Subota, 20.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Čajanka u Vašingtonu

Čajanka u Vašingtonu
Сли­ка: И мла­ди и гнев­ни: уче­сни­ци „ва­шинг­тон­ске ча­јан­ке” Фо­то М. Ми­шић

Od na­šeg stal­nog do­pi­sni­ka 
Va­šing­ton – Na pr­vi po­gled, bio je to sa­mo još je­dan od sku­po­va u cen­tru Va­šing­to­na ko­ji ni­su baš sva­ko­dnev­ni, ali se po­vre­me­no do­ga­đa­ju. Na Tr­gu slo­bo­de, ne­da­le­ko od Be­le ku­će, uoči po­dne­va, po pri­jat­nom pro­leć­nom da­nu, oku­pi­lo se, po gru­boj pro­ce­ni, ne vi­še od dve hi­lja­de lju­di. Pri­spe­li su u ko­lo­ni od pe­de­se­tak auto­bu­sa ko­ja je pre to­ga Ame­ri­kom kr­sta­ri­la tri ne­de­lje.

Sti­gli su u če­tvr­tak, 15. apri­la. S raz­lo­gom – to je da­tum ka­da is­ti­če rok da Ame­ri­kan­ci iz­mi­re svo­je ra­ču­ne sa dr­ža­vom: da pod­ne­su po­re­ske pri­ja­ve na lič­na pri­ma­nja. To se ov­de zo­ve „po­re­ski dan”. Uče­sni­ci ovog mi­tin­ga su zbog to­ga bi­li po­seb­no mo­ti­vi­sa­ni: po­rez je glav­ni sim­bol ono­ga što ih oku­plja – sim­bol „ve­li­ke vla­de”. A kad je vla­da ve­li­ka, on­da na­ve­li­ko i vla­da, što je po nji­ma pro­tiv­no du­hu ame­rič­kog usta­va i ame­rič­ke slo­bo­de.

Ovo je bio moj pr­vi ne­po­sred­ni su­sret sa po­kre­tom ko­ji je već ne­što vi­še od go­di­nu da­na, od kra­ja fe­bru­a­ra 2009, ras­tu­ći po­li­tič­ki fe­no­men Ame­ri­ke. To je „Po­kret ča­jan­ke” , ko­ji je ime pre­u­zeo iz isto­rij­skog pro­te­sta odr­ža­nog u mla­doj Ame­ri­ci, od­no­sno ta­da­šnjoj bri­tan­skoj ko­lo­ni­ji Ma­sa­ču­sets (da­nas jed­noj od sa­ve­znih dr­ža­va). U znak pro­te­sta ubog to­ga što je uve­den po nji­ho­voj oce­ni ne­u­stav­ni po­rez, nezadovoljnici su u Bo­ston­skoj lu­ci 16. de­cem­bra 1773. pri­re­di­li „ča­jan­ku”, ti­me što su u oke­an ba­ci­li tri brod­ska to­va­ra ča­ja.

U fe­bru­a­ru pro­šle go­di­ne, na vr­hun­cu eko­nom­ske kri­ze, je­dan po­pu­lar­ni kon­zer­va­tiv­ni TV vo­di­telj je na­ja­vio no­vu „ča­jan­ku” kao pro­test zbog vla­di­nog iz­ba­vlje­nja ve­li­kih ba­na­ka i fi­nan­sij­ske po­mo­ći oni­ma ko­ji su uze­li kre­di­te za ku­će pa su u kri­zi pre­sta­li da ih ot­pla­ću­ju. Vo­di­telj Rik San­te­li (ju­tar­nji pro­gram mre­že Si-En-Bi-Si) se, dok je ovo sa­op­šta­vao, u jed­nom mo­men­tu raz­go­ro­pa­dio, ustao i po­vi­še­nim gla­som upi­tao svo­je sa­go­vor­ni­ke i gle­da­o­ce: „Ko­li­ko vas že­li da is­pla­ću­je kre­dit kom­ši­ji ko­ji ima so­bu vi­ška, ali ne mo­že da pla­ća svo­je ra­ču­ne? Pred­sed­ni­če Oba­ma, da li slu­ša­te, mi će­mo u ju­lu u Či­ka­gu pri­re­di no­vu ča­jan­ku”.

