Genocid nad Romima

"Nepoznatog dana u junu 1999. godine, oko pet časova, u selu Pavljane, opština Peć, pripadnici OVK i drugih naoružanih grupa etničkih Albanaca, pod komandom i kontrolom Tačija i Čekua, nasilno su iz kuće izveli Bećaj Dibrona, civila, pripadnika romske etničke grupe, i zaklali ga na pragu kuće u prisustvu kćerki Bećaj Šurete i Bećaj Eteme. Nakon toga, u više navrata Šureta i Etema su fizički i psihički zlostavljane, zbog čega su bile primorane da napuste kuću koju su pripadnici OVK minirali i potpuno uništili".

Tragedija porodice Bećaj u malom sažima sudbinu Roma na Kosovu od 1. januara 1999. do 1. januara 2000. godine: Romi su bili ubijani, proterivani, mučeni, žene silovane, a njihove kuće i poslovni objekti su pljačkani, potom uništavani. Zbog toga je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije 2002. godine tužiocu Haškog tribunala poslalo dopunu krivične prijave protiv Tačija i Agima Čekua, koja se odnosila skoro isključivo na zločine koji su počinjeni nad pripadnicima romske nacionalnosti.

Prema prijavi MUP, Romi nisu bili "kolateralna šteta", već ciljana etnička grupa koja je za OVK predstavljala problem pri uspostavljanju vlasti na Kosovu, jer su pokazivali "tolerantni i prijateljski odnos prema Srbima i Crnogorcima", i zbog toga što su "javno iskazivali lojalnost prema Republici Srbiji".

Protiv Tačija, kao "političkog i vojnog lidera" OVK i Čekua, kao načelnika Glavnog štaba OVK, prijava je podneta zbog povrede Ženevske konvencije, kršenja zakona i običaja ratovanja, genocida i zločina protiv čovečnosti.

U prijavi se navodi da su Tači i Čeku, kao čelni ljudi OVK, od 1. januara 1998. do 1. januara 2000, primenjivali "taktiku progona i terora", čiji je efekat trebalo da bude podsticanje Roma da odu s Kosova, proterivanje ili likvidaciju onih koji se terora nisu uplašili, kao i asimilaciju u albansku etničku grupu.

"Takvo ponašanje u predmetnom periodu rezultiralo je smrću ili prisilnim odlaskom skoro celokupnog romskog civilnog stanovništva sa tog područja", navodi se u prijavi.

Jednostavnije govoreći, Tači i Čeku po ovoj prijavi MUP-a trebalo je da odgovaraju pred Haškim tribunalom po gotovo identičnim osnovama pod kojima i danas odgovaraju "šestorica" (Milan Milutinović, Nikola Šainović, generali Sreten Lukić, Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević i Dragoljub Ojdanić): po komandnoj odgovornosti, a za ubistva, masovne deportacije i progon na političkim, rasnim i verskim osnovama.

U tužbi je MUP Srbije nabrojao ubistva osamnaestoro Roma koja su počinili pripadnici OVK pod Tačijevom i Čekuovom komandom, otprilike još toliko je navedeno pokušaja ubistava, više od deset silovanja i pokušaja silovanja, 41 slučaj kidnapovanja – prema prijavi MUP-a, u tom trenutku nije se znalo za sudbinu 30 otetih, preko 50 slučajeva u kojima su pripadnici OVK tražili od Roma da napuste Kosovo, a njihove kuće su po pravilu pljačkane i paljene, odnosno minirane. Prema dopisu MUP-a, sve žrtve bile su isključivo civili i tek nekoliko njih pružilo je bilo kakav otpor teroru OVK.

U prijavi se navodi da je prema popisu iz 1981. godine, na Kosovu je bilo 34.126 Roma, koji su činili 2,2 odsto stanovništva.