, s dru­ge stra­ne, pro­pa­gan­de i „rat­nog” hu­ška­štva u in­te­re­su ove ili one po­li­tič­ke ili ne­ke dru­ge in­te­re­sne gru­pe. Pa, ipak, kad se ta gra­ni­ca pre­đe, ni­je te­ško pre­po­zna­ti raz­li­ku iz­me­đu, s jed­ne stra­ne, cr­te­ža ko­ji in­spi­ri­še po­sma­tra­ča da raz­mi­šlja i kri­tič­ki po­sma­tra svet ili do­vo­di u pi­ta­nje auto­ri­te­te bez ob­zi­ra na to da li su mu ide­o­lo­ški bli­ski od, s dru­ge stra­ne, sli­ke ko­ja po­ku­ša­va da ob­li­ku­je jav­no mnje­nje i po­dig­ne bor­be­nu go­to­vost u prav­cu ko­ji autor i nje­go­vi isto­mi­šlje­ni­ci že­le.

Istin­ska ka­ri­ka­tu­ra ba­ra­ta s me­ta­fo­ra­ma, dok na­su­prot to­me, pro­pa­gan­di­stič­ki cr­tež de­mo­ni­zu­je po­li­tič­ke pro­tiv­ni­ke ne­ret­ko ko­ri­ste­ći ne­ko­rekt­ne ste­re­o­ti­pe s ci­ljem da stvo­ri ne­ga­tiv­nu sli­ku o nji­ma. Za raz­li­ku od ka­ri­ka­tu­re ko­ja u se­bi no­si ne sa­mo do­zu hu­mo­ra već i hu­ma­nost – ne­ka­da ta­ko pre­po­zna­tlji­vu u Pe­tri­či­će­vim ilu­stra­ci­ja­ma deč­je po­e­zi­je, na pro­pa­gan­di­stič­kom cr­te­žu do­mi­ni­ra­ju ci­ni­zam, zlo­na­mer­nost i ne­tr­pe­lji­vost pre­ma gru­pa­ma ili po­je­din­ci­ma na ko­je se hu­ška. Za­to istin­ski uspe­šne ka­ri­ka­tu­re osta­ju ve­či­to ze­le­ne i go­di­na­ma na­kon što su na­sta­le, dok pro­pa­gan­di­stič­ki cr­te­ži gu­be svo­ju ak­tu­el­nost i sme­žu­ra­ju se čim se po­li­tič­ke okol­no­sti pro­me­ne – a sa­mo po­je­di­ne osta­ju da vi­se u mu­ze­ji­ma po­li­tič­ke pro­pa­gan­de. U vre­me In­for­mbi­roa so­vjet­ske no­vi­ne su bi­le pu­ne „ka­ri­ka­tu­ra” na ko­ji­ma Ti­to s dže­po­vi­ma pu­nim do­la­ra i kr­va­vom sa­ta­rom u jed­noj ru­ci po­zdra­vlja uz­dig­nu­tom de­snom kr­va­vom ru­kom dru­ge fa­ši­ste i to­me slič­no. Ili pri­me­ri ame­rič­ke pro­pa­gan­de ko­ji pri­ka­zu­ju Sta­lji­na s to­lja­gom u ru­ci ko­ji se spre­ma da uda­ri po pla­ne­ti; ili ki­ne­ska pro­pa­gan­da ko­ja Sta­lji­na sli­ka ka­ko za­va­ljen se­di u fo­te­lji ko­ja se na­la­zi na le­đi­ma ki­ne­skog rad­ni­ka ko­ji pu­zi. O Hi­tle­ru, Sa­da­mu, Ga­da­fi­ju i dru­gim po­li­tič­kim ne­pri­ja­te­lji­ma s raz­ja­plje­nim kr­va­vim če­lju­sti­ma i oči­ma vu­ko­dla­ka ne tre­ba ni tro­ši­ti re­či. U svim pri­me­ri­ma pro­pa­gan­de do­mi­ni­ra ne­dvo­smi­sle­na, sva­kom ja­sna po­ru­ka ko je ne­pri­ja­telj pro­tiv ko­ga se mo­ra bo­ri­ti, a ne du­ho­vit osvrt na ne­ki pro­blem.

