Kultura kao odgovor vremenu
Od Svetog Save i „Miroslavljevog jevanđelja” do veštačke inteligencije i hibridnog rata – novi broj časopisa „Srpska misao” okuplja autore oko pitanja identiteta, pamćenja i budućnosti.
Glavna urednica Dušica Milanović u uvodniku „I mir i rat” piše o svetu koji godinama živi između sukoba i kratkih predaha. Upozorava na moć bez moralnih granica, medijske manipulacije i prodor veštačke inteligencije, a nadu pronalazi u poruci „Miroslavljevog jevanđelja” – čovečnosti, ljubavi, milosrđu i praštanju.
Darko Tanasković u opsežnom eseju „Svetosavlje – raskovnik srpski za sva vremena” Svetog Savu predstavlja kao utemeljivača srpske duhovnosti, kulture i državnosti. Podseća da svetosavlje nije zatvorena nacionalna ideologija, već spoj pravoslavne univerzalnosti, pripadnosti sopstvenom narodu i stvaralačke odgovornosti. Suštinu tog zaveta sažima rečima patrijarha Pavla: „Budimo ljudi!”
Oliver Tomić predstavlja izložbu o Svetom Savi u Galeriji SANU, a u tekstu „Živi pojas Presvete Bogorodice” beleži nezapamćeno interesovanje vernika za svetinju donetu u Hram Svetog Save. Branislav Stanković u „Nesrebroljubivom čudotvorcu” osvetljava duhovnu stranu Nikole Tesle i njegovu veru u kosmičku harmoniju, svetlost i samilost.
Sanja Klisarić piše o jeziku kao memoriji duše i čuvaru narodnog iskustva. Zoran Avramović razmatra kako globalno tržište menja sudbinu srpske knjige i upozorava na potiskivanje ćirilice. Goran Perčević, polazeći od Dositejevih ideja, traži način da se u doba veštačke inteligencije i informacionog preobilja sačuvaju kritičko mišljenje i zdrav razum.
Miloš M. Kovačević osporava naziv Rečnika SANU i traži povratak izvornom imenu – Rečnik srpskog književnog i narodnog jezika. Katarina Korša podseća da bez etike nema odgovornog novinarstva, dok Aleksandar Vranješ u „Eho sobi” analizira virtuelne zajednice u kojima istomišljenici potiskuju dijalog i argumente.
O hibridnom ratu, propagandi i lažnim vestima piše Ozren Milanović. Bojan Jovanović razmatra odnos sudbine, karaktera i slobode izbora, a Petar Zec u „Zlom duhu iz virtuelne lampe” kroz metaforu Aladinovog duha govori o političkoj moći i haosu.
Dragan Hamović piše o Danku Popoviću i živom duhu ustanka, a Miodrag Tomić o jezičkom putu od Dositeja do Vuka. Laura Barna oživljava priču o prvoj srpskoj crtačkoj i slikarskoj školi Kirila Kutlika, dok Slobodan Reljić razmatra odnos Istoka i Zapada. Marko Krstić u „Nesrazmernim razmerama” poredi velike gradove i njihovu arhitekturu. Boško Suvajdžić piše o Dejanu Medakoviću povodom knjige Marka Paovice kao porodičnoj hronici i svedočanstvu istorije. Verica Val bavi se hranom kao sponom kultura, a Strahinja Stojković značajem kulture i zadužbinarstva.
Aleksandar Valjarević Srbiju vidi kao neprekidan proces oblikovanja prostora i identiteta.
Jelena Zec iz San Franciska piše o neizvesnosti budućnosti i tehnološkim promenama. Radoslav Zelenović prati istoriju dokumentarnog filma, dok Adriana Čortan Simić otvara temu otuđenosti i potrebe za bliskošću i razgovorom.
Ljubivoje Ršumović u priči „Dva mlada Srbina i kuća bez prozora” spaja humor, fantastiku i satiru. Poetski blok donosi stihove Matije Bećkovića, Radomira Uljarevića, Rada Tanasijevića i Irene Plaović. Ana Ćosić Vukić objavljuje arhivski tekst Dobrice Ćosića „Pogled sa ruševina srpskog dvadesetog veka”, osvrt na istorijske lomove, poraze i odgovornosti.
Broj zaokružuju skulpture Željke Momirov, predstavljene u rubrici „Naša mala galerija”, i slikarski portret Nenada Stankovića, čiji su radovi posvećeni metafizičkim predelima, svetim vrhovima i duhovnim prostorima. Raznovrsnost tema i autora pokazuje da „Srpska misao” i u ovom broju nastoji da poveže kulturno nasleđe sa pitanjima sadašnjice – od očuvanja jezika i pamćenja do razumevanja sveta koji se ubrzano menja.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


