Hoće li vakcina u spreju rešiti problem kašlja i prehlade
Vakcinu u obliku spreja za nos razvili su istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta „Stanford”, sa ciljem da zaštite ljude od svih vrsta kašlja, prehlade i gripa, kao i od bakterijskih infekcija pluća, a čak bi mogla i da ublaži alergije.
Koliko smo daleko od primene ovakve vakcine?
Profesor dr Marko Stojanović, klinički farmakolog sa Medicinskog fakulteta u Beogradu, naglašava da su naučnici sa pomenutog univerziteta u časopisu „Science” predstavili rezultate svoje pretkliničke studije. U studiji su prikazali da su razvili novu inovativnu vakcinu koja je kod miševa pružila široku zaštitu od različitih patogena.
Životinje iz studije su bile zaštićene od virusa poput SARS-CoV-2 (i drugih virusa korona), opasnih intrahospitalnih bakterija kao što su staphylococcus aureus i acinetobacter baumannii (koje su česte u jedinicama intenzivnog lečenja i jako teške za terapiju), pa čak i od alergijskih reakcija koje izazivaju grinje.
– U studiji je opisan potpuno novi mehanizam delovanja. Za razliku od dosadašnjih vakcina koje se oslanjaju na stare principe još iz vremena Dženerovog otkrića vakcine protiv malih boginja – gde se imunosistem uči da prepozna specifičnu strukturu (antigen) određenog patogena – osnova ove vakcine je potpuno drugačija. Nova vakcina ne cilja specifičan virus ili bakteriju, već „imitira” način na koji imunske ćelije međusobno komuniciraju, savršeno integrišući kapacitete urođenog i adaptivnog imunskog sistema. U suštini, ona koristi bezopasan protein (poput onog iz belanceta) kako bi obučila naše odbrambene T-ćelije: CD8 ćelije, koje direktno uništavaju zaražene ćelije, i CD4 ćelije, koje organizuju celokupnu odbranu našeg organizma. Umesto da se aktivnost ovih ćelija u nekom trenutku uspori, one mesecima nakon vakcinacije ostaju aktivne u završnim delovima disajnih puteva, pripremajući ih za odbranu. Zahvaljujući ovom stanju visoke pripravnosti respiratornog sistema, kada se pojavi bilo kakav novi patogen (virus ili bakterija), organizam je odmah spreman da spreči razvoj infekcije – pojasnio je dr Stojanović.
Jedna od prednosti ovog novog sistema je sposobnost imunskog sistema da ranije reaguje. Zbog fokusiranja na opšte mehanizme odbrane, a ne na specifične antigene, ova vakcina omogućava adaptivni imuni odgovor u rekordnom roku od samo tri dana, dok je kod standardnih vakcina za to obično potrebno oko 14 dana. Takođe, nova vakcina donosi još neke prednosti poput rešavanja problema mutacija virusa.
– Glavni problem sa vakcinama kreiranim za specifičan antigen (deo strukture virusa) jesu mutacije. Zbog čestih promena na površini virusa, svake sezone moramo da pravimo nove vakcine za grip. Nova vakcina bi uspešno zaobišla ovaj problem. Takođe, ovaj novi pristup bi imao koristi u sprečavanju ili ublažavanju pandemije. Kada mutirani virus pređe sa životinje na čoveka i pojavi se potpuno novi izazivač (kao što je to bio slučaj 2019. sa SARS-CoV-2), ovakav tip vakcine bi verovatno mogao da spreči ili makar drastično ublaži novu respiratornu pandemiju, spasavajući ogroman broj života. Još jedna prednost ovog novog pristupa je jednostavnost primene. Ukoliko se u daljim studijama pokaže kao delotvorna na ljudima, primenjivala bi se u obliku nazalnog spreja preko nosne sluznice. Zbog svog direktnog i širokog efekta na imunski sistem, potencijalno bi mogla da zameni više različitih vakcina koje pacijenti sada moraju da primaju sezonski poput vakcine za grip i kovid (SARS-CoV-2) – naglasio je naš sagovornik.
Kada se sve ovo sagleda, dr Stojanović ističe da se vidi da je sa naučnog i medicinskog aspekta, „Stanfordova” vakcina znatno naprednija od dosadašnjih protiv kovida i predstavljala bi najveći iskorak u ovoj oblasti još od Dženerove vakcine. Ipak, treba imati na umu da su ovo tek rezultati dobijeni iz animalnih, takozvanih pretkliničkih studija. Put od pretkliničkih ispitivanja do kliničkih studija na ljudima i konačnog odobrenja za primenu je izuzetno dug.
– Većina lekova i vakcina se zaustavi na nekom od tih nivoa pre registracije. Veliki procenat terapijskih principa propadne prilikom prelaska sa životinja na ljude jer ne pokažu željene pozitivne efekte, ili još gore ispostave se kao toksični. Stoga, treba razumeti da je ovo izuzetno važna, ali rana faza i da je put do široke primene nesiguran – upozorio je dr Stojanović.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


