Krstići od leske čuvaju dom i veru
Loznica – U dvorištu Vukove spomen-kuće u Tršiću, uoči Đurđevdana, održana je radionica izrade i postavljanja krstića od leskovih grančica, običaja koji u Podrinju i dalje živi kao verovanje u zaštitu i dobru godinu.
Đurđevdan, jedan od najvažnijih praznika u narodnom kalendaru, ne označava samo dan posvećen svetitelju, već i prelom u ritmu godine. Njime se, kako svedoči narodno iskustvo, zatvara zima i otvara leto, vreme rada, rasta i nade. U tom prelazu leskov krstić dobija svoje mesto na kućama, kapijama, pod strehama, ali i u voćnjacima, kraj bunara i na izvorima.
„Običaj postavljanja leskovih krstića u našem kraju tumači se kao zaštita doma, ukućana i imanja, ali i kao priziv dobrog roda. Leska se u narodu smatrala drvetom koje štiti od groma, pa je i taj sloj verovanja ušao u ovu praksu”, objašnjava Ana Čugurović, etnolog.
Iako su mnogi nekadašnji đurđevdanski običaji, posebno oni u vezi sa stočarstvom i starim oblicima privređivanja, ostali samo u etnografskim zapisima, krstići od leske opstali su u svakodnevici.
Njihovo prisustvo, kako ističe struka, svedoči o kontinuitetu nematerijalnog nasleđa koje se prenosi unutar porodica, bez institucionalne podrške, ali sa snažnim osećajem pripadnosti.
Posebnu vrednost ovogodišnjoj radionici daje učešće učenika, koji su prvi put na organizovan način uključeni u ovaj običaj.
Kroz praktičan rad, deca su imala priliku da se upoznaju sa značenjem simbola koji ih okružuju, ali i da ih dožive kao deo sopstvenog identiteta.
„Radili smo sa decom na različitim temama iz domena nematerijalnog kulturnog nasleđa, od izrade slavskog kolača do šaranja jaja voskom. Ovo je prvi put da zajedno postavljamo đurđevdanske krstiće, što nam omogućava da vidimo kako oni razumeju i prihvataju ovaj običaj”, dodaje Čugurovićeva.
Iako se slične prakse pominju i u drugim krajevima, leskovi krstići najživlje su sačuvani upravo u lozničkom i šabačkom području. Putnik koji se ovih dana zatekne na putu između ova dva grada, bilo preko Mačve, bilo preko Cera, lako će uočiti njihovo prisustvo na gotovo svakoj kapiji.
Krst kao simbol, podseća etnolog, ima dublje korene od hrišćanstva, ali je u njegovom okrilju dobio novo značenje i snagu.
U lokalnom kontekstu on ostaje pre svega znak zaštite, ali i svedočanstvo da se tradicija, uprkos promenama, ne prekida već prilagođava vremenu u kojem živi.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