Ov­de ne že­lim da tu­ma­čim ka­ko je od ka­ri­ka­tu­ri­ste Pe­tri­čić po­stao ka­ri­ka­tu­ra. Sve­jed­no je da li je do za­o­kre­ta ka pro­pa­gan­di­zmu do­šlo ka­da je pre­ki­nuo sa­rad­nju s „Po­li­ti­kom” ili je do pre­ki­da sa­rad­nje do­šlo za­to što je već za­ga­zio u te vo­de. Mo­žda je pro­me­na cilj­ne gru­pe uti­ca­la na ba­na­li­za­ci­ju i pro­pa­gan­di­za­ci­ju nje­go­vih cr­te­ža. Tre­ba ima­ti u vi­du da po­lu­pi­smen svet ko­me se na ovaj na­čin obra­ća ni­je po­lu­pi­smen zbog ne­do­stat­ka for­mal­nog obra­zo­va­nja već, pre sve­ga, za­to što te­ško shva­ta pre­ne­se­na zna­če­nja ili im ona ne bu­de do­volj­no in­te­re­so­va­nje i strast. Lju­di ko­ji­ma je iz ne­kog raz­lo­ga de­va­sti­ran cen­tar za hu­mor na­sla­đu­ju se zlu­ra­do­šću, pa i o nji­ho­vim du­hov­nim po­tre­ba­ma ne­ko mo­ra da bri­ne. Is­po­sta­vi­lo se da tu ulo­gu Pe­tri­čić per­fekt­no oba­vlja.

Ma­da sam već odav­no raz­o­ča­ran tom pro­me­nom ka pro­pa­gan­di­zmu, taj ose­ćaj bi ostao skri­ven u uskom kru­gu pri­ja­te­lja jer ne­ko ko je in­spi­ri­sao ma­štu i ulep­šao ne­ke mo­men­te mog de­tinj­stva ne za­slu­žu­je jav­nu po­ko­ru. No, kad sam pod nje­go­ve sta­re da­ne i ja nje­mu po­stao in­spi­ra­ci­ja ne bi bi­lo fer da mu se ne odu­žim i ne po­sve­tim mu bar jed­nu ko­lum­nu. Isti­na, ni­je mi bi­lo la­ko da se­be pre­po­znam u mo­ru li­ko­va ko­je je na­cr­tao ka­ko s bu­zdo­va­ni­ma ru­še spo­me­ni­ke zna­me­ni­tih Sr­ba, ali na kra­ju sto­mak me je odao.

Li­kov­ni ura­dak na ko­jem se vi­di ka­ko pet­na­e­stak u var­var­ske ode­žde ob­u­če­nih ne­po­dob­ni­ka bu­zdo­va­ni­ma i dru­gim pri­mi­tiv­nim oruž­jem raz­va­lju­je spo­me­ni­ke Te­sli, Mi­lan­ko­vi­ću, Pu­pi­nu, Do­si­te­ju, Vu­ku, itd. tre­ba­lo bi, ako ne­ko već ni­je shva­tio ovu du­bo­ku me­ta­fo­ru, da zna­či ka­ko pro­fe­sor Pe­trov, Ne­boj­ša Kr­stić, Mr­dić, Ma­cut i dru­gi pred­vo­đe­ni Vu­či­ćem ra­za­ra­mo kul­tur­no na­sled­stvo Sr­bi­je. Me­ni je iz ne­kog raz­lo­ga pri­pa­lo da se ob­ra­ču­nam s An­dri­ćem, ma­da, ko­li­ko znam, je­di­ni ve­li­ka­ni srp­ske kul­tu­re, na­u­ke i du­hov­no­sti na ko­je sam ikad „uda­rio” bi­li su Si­na­ni dr Da­ni­el i Đo­kić dr Vla­dan, ko­ji je, isti­na, se­be već ra­ni­je po­stro­jio uz ra­me Do­si­te­ja Ob­ra­do­vi­ća.

