Ponedeljak, 06.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Evropljani ne znaju zašto ratuju

Ne­sa­gla­snost me­đu dr­ža­va­ma Evrop­ske uni­je pre­te da Sta­ri kon­ti­nent vra­te u at­mos­fe­ru pre nje­nog stva­ra­nja
Evropljani ne znaju zašto ratuju
(ЕПА/К.О.)

Rat u Ukra­ji­ni po­stao je evrop­ski. Ni­šta no­vo ne­ma u pret­hod­noj kon­sta­ta­ci­ji sem gor­ke či­nje­ni­ce da su to ko­nač­no shva­ti­li i sa­mi Evro­plja­ni. A to zna­či po­za­ba­vi­ti se do sa­da ne­za­mi­sli­vim: da li je u tom ra­tu uop­šte mo­gu­će po­be­di­ti, ka­ko pre­ži­ve­ti, šta či­ni­ti ka­da utih­ne gr­mlja­vi­na to­po­va, a na po­sao kre­nu ob­no­vi­te­lji? Ka­ko i gde vra­ti­ti iz­be­gle od voj­nih dej­sta­va, ka­ko i či­jim pa­ra­ma sve to pla­ti­ti… I, na­rav­no, ka­ko obez­be­di­ti da se slič­na ne­sre­ća vi­še ne po­no­vi. Bar u do­gled­no vre­me.

Objek­tiv­no, Evro­plja­ni su u ne­spo­ra­zum iz­me­đu Ukra­ji­ne i Ru­si­je kre­nu­li bez­gla­vo, ube­đe­ni da 20. vek još uvek ni­je okon­čan. Ni­su sa­gle­da­li glo­bal­ne okol­no­sti, pro­me­ne ko­je su do­ne­le sa­vre­me­na na­u­ka i teh­no­lo­gi­ja, otva­ra­nje no­vih tr­ži­šta, za­tva­ra­nje ne­kih tra­di­ci­o­nal­nih, pre­u­sme­ra­va­nje to­ko­va ener­ge­na­ta, bor­ba biv­ših ko­lo­ni­ja za ko­nač­ni iz­la­zak iz sen­ke me­tro­po­la... A mo­žda su sa­mo mi­sli­li da će sa iži­vlja­va­njem u Ukra­ji­ni su­rev­nji­vo­sti na ce­lom kon­ti­nen­tu, na­sta­le usled osam­de­se­to­go­di­šnje la­god­no­sti ži­vo­ta, po­no­vo vra­ti­ti u nor­mal­ne to­ko­ve… Sve če­šća su po­re­đe­nja sa sud­bi­nom ve­li­kog Rim­skog car­stva. Ne bez raz­lo­ga…

Na­kon što su SAD pod pred­sed­nič­kom pa­li­com Do­nal­da Tram­pa shva­ti­le da je nji­hov in­te­res u ukra­jin­skom ra­tu ne­sra­zme­ran ulo­že­nim pa­ra­ma i tru­du, sve je pa­lo na ple­ća ze­ma­lja Sta­rog kon­ti­nen­ta. Pro­blem je, me­đu­tim, u to­me što Evro­plja­ni Vo­lo­di­mi­ru Ze­len­skom ma­lo to­ga mo­gu da po­nu­de. Vi­še ni even­tu­al­na fi­nan­sij­ska po­dr­ška ne­ma oče­ki­va­ni efe­kat. Jed­no­stav­no, pa­re ulo­že­ne u rat pro­tiv Ru­si­je una­pred je mo­gu­će upi­sa­ti kao uza­lu­dan tro­šak.

U Ve­li­koj Bri­ta­ni­ji, kao po­seb­no iz­da­šnoj, Fran­cu­skoj, Nemačkoj i dru­gim ze­mlja­ma shva­ti­li su da je sla­blje­njem uti­ca­ja Za­pad­ne voj­ne ali­jan­se – NA­TO – mno­go šta pa­lo na nji­ho­va ple­ća. I to u okol­no­sti­ma pre­ki­da ener­get­skih ve­za sa Ru­si­jom, za­teg­nu­to­šću, pa i ra­tom u re­jo­nu Bli­skog is­to­ka, okre­ta­njem sve­ta Ki­ni, In­di­ji, Pa­ki­sta­nu, Tur­skoj kao bu­du­ćim moć­ni­ci­ma.

