Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ja­za­vac pred su­dom

Ja­za­vac pred su­dom
Ни­је фи­ло­зоф­ски ћу­та­ти – тран­спа­рент на згра­ди Фи­ло­зоф­ског фа­кул­те­та у Бе­о­гра­ду Фото М. Спасојевић

Po­če­lo je! Na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu po­kre­nu­ta je ini­ci­ja­ti­va za utvr­đi­va­nje po­vre­de Ko­dek­sa pro­fe­si­o­nal­ne eti­ke. Taj ko­deks ne­dvo­smi­sle­no šti­ti na­če­lo od­go­vor­no­sti, a neo­d­go­vor­nim po­na­ša­njem ozna­ča­va: „Ne­sa­ve­sno upra­vlja­nje po­slo­vi­ma, re­sur­si­ma i imo­vi­nom Uni­ver­zi­te­ta i one­mo­gu­ća­va­nje … (nji­ho­vog) ko­ri­šće­nja od stra­ne dru­gih čla­no­va; Upo­tre­bu imo­vi­ne uni­ver­zi­te­ta za … po­li­tič­ke … i dru­ge van­na­uč­ne svr­he bez po­seb­nog odo­bre­nja u skla­du sa za­ko­nom; Ko­ri­šće­nje ime­na i obe­lež­ja Uni­ver­zi­te­ta u pri­vat­ne ko­mer­ci­jal­ne ili ne­ko­mer­ci­jal­ne po­tre­be ka­ko bi se stvo­rio uti­sak da iza ostva­ri­va­nja tih po­tre­ba sto­ji Uni­ver­zi­tet.” 
U ini­ci­ja­ti­vi se po­seb­no is­ti­če i na vi­še me­sta po­mi­nje za­šti­ta do­sto­jan­stva i ugle­da fa­kul­te­ta i Uni­ver­zi­te­ta u ce­li­ni. Ma­da na­iz­gled ne­mer­lji­ve, te vred­no­sti se mo­gu em­pi­rij­ski iz­me­ri­ti, na pri­mer, sma­nje­njem bro­ja za­in­te­re­so­va­nih za upis na fa­kul­tet.

Po­seb­no ohra­bru­je što se ini­ci­ja­ti­va po­kre­će „s ci­ljem do­sled­ne pri­me­ne Ko­dek­sa”, što iz­me­đu osta­log pod­ra­zu­me­va pra­vo „na slo­bo­du iz­ra­ža­va­nja, uklju­ču­ju­ći na­stu­pe pred pu­bli­kom u sred­stvi­ma jav­ne ko­mu­ni­ka­ci­je”, slo­bo­du čla­no­va aka­dem­ske za­jed­ni­ce da „bra­ne isti­nu”, kao i za­bra­nu sva­kog ob­li­ka dis­kri­mi­na­ci­je na Uni­ver­zi­te­tu po osno­vu, iz­me­đu osta­log, „po­li­tič­kog i dru­gog uve­re­nja”.
Dru­gim re­či­ma, da je Ko­deks do­sled­no po­što­van, ne bi ni bi­lo blo­ka­de Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta, ko­ja je, da pod­se­ti­mo, po­če­la na ini­ci­ja­ti­vu upra­ve fa­kul­te­ta. Ne bi sto­ti­ne, pa i hi­lja­de stu­de­na­ta, du­že od po­la go­di­ne osta­le us­kra­će­ne za re­a­li­za­ci­ju ži­vot­nih šan­si kao što su sti­ca­nje di­plo­me, za­po­sle­nje, po­la­ga­nje is­pi­ta, od­la­zak na stu­dij­ske bo­rav­ke... Ne bi ro­di­te­lji de­ce iz unu­tra­šnjo­sti uza­lud­no pla­ća­li sku­pe sta­na­ri­ne.

