Четвртак, 04.06.2026. ✝ Верски календар € Курсна листа
ПОГЛЕДИ

Европа и Србија после француских избора

Француска је добила новог председника, који по готово свим спољашњим манифестацијама представља дисконтинуитет са тамошњом политичком сценом: Емануел Макрон има само 39 година, што је по француским стандардима премало животног искуства за највише државне функције; он не долази ни из једне од две традиционалне партије, нити је до пре само три године био познат француској јавности.

Међутим, по суштинским стварима, односно према политици коју ће водити, нови француски председник ће оличавати континуитет са тамошњим политикама, које су вођене још од 1995. године. То је и одговор на питање ко стоји иза Макрона: стоји значајан део француске елите, која је пронашла свог шампиона изван традиционалних партија – које великом брзином губе кредибилитет и релевантност. Економска и бирократска елита су тако подржале ново лице, на које су се кладили да ће моћи да пробуди известан ентузијазам код младих и заустави успон суверенисте и популисте Марин ле Пен. Француски естаблишмент је тако себи купио још пет година стандардне терапије, али ако не буде промена у добром правцу (пре свега у Европи) – долазак популиста и дисконтинуитет су неминовни.

Програмски директор ЦИРСД-а

ЦЕО ТЕКСТ САМО У ШТАМПАНОМ И ДИГИТАЛНОМ ИЗДАЊУ

Коментари7
Молимо вас да се у коментарима држите теме текста. Редакција Политике ONLINE задржава право да – уколико их процени као неумесне - скрати или не објави коментаре који садрже осврте на нечију личност и приватан живот, увреде на рачун аутора текста и/или чланова редакције „Политике“ као и било какву претњу, непристојан речник, говор мржње, расне и националне увреде или било какав незаконит садржај. Коментаре писане верзалом и линкове на друге сајтове не објављујемо. Политика ONLINE нема никакву обавезу образлагања одлука везаних за скраћивање коментара и њихово објављивање. Редакција не одговара за ставове читалаца изнесене у коментарима. Ваш коментар може садржати највише 1.000 појединачних карактера, и сматра се да сте слањем коментара потврдили сагласност са горе наведеним правилима.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

dr Trifunovic
Nikola, kao odličan poznavalac svetske političke scene a posebno francuske, kao i u prethodnom tekstu, daje poseban osvrt na aktuelnosti u toj zemlji i eventualne poteze koje bismo mogli da uputimo ka Francuskoj a koje su zanemarene,odavno! Moram da primetim da bi još bolje bilo da je pisao na francuskom jeziku jer bi Francuzi imali šta da pročitaju a da nije iz domena senzacionalizma, na račun gospođe Brigitte M.
nikola andric
Vrlo cudan redosled stvari. Svako vrednovanje bilo koga drzavnika se uvek daje ex post a ne ex ante. Ovde imamo sudove o Makronu pre nego je covek primio duznost presednika. Ti sudovi naravno proizilaze iz autorovih pretpostavki koje je sam ''skrojio''. Ali time je sebe stavio u poziciju proroka o kojima nas narod ima sopstvene pretpostavke. Posto me je mama lepo vaspitala ja ne mogu da doslovno citiram tu narodnu pretpostavku. U svakom slucaju nas logika uci da se iz pogresnih pretpostavki ne mogu deducirati istiniti zakljucci. Pored toga takva ''metoda'' rasprave ne prilici autoru koji pretendira status analiticara. To je kao Kantova hipoteza o sudovima o sebi (i po sebi?) sto implicira odgovornost ''po sebi''. Dakle relacija ali sa samim sobom.
Sasa
Nikola,moze i ovako: Francuska je dobila svog predsednika,koji po gotovo svim spoljasnjim manifestacijama ne predstavlja diskontinuitet sa tamosnjom politickom scenom. Njegova pobeda, rezultat je trijumfa globalistickog establismenta I euro-federalista sa sedistem u Briselu ,dok je glavno obelezje njegove pobede ujedno I trijumf postmoderne transnacionalne elite. Pobeda “Francuskog Obame” dakle predstavlja i poraz srednje klase,nastavak demografskog sunovrata Francuske nacije zarad dogmatske vere u sekularizam cije rezultate nazalost vidimo u slucajevima teroristickih napada sirom Francuske i kontinentalne Evrope. Uzimanje premise da su egzogene ,toboze zajednicke univerzalne vrednosti i kulture zapravo endogene, je opasno i pogresno ali moram reci i majstorski osmisljeno. Reklo bi se da su postulati slobode,jednakosti i bratstva i dalje u trci, no sa jakom tedencijom da ne prodju kroz ciljnu liniju.
Dejan Milinovic
Nemam šta da dodam ili oduzmem, srpska analitika nije propala. Šteta što nema ko da čuje, još manje da primeni.
Bora V.
Čak i da FR potraži svoj interes na Balkanu, u regionu neće postojati stabilne institucije koje služe društvu već određenom krugu ljudi. Takav položaj većine se održava veštački, da bi se masa stavila pod veću kontrolu, guši se otvoren um, javna kritika, time i razvoj čime se održava i postojeći odnos snaga sa stranim partnerima. Masi to odgovara jer je iznemogla u takvim okolnostima i nema vremena da misli o bilo čemu sutra,već samo da preživi danas pomoću partijske knjižice ili kako god.. Nemamo i nećemo imati nešto ozbiljno da ponudimo kao zainteresovana strana za sopstvene interese. Po inerciji i linijom manjeg otpora, od trenutka do trenutka ukalupljujemo se u već postojeće stanje u međunarodnim odnosima, ne pričamo i ne delujemo u svom interesu da se ne bi našli na bilo čijoj meti. Sve su svemu, status quo, jer bez više globalnih igrača na mikro terenu (Balkan) nema ni manevarskog prostora za priču i delovanje, a trenutnim regionalnim igračima to i odgovara za vlastite interese.

ПРИКАЖИ ЈОШ

Комeнтар успeшно додат!

Ваш комeнтар ћe бити видљив чим га администратор одобри.