Tajna u lišću bambusa

Zapisano je, takođe u starim hronikama, da su dvorjani sa "doki-čimaki" kolačima tešili svog tužnog vladara Toba-teno, cara Tobu kojem su ratoborni samuraji iz protivničkog tabora u ona stara krvava vremena spalili palatu i sve lepo što je u njoj posedovao, a on se našao tako reći na ulici i pribežište morao da potraži u jednom hramu, među bonzima-kaluđerima. Kolačima "doki-čimaki" pokušavali su japanski pregovarači 1854/55. da odobrovolje američkog kapetana-komodora Perija koji je sa svojom "Crnom armadom" doplovio u Tokijski zaliv i zapretio da će moćnim topovima sa svojih brodova razoriti Edo-grad, kako se tada nazivao današnji Tokio, ako se Japan ne "otvori" za saradnju i trgovinu sa zapadnim svetom, ali, avaj, u tome nisu uspeli, jer su topovi bili moćniji od kolača (u Americi danas jedni gorko žale zbog toga, jer ne znaju kako da zaustave poplavu japanskih proizvoda i izravnaju trgovinski deficit, a drugi se raduju jer novcem koji dobijaju za državne obveznice koje bogati Japanci kupuju volens-nolens popunjavaju svoj sve veći budžetski deficit!).

Iz svega, dakle, izlazi da "doki-čimaki" nisu obični kolači, ako običnih kolača i bilo čega običnog ima u Japanu. Nisu obični, jer su spravljeni od pirinčanog brašna pomešanog sa šećerom u prahu, oblikovani kao kuglice oko bambusovog štapića, zavijeni u bambusovo lišće i kuvani na vreloj pari sve dok gosti koji čekaju na kolače ne budu omamljeni od zanosnog, opojnog mirisa koji se širi prostorijom. Tajna, međutim, nije u sastavu, obliku i kuvanju na pari, već u tome što su, bar oni prvi sa kojima se gospodin Doki proslavio bili uvijani u lišće bambusa koji raste na padinama svete planine Kuruma koja se uzdiže iznad Kjota (ovo "sveta planina" ne treba da dovodi čitaoca u zabunu, u Japanu su sve planine svete, jer su prebivalište "kami" bogova i svakojakih dobrih i zlih duhova, a ljudima su ostavljene ravnice gde ima vode kako bi gajili pirinač).

Tajna "doki-čimaki" kolača je, dakle, u ovom bambusovom lišću koje ne samo da kolačima daje poseban ukus i miris, već na one koji uživaju u njima prenosi i transcedentnu moć: Dok uživa zatvorenih očiju u izvanrednom ukusu ovih kolača, srećnik čuje nežnu i prijatnu za uho i dušu muziku koja ga prosvetljava, čini dobrim i mudrim. Čuje, srećnik, ako je kolač uvijen u bambusov list sa svete planine Kuruma i ako hoda po svetu čista srca i sa dobrim namerama - danas bi to rekli sa pozitivnom energijom, dva uslova koja retko idu zajedno, zbog čega smo i rekli - srećnik! Ako toga nema, ostaje da uživa samo u izvanrednom ukusu, što je za većinu običnih smrtnika sasvim dovoljno.