Bela kuća lobira za Olimpijadu
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 12. maja – Tim američkog predsednika Baraka Obame opet je angažovan u izbornoj kampanji, ali ovoga puta „lobira” – za pobedu „njegovog” Čikaga u oštrom međunarodnom nadmetanju za organizaciju Letnjih olimpijskih igara 2016. Takav vanredni napor Bele kuće u političko-ekonomsko-propagandno-pripremnoj fazi najveće sportske manifestacije dosad nije zabeležen u hronikama ovdašnjeg državništva.
Nijedan prethodni čelnik SAD nije ispoljio volju da pomogne nekom gradu da postane domaćin olimpijade, tvrdi se, takođe, u ekskluzivnom istraživanju vašingtonskog dnevnika „Politiko”. Bez presedana je, sugeriše se, i okolnost da jedan šef države postane takoreći „glavni adut” u borbi za organizaciju Igara.
Kao mogućna prednost Čikaga nad moćnim konkurentima – Rio de Žaneirom, Madridom i Tokiom – ističe se, naime, Obamina „rekordna popularnost” u svetu. Svi govore o njemu kao „bitnom faktoru” u tekućem nadmetanju, konstatuje istoričar „olimpijskog biznisa” Robert Livingston.
Obama je, praktično, postao „lokomotiva kandidature Čikaga. Bez njega u Beloj kući ne bi bilo šansi da SAD nadvise rivale, smatra kanadski član Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) Dik Paund. „Obamanija” se širi. „Novi predsednik je doprineo usponu imidža SAD u MOK”, preneta je izjava člana tog tela „iz jedne ostrvske države”, a navodi se i da egipatska predstavnica „drži Obaminu sliku na frižideru” i da su dvojica nordijskih reprezenata nagovestili da će biti za Čikago ukoliko se u završnici procesa odlučivanja on lično pojavi.
Ne misle svi isto. Takođe član MOK-a, iz „jedne zapadnoevropske zemlje”, poručio je da je „bolje da se i Obama i drugi šefovi država ne mešaju”. Podseća se, međutim, da su u bliskoj prošlosti i Toni Bler i Vladimir Putin doprineli da njihove zemlje dobiju organizaciju olimpijada (letnje u Londonu 2012. i zimske u Sočiju 2014)…
Prvi crnac na čelu Bele kuće je, i u olimpijskom pogledu, prilično „specifičan slučaj”. Još u predsedničkoj izbornoj kampanji je kao čikaški kadar obećavao podršku olimpijskim ambicijama grada čiji je stanovnik (s privremenim boravkom u Beloj kući), a nekolicina onih koji su mu pomogli da postane šef države sada su u rukovodstvu čikaškog olimpijskog štaba.
Četiri od pet lica koja su bila u odboru za Obaminu predsedničku inauguraciju sada su na čelu akcija za zadobijanje Igara. Duga je i lista donatora, među kojima su i neki posrnuli finansijski giganti koji dobijaju budžetsku stabilizacionu podršku.
Lično Obama se pojavljuje u dva video-spota, navodi se, u prilog „olimpijskom Čikagu”. A tu je i njegova poruka: „Olimpijada nas podseća da je mogućno objediniti svet u slavu ljudskih dostignuća.”
Za koordinaciju aktivnosti Bele kuće sa čikaškom olimpijskom ekipom određena je, kako se navodi, Valeri Džaret, takođe pripadnica crne rase, dugogodišnja prijateljica porodice Obama i donedavni potpredsednik čikaškog olimpijskog štaba, a sadašnji viši savetnik predsednika i njegov pomoćnik za odnose s javnošću. „Održavanje olimpijade u SAD jedan je od prioriteta administracije (vlade) i Džaretova je u jedinstvenoj poziciji da s komitetom Čikaga (grada u kome je i ona stalno nastanjena) doprinese tim naporima”, ocena je neimenovanog zvaničnika.
Pri svemu iznetom, imaju se u vidu i mogućni politički pluseva i minusi. Ukratko: ako Čikago (koji važi i za grad s najviše građana srpskog prekla na zapadnoj polulopti) trijumfuje, biće to novi poen predsedniku i podsticaj da bude reizabran, tako da bi mu olimpijada bila neka vrsta „krune” predsednikovanja. Poraz bi mu, pak, uvećao već „nezapamćeno velike nevolje” koje je nasledio od Džordža Buša mlađeg – od ratova u Iraku i Avganistanu, do najveće finansijske krize i ekonomske recesije posle Drugog svetskog rata.
Moglo bi, stoga, da se zaključi da je uspostavljena delikatna, gotovo strateška, veza između dva „O” – Obame i olimpijade. Em je „više od igre”, em prevazilazi domete pravila „važno je učestvovati”…
Momčilo Pantelić
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