Ovo je je­dan od cr­te­ža ko­ji pred­sta­vlja ogled­ni pri­mer raz­li­ke iz­me­đu ka­ri­ka­tu­re i pro­pa­gan­de. On pred­sta­vlja na­cr­ta­nu de­fi­ni­ci­ju hi­ste­rič­ne pro­pa­gan­de pro­tiv po­li­tič­kih ne­is­to­mi­šlje­ni­ka s ci­ljem da ih dis­kre­di­tu­je kao na­vod­ne pro­tiv­ni­ke srp­ske du­hov­no­sti. Zlo­na­mer­nost, ne­tr­pe­lji­vost i zlu­ra­dost vri­šte tran­spo­no­va­ni na gri­ma­se pri­ka­za­nih li­ko­va. Po­li­tič­ka ka­ri­ka­tu­ra, s dru­ge stra­ne, ako već no­si na­ziv „Sr­bi­ja, 21. vek”, mo­gla bi, na pri­mer, da se kri­tič­ki osvr­ne na po dru­štvo po­gub­nu po­li­tič­ku si­tu­a­ci­ju ži­go­šu­ći po­li­tič­ke su­ko­be ko­ji po­pri­ma­ju pri­mor­di­jal­ne ob­li­ke. Svi po­sto­je­ći li­ko­vi mo­gli bi da osta­nu ova­kvi ka­kvi su pri­ka­za­ni na sli­ci, ali bi ka­ri­ka­tu­ri­sta, za raz­li­ku od pro­pa­gan­di­ste, ume­sto spo­me­ni­ka ve­li­ka­ni­ma na­cr­tao nji­ho­ve po­li­tič­ke pro­tiv­ni­ke. Ta­ko bi, na pri­mer, ume­sto što ču­pa gla­vu Pu­pi­nu, De­jan Vuk mo­gao da bu­de pri­ka­zan ka­ko ču­pa uši Alek­san­dru Ba­u­ca­lu ko­ji pot­pi­su­je hr­pu uno­snih ugo­vo­ra s mi­ni­star­stvom pro­sve­te.

Ume­sto na Sve­to­za­ra Mar­ko­vi­ća, vi­so­ko po­dig­nu­ti mač Vla­da­na Pe­tro­va mo­gao bi da bu­de usme­ren na Din­ka Gru­ho­nji­ća, ko­ji kao štit ko­ri­sti Ustav Re­pu­bli­ke Voj­vo­di­ne. Đu­ro Ma­cut bi i da­lje ju­ri­šao s vi­so­ko po­dig­nu­tim ko­pljem, ali bi s dru­ge stra­ne ka nje­mu u tr­ku bio Vla­dan Đo­kić s me­ga­fo­nom. Me­ne bi mo­gao da na­cr­ta ka­ko ba­cam fa­kul­tet­ske funk­ci­o­ne­re s vi­si­ne pe­tog spra­ta. Moj bu­zdo­van, zbog lju­bi­te­lja ho­ro­ra, mo­gao bi da osta­ne u istom vo­lej po­lo­ža­ju ko­jim bi, re­ci­mo, Ne­boj­ša Kr­stić na nož do­če­kao ne­kog ko na nje­ga ju­ri­ša ja­šu­ći na me­tli... I ta­ko da­lje i to­me slič­no. Taj ep­ski boj sva­ka­ko bi na­i­šao na re­volt sa­da­šnjih po­li­tič­kih pri­ja­te­lja. Ve­ro­vat­no bi i bu­kval­no bio ra­za­pet na na­čin na ko­ji on ra­za­pi­nje svo­je po­li­tič­ke ne­is­to­mi­šlje­ni­ke na cr­te­ži­ma, ali si­gur­no je da bi ta ka­ri­ka­tu­ra osta­la ak­tu­el­na i na­kon mno­go go­di­na sve­do­če­ći o po­li­tič­kim su­ko­bi­ma u Sr­bi­ji čak i ka­da svi, sem par li­ko­va, sa sli­ke iz­ble­de. Ova­ko će osta­ti na ra­da­ru pu­bli­ke do sle­de­ćeg bro­ja.

*Pro­fe­sor Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta u Be­o­gra­du

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Хајдук Вељко
Мој професоре,чиме се Ви бавите.
M
Uvek prefinjeno, sustinskim stvarima.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.