Devizni dug dostigao 25 milijardi
Srbija je od početka 2001. do kraja oktobra ove godine po raznim osnovama dobila oko 39 milijardi dolara, neto, ali je od tih i tolikih para postigla vrlo skroman realan rast bruto domaćeg proizvoda, koji je u 2007. godini realno viši za samo 47 odsto nego što je bio u 2000. i nije dostigao ni 70 procenata BDP-a iz 1989. godine, kaže za naš list prof. dr Mlađen Kovačević, dodajući da nam sve više preti opasna dužnička omča, jer rastu deficiti i ukupan dug zemlje prema inostranstvu. Za nepunih sedam godina Srbija je uzela više od 18 milijardi dolara srednjoročnih i dugoročnih kredita u inostranstvu. Čisto 12. Od prodaje preduzeća, banaka, mobilne telefonije, druge imovine i takozvanih portfolio investicija ostvarila je devizni priliv od oko 12,5 milijardi dolara. Iz inostranstva je po osnovu tekućih transfera došlo bruto 21,3 milijarde. Tu su i strane donacije sa oko 2,8 milijardi dolara. Kroz ova četiri kanala u Srbiju se u nepunih sedam godina slilo više od 54 milijarde bruto ili, ako se odbije ono što smo vraćali i plaćali, oko 39 milijardi dolara. Samo u 2006. i 2007. u Srbiju je po svim osnovama stiglo više od 20 milijardi dolara u neto iznosu.
Toliki novac je potrošen, smatra naš sagovornik, ali s njim, po svemu sudeći, nismo ostvarili obećavani impresivan rast. Ne samo da prosečna stopa rasta BDP-a od 5,5 odsto nije primerena tolikom novcu, nego je došlo i do pada konkurentnosti privrede u celini. Činjenica da ubrzano raste deficit u razmeni robe i usluga sa inostranstvom i da se smanjuje broj zaposlenih jasno ukazuje da je privreda u celini sve manje sposobna da uspešno rešava ta dva najveća problema.
O tome dovoljno govori, kaže, i upravo objavljeni nalaz Svetskog ekonomskog foruma po kome je Srbija na rang-listi zemalja po konkurentnosti privrede ponovo pala, za četiri mesta, i sada se nalazi "u trećoj ligi" – tek na 91. mestu. Šta to znači? Da rast BDP-a, pa i očekivani "skok u 2007. od 7,5 odsto", nije zasnovan na zdravim ekonomskim osnovama. Pre je virtuelna kategorija, pogotovu kada su u pitanju brojke o stopi po "glavi" stanovnika (per capita) koju iznose ministri.
Relativno skroman rast BDP-a praćen je sa još nekoliko nepovoljnih senki. Naš društveni kolač je, na primer, narastao, pre svega, po osnovu jačanja usluga, dok je zbirno povećanje industrije i poljoprivrede vrlo skromno. Do rasta usluga je došlo sticajem okolnosti koje, nažalost, nemaju trajniji karakter, smatra Kovačević i naglašava da su ogroman priliv stranih sredstava i enorman rast uvoza omogućili vrlo visok rast BDP-a u bankarstvu, ali i u sektorima saobraćaja, građevinarstva, turizma i nekih drugih uslužnih delatnosti.
Prošlogodišnji uvoz robe i usluga biće, kako procenjuje Kovačević, oko 19 milijardi dolara. Gotovo šest puta veći nego u 2000. Šta to znači? Da u narednim godinama neće biti moguć tako dinamičan rast inostranih zaduživanja i uvoza, pa ni uspon trgovine, a u nešto manjoj meri – saobraćaja, bankarstva, osiguranja i raznih profesionalnih usluga.
Prema rečima našeg sagovornika, skroman realan rast BDP-a praćen je velikim povećanjem spoljnotrgovinskog deficita i deficita tekućeg platnog bilansa. Spoljnotrgovinski deficit u 2007. verovatno će preći 9,5 milijardi, a minus tekućeg platnog bilansa dostići i svih 7,5 milijardi dolara. Biće bar 18 puta viši nego što je bio 2000.
Ovoliki deficit tekućeg platnog bilansa, upozorava Kovačević, prati i rast ukupnog spoljnog duga. Krajem novembra 2007. prešao je 25 milijardi dolara. Ako je utešno, primećuje, ne raste državni, ali uvećava se dug privrede i građana. A sve to prati pad konkurentnosti, raste uvozna zavisnost privrede i sve su veći devizni izdaci za njegovo servisiranje. Srbija je, prema nalazu glavnog ekonomiste Evropske banke za obnovu i razvoj, koji je objavljen u novembru prošle godine, u grupi šest zemalja u tranziciji koje su "najranjivije" na finansijsku krizu u razvijenim zemljama, koja će, po svemu sudeći, duže trajati. A nama treba ubrzaniji razvoj, više radnih mesta i mnogo veći izvoz. Sa tolikim zaduživanjem i deficitom na sve strane to nije baš izvodljivo. Bar ne na duže staze.
--------------------------------------------------------------------------
Stižu visoke rate
Skroman realan rast BDP-a, prema mišljenju Kovačevića, osenčen je i činjenicom da je spoljni dug i pored otpisa oko 4,5 milijarde i prevremenog vraćanja 1,34 milijarde dolara povećan sa 10,83 milijarde dolara, koliko je iznosio krajem 2000, na oko 25 milijardi dolara krajem novembra 2007. U 2000. godini Srbija je po stanovniku imala spoljni dug od 1.444, a krajem 2007. preći će 3.400 dolara. Narednih godina stižu na naplatu visoke rate koje će uskoro nadmašiti tri pa i četiri milijarde dolara godišnje i biće višestruko veće od onih koje smo izmirivali u prvih pet godina ovog veka.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


