Sreda, 10.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Tag: austrija mz

06.01.2008 u 12:40
Moj drugar Ilija, otišao iz svog sela ispod Kozare još dok je ono u Bosanskoj Krajini bilo, a bilo mu je jedva dvadeset i taman je iz vojske stigao. Obreo se u malom  slovenskom gradiću blizu Ljubljane gdje je već bilo njegovih seljana i tu radio u nekakvoj fabrici nečega. Živio je u podstanarskoj sobici a svakih nekoliko meseci odlazio bi autobusom  do svoga sela  gde je rado bio viđen od majke i petero-šestero što braće što sestara. A rado ga viđalo i nekoliko devojaka pa i taze udatih mladih žena čiji su muževi također grbačili negde po Sloveniji. Onako visok, krupan i kosmat, kao da je Ćopić u njega gledao dok je opisivao svoga Nikoletinu Bursaća. Tu negde u okolnim gradićima gde bi subotom nakon teške radne nedelje tumarao s drugarima, upozna moj Ilija i svoju buduću Zoru. I taman ona zatrudni, a ono u Sloveniji pripuca. Ne bi drugo, nego pođe Ilija nekom ne baš rođenom ujaku u Minhen. Moglo se – jer  tada  makar i crven, naš je pasoš u celoj Evropi bio za poštovanje.U Minhenu i okolici sve skrivajući se, radio je Ilija na  "baušteli", što bi se po naški reklo, na gradilištu. Naravno na crno, bez radne i boravne dozvole, bez osiguranja, i bez znanja nemačkog, onako na dnevnicu a ponekad i bez nje. Radio je a u glavi mu se samo njegova Zora vrzmala koju je pre nego će za Minhen poći, odveo kod njenih negde u okolinu Teslića gde se, pisala mu je, porodila i donela na svet zdravo žensko dete.  I sve tako radeći po bauštelama, sazna Ilija da se još jedino u Austriji može legalno otići kao turista na tri meseca, pronaći posao, stan pa onda za nekoliko nedelja stigne ti i radna dozvola a ubrzo i boravna viza.  I krenu Ilija. Ionako mu je neredovito plata stizala, a i kad bi stizala a stizala bi svakog petka onako naruke, bivala je sve manja jer mu je onaj isti ujak debelo naplaćivao svoju brigu o njemu.