Subota, 25.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Osmeh umesto šlema u Senjskom rudniku

Osmeh umesto šlema u Senjskom rudniku
Сењски рудник (Фото Танјуг)

Najstariji rudnik mrkog uglja u Srbiji kroz tri i po godine će zaodenuti novo, čistije ruho. U planu je, naime, da Senjski rudnik i istoimeno naselje, dvadesetak kilometara udaljeni od Ćuprije, budu pretvoreni u eko-muzej. Umesto šlema sa baterijskom lampom, čekića i dleta, glavno oruđe meštana biće osmeh i dobra turistička usluga. Čekić i dleto će, naravno, ostati, ali samo kao simbol na zeleno-crnoj rudarskoj zastavi.

Planirano je da transformaciju Senjskog rudnika u eko-muzej finansira Evropska komisija u okviru regionalnog programa za kulturno i prirodno nasleđe jugoistočne Evrope. Projekat je za sada odobren, ali usvajanje detaljnog plana i potpisivanje ugovora vrednih 1,5 miliona evra očekuju se tek na jesen. Kako je najavio Borislav Šurdić, načelnik Odeljenja za međunarodnu saradnju Ministarstva kulture, prvi radovi na terenu započeće u aprilu sledeće godine i trajaće dve i po godine.

Glavnu atrakciju za posetioce predstavljaće „Aleksandrov potkop”, rudarski tunel dugačak 530 metara, koji se nalazi na dubini od 150 metara ispod zemlje. Potkop će biti očišćen i prilagođen za turiste.

Projekat, na kojem su radili stručnjaci iz Srbije, Švedske, Velike Britanije, Francuske i Grčke, takođe predviđa i osnivanje centra za obuku lokalnog stanovništva. Meštani će biti podsticani da proizvode suvenire, gaje organsku hranu, beru vrganje i svoje kuće pretvore u turističke smeštajne kapacitete.

– U planu nam je da povežemo sve atrakcije u resavskom kraju, pa razmišljamo i da osposobimo podzemnu železnicu koja bi išla kroz tunel čiji bi ulaz bio u Senjskom rudniku, a izlaz kod Resavske pećine – otkriva Šurdić.

Meštani Senjskog Rudnika željno iščekuju taj dan.

– Ljudi su ovde vrlo optimistični. Bitno je samo da počnu radovi i siguran sam da će nam to doneti boljitak. Ja bih voleo kad bi radovi već sutra počeli – rekao nam je Zoran Sibinović, jedan od zaposlenih u rudniku.

Senjski rudnik već vek i po snabdeva Srbiju mrkim ugljem. Zahvaljujući rudama iz ovog kopa pokrenuta je kragujevačka Topolivnica, prva srpska moderna fabrika. Takođe je značajno uticao na razvoj tadašnjeg železničkog, ali i avio saobraćaja, pošto je prvi avion proizveden u Srbiji finansirao upravo Senjski rudnik. Rudnik proizvede oko 45.000 tona uglja godišnje, što je znatno manje nego ranije, pa se pretpostavlja da ni eksploatacija ove rude neće još dugo trajati.

– Ovo mesto nije samo deo industrijske tradicije, već je upisano i na kulturnu mapu Srbije. Setimo se samo Darka Kraljića, koji je komponovao „Zvižduk u osam”, ili filma „Petrijin venac”, koji je sniman na ovoj lokaciji – rekao je ministar kulture Nebojša Bradić prilikom nedavne posete Senjskom Rudniku.

Ipak, kako je napomenuo šef delegacije Evropske unije u Srbiji Žozep Ljoveras, Senjski Rudnik nije označen u turističkim vodičima Srbije. Mestašce okruženo Kučajskim planinama, koje broji jedva sedamsto duša, godišnje poseti oko tri hiljade ljudi, iako se u neposrednoj blizini nalaze Resavska pećina, vodopad Lisine i manastiri Ravanica i Manasija.

– Upravo ovaj projekat treba da unapredi turizam u ovom kraju. Resavsku pećinu poseti oko četrdeset hiljada ljudi godišnje. Cilj nam je, za početak, da isto toliko turista dođe i u Senjski Rudnik – kaže Borislav Šurdić.

Senka Korać

----------------------------------------------------------

Japanci oduševljeni izvoznom mašinom

Najatraktivniji objekat u Senjskom rudniku trenutno je izvozna mašina stara 137 godina, što je, kako kažu radnici, čini najstarijom rudarskom parnom mašinom u svetu. Mašina, proizvedena u Austrougarskoj, diže i spušta liftove u rudarsko okno i nije joj potrebna električna energija pošto radi na vodenu paru. Jedan od razloga njene dugovečnosti su i drveni zupci koji se, kad se polome, lako zamene.

– Nedavno nas je posetilo nekoliko Japanaca koji su se, kad su videli ovu mašinu, od oduševljenja bacali na kolena i hvatali za glavu. Oni jednostavno nisu mogli da veruju da tako nešto još uvek postoji i, što je najvažnije, radi – priča Zoran Sibinović, radnik u rudniku.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.