To je ono što se mo­že iz­me­ri­ti, ali ne bi, na­ža­lost, bi­lo ni ne­mer­lji­vih i ne­na­dok­na­di­vih gu­bi­ta­ka usled tra­ge­di­je ko­ja se do­go­di­la na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu. Ne bi u da­tim okol­no­sti­ma stu­den­ti i na­stav­ni­ci go­to­vo 48 sa­ti osta­li pre­pu­šte­ni sa­mi se­bi i us­kra­će­ni za ele­men­tar­nu in­for­ma­ci­ju o tra­ge­di­ji, a o psi­ho­lo­škoj po­dr­šci u tra­u­ma­tič­noj si­tu­a­ci­ji da ne go­vo­ri­mo. 
Ali sa­da je sve­mu to­me kraj. Gru­pa na­stav­ni­ka Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta po­kre­nu­la je ini­ci­ja­ti­vu za za­šti­tu mo­ral­nih na­če­la, ko­ja je, na­vod­no, pre­kr­šio je­dan od na­stav­ni­ka ko­ji je o sve­mu na­ve­de­nom me­se­ci­ma oba­ve­šta­vao jav­nost. Uve­re­ni da se na­kon osu­de vi­še ne­će usu­di­ti da pro­go­vo­ri, po­kre­nu­li su ini­ci­ja­ti­vu ko­ja bi tre­ba­lo da obe­le­ži i mo­ral­no dis­kre­di­tu­je ne­po­ćud­ni­ka. Do­tič­ni je, na­vo­di se u op­tu­žni­ci, „po­grd­nim i uvre­dlji­vim iz­ra­zi­ma (bu­da­le­ti­na!) po­ni­zio, de­hu­ma­ni­zo­vao (!) i iz­vr­šio sim­bo­lič­ko na­si­lje (!) nad čla­no­vi­ma aka­dem­ske za­jed­ni­ce”, a da stvar bu­de go­ra i mo­žda pod­lo­žna kri­vič­nom go­nje­nju, „upu­tio dru­go li­ce na čin sa­mo­u­bi­stva” ta­ko što je iz­ja­vio „da sam na nje­go­vom (de­ka­no­vom) me­stu, oti­šao bih na pe­ti sprat i sko­čio”. Da stvar pre­va­zi­la­zi lič­ni okvir sve­do­či za­klju­čak da su te re­či „du­bo­ko uz­ne­mi­ri­le aka­dem­sku i ši­ru jav­nost”. 
Pro­nic­lji­vi či­ta­lac već je za­klju­čio ko je ne­po­ćud­nik. Za­to ću, mi­mo obi­ča­ja, ovu pri­ču na­sta­vi­ti u pr­vom li­cu. Ne znam u či­je ime ini­ci­ja­to­ri go­vo­re, ali ve­ru­jem da je aka­dem­ska i ši­ra jav­nost bi­la, pre sve­ga, du­bo­ko uz­ne­mi­re­na tra­gič­nim slu­ča­jem, a ne re­či­ma ko­je sam, na­vod­no, iz­go­vo­rio i ko­je bih u da­tom kon­tek­stu po­no­vo iz­go­vo­rio jer pred­sta­vlja­ju iz­raz mog, i ne sa­mo mog ha­bi­tu­sa. Na­i­me, ka­da se do­go­di ne­po­pra­vlji­va tra­ge­di­ja ko­joj su ne­ho­tič­no ili neo­d­go­vor­nim po­na­ša­njem do­pri­ne­li, lju­di mo­jih so­ci­jal­nih, kul­tur­nih i mo­ral­nih uve­re­nja obič­no ka­žu: A šta mi dru­go osta­je ne­go da me ne­ma? Te­ško je po­ve­ro­va­ti da bi slič­ne re­či mo­gle da upu­te bi­lo ko­ga na sa­mo­u­bi­stvo, osim ako ni­je reč o pot­pu­noj bu­da­le­ti­ni (u smi­slu, idi­o­tu). I da za­vr­šim upra­vo tim iz­ra­zom (a ne iz­ra­zi­ma, ka­ko ten­den­ci­o­zno sto­ji u op­tu­žni­ci), ko­ji sam – pre­ma pi­sa­nju ta­blo­i­da na ko­ji se uče­ni skup ini­ci­ja­to­ra po­zi­va – upo­tre­bio.

Go­to­vo sam si­gu­ran da sam u sta­nju šo­ka upo­tre­bio ne­ki mno­go te­ži iz­raz, jer reč bu­da­le­ti­ne obič­no ko­ri­stim kad mi­slim na na­iv­ne i ne­pro­mi­šlje­ne oso­be, a na osno­vu do­sa­da­šnjeg po­na­ša­nja uve­ren sam da Si­na­ni i Đo­kić ni­su ni­ma­lo na­iv­ni ili ne­pro­mi­šlje­ni. 
Isto bi se mo­glo re­ći i za gru­pu sa­mo­zva­nih mo­ral­nih stra­ža­ra ko­ji, na na­čin ka­rak­te­ri­sti­čan za aka­dem­ske li­ce­me­re, po­ku­ša­va­ju da po­stig­nu isto ono što nji­ho­vi pan­da­ni na dru­štve­nim mre­ža­ma po­ku­ša­va­ju ši­re­njem bru­tal­nih i la­ko opo­vr­glji­vih la­ži o me­ni, mom imov­nom sta­nju (vi­la na De­di­nju i u Bo­ki), na­vod­noj stra­nač­koj pri­pad­no­sti i ide­o­lo­škom opre­de­lje­nju (kle­ro­fa­ši­sta), a ni­je po­šte­đe­na ni mo­ja po­ro­di­ca (pa se mo­ja su­pru­ga ozna­ča­va kao kri­mi­na­lac). Za­ni­mlji­vo je da se sve ove „ini­ci­ja­ti­ve” de­ša­va­ju u isto vre­me, a sli­čan i sin­hro­ni­zo­van ru­ko­pis mo­že se pre­po­zna­ti i na dru­gim me­sti­ma.

