Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Slučaj Savijano

Slučaj Savijano
Роберто Савијано

Slučaj Savijano rečito nam pokazuje, u najmanju ruku, dve životno važne političke stvari. Prvo, da je uz osvojena prava na slobodu javne kritike i ideološkog višeglasja u Evropskoj uniji još uvek nužno neugodnu istinu govoriti nauštrb lične i porodične sigurnosti, da je, naime, neophodno da objavljenu neugodnu istinu još uvek čuva brahijalna sila. Drugo, da, ipak, u Evropskoj uniji postoje institucije i izvršna vlast koje će ovu istinu uzeti u zaštitu i braniti je autoritetom (svijetlog) oružja.

Roberto Savijano (1979), po obrazovanju filozof, po zanimanju novinar, objavio je 2006. dokumentarni roman „Gomora“ koji podrobno i upečatljivo opisuje način života i poslovanja Kamore, snažne i razgranate kriminalne organizacije sa središtem u Napulju. Poimence i nalično, epski razuđeno i lirski nadahnuto u prvom licu, faktički i poetski, Savijano, u „Gomori“, razotkriva i zatajeni život organizovanog kriminala i primitivnu svest kriminalca prilagođenu modernom neoliberalističkom načinu privređivanja: od „bosa“, u društvu uvažavanog poslovnog čoveka, do narkomanskog bednika koji na ulici preprodaje drogu. Osim toga, u analitičkim pasažima romana, Savijano ukazuje na globalni karakter ove kriminogene organizacije, na mrežu njene ilegalne trgovine koja se izliva u legalne ekonomske tokove i prepokriva tako i Evropu i Ameriku, i Bliski istok i Kinu.

U svom poslednjem intervjuu (The Guardian, 1. novembar 2008) pisac za Kamoru tvrdi da je „najveća pojedinačna ekonomska sila u Evropskoj uniji“. A u pročutom romanu piše ovo: „Nije bilo mesta na kome nisu razgranali svoje poslove. U Nemačkoj su prodavnice i magacini bili smešteni u Hamburgu, Dortmundu, Frankfurtu. U Berlinu su držali prodavnice Laudano, na adresi Gnajzenauštrase 800 i Viclebenštrase 15, u Španiji u Paseo de la Ermita del Santo 30, u Madridu, i još u Barseloni; u Austriji u Beču, u Engleskoj u jednoj prodavnici jakni u Londonu, potom u Irskoj, u Dablinu. U Holandiji u Amsterdamu, u Finskoj i Danskoj, u Sarajevu i u Beogradu“ (str. 51, srpsko izdanje, Geopoetika, 2007).

Zbog onoga što je u knjizi obelodanio i stoga što je knjigu do sada u Italiji kupilo preko 1.200.000 čitalaca (među kojima su brojni i oni koji inače ne kupuju i ne čitaju knjige), stoga što je ona prevedena na više od četrdeset jezika i što je, prošle godine, na osnovu nje, a prema scenariju u kojem je ključno autorstvo Savijanovo, snimljen istoimeni film u režiji Matea Garonea (ovih dana prikazan na FEST-u), usled svega toga, dakle, usled objavljivanja gorke i opasne istine, Roberto Savijano, koga Umberto Eko naziva nacionalnim herojem – od Kamore osuđen na smrt, boraveći na tajnoj adresi, daleko od društvenog života a u stalnom društvu brojnih telohranitelja – danas je rana u savremenom iskustvu Evrope, koja ozbiljnije no ma šta drugo u javnom životu govori o egzistencijalnom problemu političke istine, odnosno o istinskom političkom problemu egzistencije što se tiče svih nas.

Nijednom od znamenitih savremenih evropskih filozofa i istaknutih angažovanih intelektualaca koji su izgradili velelepne kognitivne konstrukcije što zadiru u sve pore mišljenja i teorije društvenog života, a koji se po pozivu bave pitanjem istine, poput Habermasa, Badjua, Agambena, Žižeka, nije danas zbog pisanja ugrožen život kao što je to piscu istinoljubive knjige „Gomora“. O kakvoj to istini govore filozofi kao žestoki kritičari vlasti?

Filozofija kao specifična disciplina duha svoj izvor nalazi u sebi, u mišljenju smelom kao takvom, te se reflektuje na stvarnost. Misliti i pisati o opasnim istinama zahteva, međutim, da se izvor mišljenja nađe u zastrašujućim činjenicama stvarnosti. Knjige tako pisane nisu teorija nego „telo reči“.

„Gomora“ je uspela da one u strahu premrle ohrabri, a da uplaši one vlasne nad životom i smrću mnogih. Savijano je napisao moćnu, živu knjigu – „telo reči“ jedinstveno u ovom veku, poput one jedinstvenosti koju su nekada imali „Nova klasa“ ili „Arhipelag gulag“. Dakle, Savijano je danas u Evropi ono što su nekada iza gvozdene zavese bili Đilas, Solženjicin, Zinovjev i Havel. Koja je, međutim, to zavesa posle čijeg bi pada Savijano mogao da se vrati normalnom životu u zajednici kao što su to mogli „istočni“ disidenti po padu Berlinskog zida? Problem je u tome što ta zavesa, taj novi zid ne ograđuje jednu ideologiju i jednu teritoriju, nego je ugrađen u globalni ekonomski sistem kao isprepleten tok.

Angažovani intelektualac, po definiciji u opasnosti zarad svog mišljenja, svoju opasnost danas u Evropi nalazi ne u borbi protiv autoritarnog državnog sistema, nego u borbi protiv države lokalno uvučene u globalno organizovani kriminal. Zato su Roberto Savijano i, u Rusiji nedavno ubijena, Ana Politkovska uzori angažovane intelektualnosti u Evropi novog milenijuma. U svojoj sredini slediti primer njihovog obelodanjivanja silom i strahom zataškane istine znači doista „nositi krst“ angažovanog intelektualca.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.