Istu­pa­nje SAD iz „ukra­jin­ske igre” kod mno­gih u Evro­pi je otvo­ri­lo ape­ti­te. Pod­se­ća­ju­ći se na da­ne sta­re sla­ve, ne­ki su po­tr­ča­li da oku­plja­ju sop­stve­ne voj­ske, na­ba­vlja­ju na­o­ru­ža­nje, or­ga­ni­zu­ju ma­ne­vre, sve u ve­ro­va­nju da nji­ho­vo vre­me još ni­je pro­šlo. Ali, ka­ko se is­po­sta­vi­lo, vra­ti­la su se i sta­ra me­đu­sob­na ne­po­ve­re­nja. Te­ško je ve­ro­va­ti da će Bri­tan­ci i Nem­ci ili Fran­cu­zi, da ne po­mi­nje­mo ma­nje agre­siv­ne ze­mlje, ika­da na­stu­pa­ti u je­din­stve­nom eša­lo­nu, osim uko­li­ko ih na to ne na­te­ra ne­ko da­le­ko moć­ni­ji. Do sa­da to su bi­li Ame­ri­kan­ci.

„Od­bram­be­na na­za­vi­snost” Evro­pe ni­je ne­što na šta bi se da­nas va­lja­lo kla­di­ti. U Mo­skvi su to­ga do­bro sve­sni i str­plji­vo če­ka­ju da vi­de šta će smi­sli­ti nji­ho­vi za­pad­ni opo­nen­ti. Ali to če­ka­nje is­pu­nje­no je po­vre­me­nim de­mon­stra­ci­ja­ma mo­ći ru­skog na­o­ru­ža­nja, sprem­no­sti na pro­du­že­nje kon­flik­ta u Ukra­ji­ni, ube­đe­no­šću u ko­nač­ni uspeh. Sa dru­ge stra­ne, te­ško je na­ći ade­kva­tan od­go­vor, sem pra­znih obe­ća­nja Ze­len­skom i ku­po­vi­ne vre­me­na za pro­na­la­že­nje no­ve tak­ti­ke.

Ka­ko god bi­lo, ne­sa­gla­sno­sti me­đu dr­ža­va­ma na na­šem kon­ti­nen­tu pre­te da EU vra­te u at­mos­fe­ru pre nje­nog stva­ra­nja, tač­ni­je, ka­da je sva­ka dr­ža­va mo­gla pre­ci­zno da de­fi­ni­še svoj su­ve­re­ni­tet, svo­je gra­ni­ce, za­ko­ne i dru­štve­no ure­đe­nje za­sno­va­ne na isto­ri­ji, sop­stve­ne po­tre­be, am­bi­ci­je… Uta­pa­njem u za­jed­ni­cu ne­ki od po­me­nu­tih atri­bu­ta su mo­ra­li da do­ži­ve pro­me­ne. Po­seb­no kod onih ko­ji su u istu stu­pi­li ka­sni­je.

Ne tre­ba ni sum­nja­ti da su u ta­kvim okol­no­sti­ma sla­bi­ji ne­ret­ko bi­li pri­si­lje­ni da po­ne­što ustu­pe moć­ni­ji­ma. Uosta­lom, u sva­kom dru­štvu se zna ko vo­di glav­nu reč. I sa­da, ka­da je „di­sci­pli­na” do­ne­kle po­pu­sti­la, sta­ri in­te­re­si iz­la­ze na po­vr­ši­nu.

Ne­ko te in­te­re­se po­ku­ša­va da is­ka­že ja­ča­njem sop­stve­nih oru­ža­nih sna­ga (Ne­mač­ka, Polj­ska) ne­ko po­zi­va­ju­ći se na moć i ugled iz pro­šlih vre­me­na (Ve­li­ka Bri­ta­ni­ja, Fran­cu­ska, Špa­ni­ja)… U sva­kom slu­ča­ju po­je­di­nač­ni in­te­re­si sve vi­še se ra­zi­la­ze. A to oba­ve­zno ra­đa i od­re­đe­nu do­zu po­do­zre­nja. Po­seb­no u pre­de­li­ma ko­ji su po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta me­nja­li vla­sni­ka, tač­ni­je, dr­žav­nu pri­pad­nost.

 

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Хајдук Вељко
Наравно да знају. Заједно са Америком су све то планирали,организовали,финансирали.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.