S tim u ve­zi, te­ško je ne po­sum­nja­ti da se ti­me ostva­ru­je jav­no iz­ne­ta pret­nja ko­ju je de­kan Si­na­ni, pre vi­še od go­di­nu da­na na sed­ni­ci NNV, iz­neo re­či­ma da će se ob­ra­ču­na­ti sa mnom na svoj na­čin. Uosta­lom, ista ova kli­ka po­ku­ša­la je da mi us­kra­ti za­kon­sko pra­vo na do­dat­ni an­ga­žman na dru­goj vi­so­ko­škol­skoj usta­no­vi. 
Da ne bih, ka­ko ka­žu, uru­ša­vao ugled fa­kul­te­ta, u oba­ve­zi sam da ka­žem da ovu be­stid­nu ini­ci­ja­ti­vu ni­je po­kre­nu­la ve­ći­na na­stav­ni­ka. Za­pra­vo, reč je o 45 per­so­na ko­je su se is­ta­kle to­kom blo­ka­da, pod­sti­ču­ći na raz­ne na­či­ne stu­den­te u blo­ka­di da iz­dr­že u bor­bi sve dok ni­su bi­li ugro­že­ni nji­ho­vi ma­te­ri­jal­ni in­te­re­si. To je, me­đu­tim, ma­nje va­žno, jer da je i svih 300 na­stav­ni­ka, plus još 220 sa­rad­ni­ka u na­sta­vi, pot­pi­sa­lo ovu ini­ci­ja­ti­vu, to ni­šta ne bi pro­me­ni­lo. I da­lje bih tvr­dio: Ipak se okre­će!
Ja­sno je da oni ko­ji su naj­od­go­vor­ni­ji za be­smi­sle­nu blo­ka­du fa­kul­te­ta sa­da po­ku­ša­va­ju da pa­žnju aka­dem­ske i ši­re jav­no­sti pre­u­sme­re sa svo­je od­go­vor­no­sti na iz­mi­šlje­na pi­ta­nja na­vod­ne ugro­že­no­sti auto­no­mi­je uni­ver­zi­te­ta i na pro­go­ne onih ko­ji ni­su ću­ta­li ni dok je de­kan sil­ni is­pred NNV pod­vri­ski­vao: Pum­paj! Pum­paj! Oni ko­ji su ga po­dr­ža­va­li sa­da po­ku­ša­va­ju da ga za­šti­te is­ti­ču­ći se kao mo­ral­ni štit jer im ilu­zi­ja o sop­stve­noj mo­ral­noj uz­vi­še­no­sti da­je oprav­da­nje za ulo­gu in­kvi­zi­to­ra. Po­red to­ga, uve­re­ni u svo­ju in­te­lek­tu­al­nu su­per­i­or­nost ne mo­gu da se su­o­če s či­nje­ni­com da je pro­past pre­vrat­nič­ke za­mi­sli pro­iz­vod gre­ške u idej­nom pro­jek­tu, pa žr­tve­nog jar­ca tra­že u po­je­din­ci­ma ko­ji su od po­čet­ka bi­li sve­sni glu­po­sti ko­lek­tiv­nog uma. Ali taj ko­lek­tiv­ni in­kvi­zi­tor­ski um ne sa­mo da je do­ka­za­no za­kr­žljao, ne­go je i po­re­me­ćen, jer, na pri­mer, za uz­ne­mi­re­nost jav­no­sti kri­vi na­knad­na tu­ma­če­nja, a ne pro­pu­ste ko­ji su do­ve­li do tra­ge­di­je i sa­mu tra­ge­di­ju. Naj­zad, ali ne ma­nje bit­no, ove mo­ral­ne gro­ma­de ta­ko po­ku­ša­va­ju da pri­kri­ju svo­ja po­sr­nu­ća i sa­pli­ta­nja o bez­ma­lo sva­ki član Ko­dek­sa. No, upra­vo za­to za­slu­žu­ju da se o nji­ma ne­što vi­še ka­že i po­je­di­nač­no, ali o to­me op­šir­ni­je u na­red­noj ko­lum­ni.
Na­sta­vi­će se… 
*Pro­fe­sor na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu u Be­o­gra­du

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

 

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ema
Fakulteti nisu mesta za bavljenje politikom
zoki
Puna podrska
Aleksa
Nadam se da je počelo, da će se uttvrđivati odgovornost svih onih koji prekršili zakon, onemogućili studentima da studiraju. Nezakonitih radnji jemnogo na fakultetima, jednu po jednu treba vrasvetliti, a oni koji su odgovorni, treba da odgovaraju.
Слађана Точиловац Шаљић
Подршка.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.