Tag: jergović

Kada mu je propala stranka, a lični izborni rejting pao ispod pet postotaka, Zlatko Kramarić naumio je biti hrvatski ambasador u Srbiji. Mjesecima se njegovo imenovanje najavljivalo po sklonim mu novinama, javno se raspravljalo o tome šta bi ovaj liberal i osječki ratni i poslijeratni gradonačelnik mogao značiti za odnose sa Srbijom, pumpale su se Kramarićeve šanse u Ministarstvu vanjskih poslova i...

Na katolički Badnjak obično čitam knjigu. Tako je već dvadesetak godina, otkako su vjerski praznici osvojili svjetovne kalendare, a neki običan svijet strepi pod terorom identiteta, jer ga gledaju sa strane da li se ispravno krsti i miče li usne u skladu sa zajedničkom molitvom. Zato lijepo utišam televizor, puštam da ekranom nijemo promiču crkveni prizori i biskupske propovijedi na opće teme,...

Od ranoga je jutra, svakoga radnog dana, zagrebačka Šalata bila puna ljudi, muškaraca i žena, uglavnom u godinama, koji bi stajali s obje strane ceste, gledajući sebi pred noge, bez interesa za razgovorom i za gradom u koji su došli poslom i po nekoj svojoj muci. Dalmatinke u vječnoj crnini, starci iz Ravnih Kotara, koji su svoje epske brkove krenuli puštati u neka davna, sretnija vremena, kada...

Počelo je u ljeto 1998, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Poput kakvog trubadura pod prozorom lijepe djeve, Davor Šuker je postignuti gol posvetio predsjedniku Franji Tuđmanu. Učinio je to odmah nakon utakmice, u objektiv televizijske kamere, onako zadihan i znojan. Tako je u Hrvatskoj počela era posvećenih golova. I kako to već biva, Šuker je na kraju bio najuspješniji golgeter cijelog...

Ovoga se ljeta po hrvatskim novinama, u onim malim regionalnim dalmatinskim rubrikama, na najneuočljivijem mjestu, ponavljala tipski ista vijest. U tom i tom mjestu prošle je noći izgorio automobil beogradskih, kragujevačkih, novosadskih… srbijanskih registarskih tablica. Jednom ili dvaput objavljeno je i to da je nekome ko je imao malo više sreće samo razbijena šoferšajba i još par...

Kada smo dogovarali ovu povremenu kolumnu, urednik me pitao insistiram li da se objavljuje onako kako je napisana ili dozvoljavam da se tekst ekavizira. Odgovorio sam da mi je svejedno. Upitao je on to još nekoliko puta, u mejlovima koje smo razmjenjivali tih dana, ali nisam mu mogao olakšati posao. Zaista mi je bilo svejedno. Kada je riječ o mojim knjigama, nije mi svejedno, pa ih i u Beogradu...

Kad god vozom putujem za Beograd, a rado putujem baš vozom, jer sam nekako naviknut da Beograd počinje od železničke stanice, uvek pokušavam ponovo videti ono mesto na kojem su Dalmatinci, ili dalmatinski Srbi, onda balotali Roman Jovana Radulovića „Od Ognjene do Blage Marije“ prvo je fiktivno delo nekoga važnijeg srpskog ili hrvatskog pisca koje se na direktan način bavi događajima...

Avgusta 1984. moralo se u vojsku. Mene je najpre slalo na Lastovo, a nakon sedam dana na obuku u Knin, u Severnu kasarnu, u kojoj se, kako mi se činilo, naguralo pola Jugoslavije, i to one divljije, bučnije, fizički jače i izdržljivije. A ja kao da sam se nekom greškom zatekao među tim terminatorima i supermenima. Na jutarnjem trčanju oko poligona uvek sam bio zadnji, lipsao bih već nakon petsto...