Ko se predao Hrvatskoj vojsci nije preživeo

Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb – Suđenje generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu za ratne zločine koje je počinila Hrvatska vojska nad srpskim civilima i zarobljenicima u Medačkom džepu u septembru 1993. godine nastavljeno je juče u Zagrebu saslušavanjem dvoje zaštićenih svedoka. Starija svedokinja iz popaljenog sela Čitluk ispričala je kako je sakrivena u žbunju gledala kada su hrvatski vojnici ubili njenu staru tetku, inače gluvu i slepu, Bosiljku Bjegović.

"Došlo je deset vojnika u zelenim uniformama sa šlemovima. Naredio je jedan, zove se Dragan, drugome – ’pucaj’, a ovaj mu je rekao: ’Ja, Dragane, ne mogu’. Na to je Dragan rekao: ’Znaš da su iz Gospića naredili da u Čitluku i Divoselu ni mačka ne sme ostati živa’", izjavila je svedokinja, tvrdeći da su to Bobetko i Ademi, koji su za vreme vojne akcije bili u tom gradu. Dodala je takođe da je tog Dragana pre 2–3 godine videla i na televiziji na nekakvoj vojnoj proslavi u Rijeci.

Navela je i da su pljačka i paljenje sela započeli kada je stigla naredba za povlačenje hrvatskih snaga. "Na kraju ništa nije ostalo čitavo", rekla je svedokinja, precizirajući da je iz Čitluka tada odvezeno 40 traktora i svi automobili, među kojima i njen novi crveni "stojadin".

I drugi zaštićeni svedok iz istog sela potvrdio je da je granatiranje Čitluka počelo oko 5.30 časova, a vojska je stigla već nešto iza šest časova. I on je učestvovao u identifikovanju ubijenih civila prikupljenih u Medaku i potvrdio da se radilo uglavnom o telima starijih muškaraca i žena većinom ubijenih mecima. Tamo je prepoznao tela Stane i Mice Krajnović, koje su bile zapaljene.

"Posle napada nijedna kuća nije ostala cela. Ono što nije stradalo za vreme napada od granata, stradalo je kasnije" – rekao je svedok, napominjući da na uništenoj kući Đure Krajnovića još piše "Ovo je Hrvatska, ovo je osveta za Lovinac".

Svedok je takođe ispričao da je bio pripadnik seoske straže i tvrdi da nikada nisu ispalili nijedan metak, kao i da Gospić nije granatiran s tog prostora nego je to radila "vojska iz Gračaca". Naveo je kako su u početku u selo dolazili dobrovoljci iz Srbije – "ljudi Vuka Draškovića" kako ih je nazvao – ali su ih posle prve akcije u Divoselu meštani oterali. Među pripadnicima hrvatskih snaga obučenih u maskirne uniforme koji su došli u selo sa obližnjeg brda gde se sklonio vidio je i oko 80 vojnika koji su nosili potpuno crne uniforme.

Kada ga je Norčev advokat Željko Olujić upitao zašto se nije predao već je bežao, svedok je odgovorio: "Kome bi se predao? Niko od Srba koji su se predali Hrvatskoj vojsci nije preživeo. U svom dvorištu ubijene su Štefica Krajnović i Mica, a bile su Hrvatice."