Svi gresi Karima Kana
Međunarodna pravda je jednako labava kao i sama međunarodna zajednica. To najbolje odslikav uklanjanje Karima Kana, britanskog advokata, specijalizovanog upravo za probleme međunarodnog krivičnog prava, sa mesta glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda. Na meti moćnika našao se stoga što je zatražio izdavanje naloga za hapšenje aktuelnog izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg izraelskog ministra odbrane Joava Galanta.
Njegovi raniji zahtevi za podizanje optužnica protiv ruskog predsednika Vladimira Putina (2023) ili vođe Hamasa (2024) nisu bili sporni, kao ni pokretanje istraga o ratnim zločinima u Ukrajini, Sudanu, Avganistanu... „Sapleo” se povodom Netanjahua. A osumnjičen je za trenutno „najaktuelnije krivično delo širom planete”, a to je – seksualno nedolično ponašanje. Kan je negirao optužbe i najavio da će osporiti odluku pravnim putem. Njegovo razrešenje, kako je saopšteno, neće uticati na već izdate naloge za hapšenje, kao ni za tekuće istrage ovog suda.
Podsetimo, Kan je na čelu MKS-a bio od juna 2021. do jula 2026. Tokom njegovog mandata sud je pokrenuo ili nastavio više značajnih istraga. U maju 2024. zatražio je naloge za hapšenje Netanjahua i Galanta, kao i trojice lidera Hamasa. Time je jasno pokazao da, po njegovom mišljenju, međunarodno humanitarno pravo važi za sve strane u sukobu. Za prvu dvojicu, Netanjahua i Galanta tužilaštvo je navelo sumnje u ratne zločine i zločine protiv čovečnosti povezane sa vođenjem rata u Gazi, uključujući korišćenje izgladnjivanja civila kao metode ratovanja i druge navodne zločine.
Istovremeno, za lidere Hamasa zatraženi su nalozi za hapšenje zbog navodnih zločina počinjenih tokom napada 7. oktobra 2023, uključujući ubistva, uzimanje talaca i druge teške zločine. Što se tiče optužbi za ratne zločine upućenih na račun izraelskih zvaničnika, Kan je zastupao stav da nijedan državni ili politički lider nije iznad međunarodnog prava.
Oba predmeta izazvala su izuzetno snažne političke reakcije pošto su zadrle u samu suštinu onoga što zovemo demokratijom, a to je da je i u ovakvim situacijama pravo jačeg iznad svakog drugog. Izrael je, naravno, osporio nadležnost MKS-a i odbacio optužbe.
Sjedinjene Američke Države kritikovale su postupke suda i uvele sankcije protiv Kana i drugih sudskih zvaničnika. Američki državni sekretar Marko Rubio u jednom komentaru je vrlo otvoreno napisao: „Zašto raspuštamo Međunarodni krivični sud.” Inače SAD su do sada na ovaj ili onaj način kaznile 11 visokih funkcionera MKS-a, dvojicu tužilaca i osam sudija.
Treba naglasiti da izdavanje naloga za hapšenje samo po sebi ne predstavlja presudu o krivici, ali znači da su sudije zaključile da postoji dovoljno osnova za sumnju kako bi se postupak nastavio. O eventualnoj krivici može se odlučiti tek nakon suđenja, ukoliko optuženi budu izvedeni pred MKS
Inače, kako navode izvori, cela ova priča počinje u aprilu 2024, kada je grupa američkih senatora upozorila, zapravo zapretila Kanu da će, ako se usudi da traži nalog za hapšenje izraelskog premijera zbog ratnih zločina, i sam postati meta. Ispostavilo se da pretnje nisu omele Kana – izdao je naloge za hapšenje.
To je i navelo protivnike da pokrenu debatu o njegovoj smeni, a optužbe za „seksualno nedolično ponašanje” trebalo je da posluže tek kao inicijalna kapisla za podrivanje Kanovog ugleda. Kako navode nezavisni mediji reč je o klasičnom pokušaju diskreditacije jednog visokog međunarodnog zvaničnika. Naime, iako je interni sudski panel, mehanizam koji je sam sud stvorio za razmatranje takvih pitanja, ispitao navode i utvrdio da oni ne ispunjavaju uslove za dokazivanje nedoličnog ponašanja, oni koji se zalažu za Kanovu smenu nisu odustali.
Bivši šef spoljne politike EU Đuzep Borelj pozvao je na poštovanje odluka Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda, ali je priznao da pomenute institucije „nemaju magične moći”, dodavši da razvoj događaja nedvosmisleno zadovoljava ciljeve na kojima su Sjedinjene Države i Izrael mesecima radili, kao i da bi pritisak SAD i Izraela na Kana mogao da uzurpira pravila i oslabi Međunarodni krivični sud.
Podsetimo, institucionalni propusti se ne dešavaju samo kroz skandale, već, mnogo opasnije, kroz procedure, sa aktima sabotaže prikrivenim jezikom dobronamerne istrage i odgovornosti. Dok neko primeti šta se dešava, šteta je već učinjena. U slučaju Karima Kana to već postaje vidljivo i vraća svet u vremena pre ustanovljenja Krivičnog suda i nade u pravdu koju bi isti trebalo da sprovodi.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


