Subota, 25.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
Tradicija koja ne bledi

Ručna kosidba žita kao pre 150 godina

Kosci iz Sente, Crne Bare, Čoke, Sajana i gosti iz Mađarske pokazali su kako se kosilo žito pre 150 godina, a najstariji kosac bio je Ferenc Kereši (89) iz Sente
Ručna kosidba žita kao pre 150 godina
Косидба жита на пољу код Кикинде (Фото/С.А)

Oču­va­nje tra­di­ci­je ruč­ne ko­sid­be ži­ta odr­ža­lo se već 29 go­di­na u ba­nat­skom se­lu Sa­jan kod Ki­kin­de. Ma­ni­fe­sta­ci­ja Se­ver­no­ba­nat­ske že­te­lač­ke sve­ča­no­sti, ko­ju or­ga­ni­zu­je Kul­tur­no-umet­nič­ko dru­štvo „Adi En­dre”, pri­ka­zu­je ka­ko se ne­ka­da naj­va­žni­ji po­sao na voj­vo­đan­skim po­lji­ma, iako te­žak, od­ra­đi­vao uz pe­smu, dru­že­nje i do­bar za­lo­gaj.

Ka­ko se pre 150 go­di­na ko­si­lo ži­to, po­ka­za­le su eki­pe iz Sen­te, Cr­ne Ba­re, Čo­ke, Sa­ja­na i go­sti iz Ma­đar­ske. Naj­sta­ri­ji ko­sac, Fe­renc Ke­re­ši (89) iz Sen­te, ve­što za­ma­hu­je ko­som, kao i pre po­la ve­ka.

„Od še­sna­e­ste go­di­ne ko­sim. Ni­je la­ko, ali ima du­šu, ko­ju ma­ši­na ni­ka­da ne­će za­me­ni­ti, ka­že Ke­re­ši.

Sre­ćom, ova le­pa tra­di­ci­ja op­sta­je u Voj­vo­di­ni, jer se u po­je­di­nim po­ro­di­ca­ma pre­no­si na mla­đe ge­ne­ra­ci­je, ko­je obe­ruč­ke pri­hva­ta­ju sta­re obi­ča­je.

„Od ba­be i de­de sam učio, a ova le­pa tra­di­ci­ja u na­šoj po­ro­di­ci pre­no­si se s ko­le­na na ko­le­no. Ra­ni­je je sve bi­lo lep­še. Ni­je bi­lo me­ha­ni­za­ci­je, sve je ruč­no ra­đe­no. La­ko je sad da se ra­di ru­ku­ju­ći kom­baj­nom. I po­la­ko, nig­de se ni­je žu­ri­lo, ni­je bi­lo jur­nja­ve. Od to­ga se ži­ve­lo. Lju­di su se dru­ži­li, po­ma­ga­li jed­ni dru­gi­ma, ša­li­li se, a pu­stio se i glas, za­pe­va­lo se. Ovo je pri­li­ka da le­pa sta­ra vre­me­na otrg­ne­mo od za­bo­ra­va. Oku­plja­mo se sva­ke go­di­ne, da se pri­se­ti­mo, uži­va­mo i dru­ži­mo. Ode­mo na nji­vu pe­ške ili bi­ci­klom, ka­že za ,,Po­li­ti­ku” 19-go­di­šnji Ati­la Be­njoc­ki iz Sa­ja­na.

Pri­se­ća se sta­rih do­brih vre­me­na i nje­gov ko­le­ga iz eki­pe Cr­ne Ba­re, Zol­tan Abra­ham (51).

„Ka­da sam imao pet go­di­na, moj otac je već imao kom­bajn, ali se za­dr­žao i ovaj sta­ri na­čin ko­sid­be. To je ne­što naj­lep­še, jer se lju­di dru­že i u kon­tak­tu su. Kao klin­cu naj­lep­še mi je bi­lo kad smo se vra­ća­li sa nji­ve za­pre­žnim ko­li­ma, a ja sam spa­vao. To je bio slat­ki umor, se­ća se Zol­tan.

Voj­vo­đan­ski fru­štuk pod­ra­zu­me­vao je i ru­čak, jer se na nji­vi osta­ja­lo od 4 uju­tru, pa sve do su­mra­ka. Tu su že­ne igra­le glav­nu ulo­gu, jer bez nji­ho­vog ra­da u ku­ći i po­lju, ne bi bi­lo ni slat­kog užit­ka i ose­ća­ja pu­nog sto­ma­ka, a ta­da je sve lak­še i uspe­šni­je.

„Že­ne su pred že­tvu usta­ja­le ra­ni­je od mu­ška­ra­ca, jer su mo­ra­le da spre­me do­ru­čak i ru­čak, po­što se u po­lju osta­ja­lo do su­mra­ka. Na tr­pe­zi je bio oba­ve­zan do­ma­ći hleb ko­ji se sve­že pe­kao, ra­no uju­tru. Ku­va­ni krom­pir i ja­ja, kra­stav­ci i su­vo­me­sna­ti pro­iz­vo­di, za­tim sir, ki­se­lo mle­ko, pro­ja, štru­dle od vi­ša­nja, jer je u vre­me ko­sid­be nje­no vre­me, ali i ko­la­či sa ja­bu­ka­ma. Sve je to da­va­lo sna­gu že­te­o­ci­ma da iz­dr­že ceo dan na nji­vi”, pri­ča Il­di­ka Abra­ham, pred­sed­ni­ca KUD ,,Či­pet Ča­pat” iz Cr­ne Ba­re.

Na tak­mi­če­nju se, po­red iz­gle­da ko­sca i nje­go­ve eki­pe, bo­du­je oštri­na ko­se, vi­si­na po­ko­še­ne str­nji­ke, ali i na­čin na ko­ji su slo­že­ni sno­po­vi i pri­pre­mljen tra­di­ci­o­nal­ni že­te­lač­ki do­ru­čak. Uče­sni­ci su se opro­ba­li u pra­vim se­o­skim ve­šti­na­ma: tr­ča­nju po str­nji­ci, gu­ra­nju pa­or­skih ko­la i od­me­ra­va­nju sna­ga u vu­či ko­nop­ca.

„Do sa­da je uče­stvo­va­lo pre­ko sto­ti­nu eki­pa. Cilj ma­ni­fe­sta­ci­je je da pre­no­si­mo mla­đim ge­ne­ra­ci­ja­ma ka­ko se ne­ka­da ra­di­lo i šta nas je ot­hra­ni­lo, ali i skla­pa­nje pri­ja­telj­sta­va ko­jih je za­i­sta mno­go”, re­kla je Ša­ra Be­njoc­ki, pred­sed­ni­ca KUD „Adi En­dre” iz Sa­ja­na.

Tre­nu­tak ka­da te­ški rad voj­vo­đan­skog se­lja­ka po­sta­je hleb ko­ji je ot­hra­nio mno­ge ge­ne­ra­ci­je, sli­ka je iz rav­ni­ce ko­ja ni­ka­da ne­će iz­ble­de­ti.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.