U ro­ku od ne­ko­li­ko sa­ti otvo­ren je no­vi in­ter­net sajt „ča­jan­ka u Či­ka­gu” i ve­o­ma br­zo, „ča­jan­ki” je bi­lo svu­gde, od is­toč­ne do za­pad­ne oba­le Ame­ri­ke. U na­ro­či­toj me­ša­vi­ni spon­ta­no­sti i or­ga­ni­zo­va­no­sti, u Ame­ri­ci je stvo­re­na tre­ća po­li­tič­ka sna­ga, „Po­kret ča­jan­ke”, ko­ji pre­ma ve­ro­do­stoj­nim pro­ce­na­ma ima oko 8 mi­li­o­na ak­ti­vi­sta, ne­ma li­de­ra (ma­da na to me­sto pre­ten­du­je Sa­ra Pej­lin, ne­u­spe­la kan­di­dat­ki­nja za pot­pred­sed­ni­cu), oku­plja ne­za­do­volj­ni­ke kon­zer­va­tiv­ne ori­jen­ta­ci­je ko­ji su pro­tiv sva­kih pro­me­na u Ame­ri­ci, osim pro­me­ne sa­da­šnjeg esta­bli­šmen­ta, a na pr­vom me­stu „so­ci­ja­li­ste” u Be­loj ku­ći, Ba­ra­ka Oba­me.

To je, na mi­tin­gu bi­lo sa­svim oči­gled­no. Skup je bio ša­ro­lik, mla­di i sta­ri, pod­jed­na­ko mu­škar­ci i že­ne. Šta že­le, od­no­sno ne že­le, vi­de­lo se po pa­ro­la­ma ko­je su dr­ža­li iz­nad gla­va. „Kad ne­prav­da po­sta­ne za­kon, ot­por po­sta­je du­žnost”, po­ru­či­vao je­dan od njih. „Ve­li­ka vla­da nas je sma­nji­la”, pi­še na dru­gom. Na tre­ćem je is­pi­sa­na broj­ka „$ 12.830.907.977” – tre­nut­ni iz­nos ame­rič­ke za­du­že­no­sti (12,8 hi­lja­da mi­li­jar­di do­la­ra). „De­mo­kra­te, ot­pu­šte­ni ste”, „Mi na­rod sa­da smo vla­sni­štvo Ki­ne­za”... po­ru­či­va­li su osta­li.

Na mno­go tran­spa­re­na­ta bio je lik glav­ne me­te pro­te­sta, Oba­me. Na jed­nom je on na­cr­tan iz re­še­ta­ka, sa po­ru­kom „Pro­me­na u ko­ju mo­že­te da ve­ru­je­te” (po­pu­lar­na Oba­mi­na iz­bor­na pa­ro­la). Na sle­de­ćem je po­ru­ka „Bo­rio sam se pro­tiv ko­mu­ni­sta u Vi­jet­na­mu, a sa­da ga imam u Be­loj ku­ći”. Jed­na de­voj­ka je dr­ža­la je­dan ko­ji je bio i uvre­dljiv i ra­si­stič­ki: „Se­lu u Ke­ni­ji ne­do­sta­je nje­gov idi­ot”.

Dok su sa tri­bi­ne od­je­ki­va­le oštre re­či go­vor­ni­ka – či­ni mi se da je naj­ra­di­kal­ni­ja bi­la čla­ni­ca Pred­stav­nič­kog do­ma Kon­gre­sa Mi­šel Beč­man, ko­ja je po­ru­či­la „Mi smo pro­tiv gang­ster­ske vla­de”, pri­šao sam jed­noj sta­ri­joj go­spo­đi ko­ja je svo­ju pro­test­nu pa­ro­lu is­pi­sa­la na ko­ma­du pa­pi­ra, bez mot­ke ko­jom bi je uz­di­gla iz­nad gla­ve. Na mo­je pi­ta­nje pro­tiv če­ga je, od­go­vo­ri­la mi je „Pro­tiv po­re­za i sve­ga osta­log”.„Ovo će iz­gle­da po­sta­ti ko­mu­ni­stič­ka ze­mlja i ja to ne vo­lim” ka­že ona (zo­ve se Džor­dži­ja Dra­jer i ni­je joj bi­lo te­ško da se sa svo­jih 75 go­di­na, sa ćer­kom, za­pu­ti čak iz odav­de 800 ki­lo­me­ta­ra uda­lje­nog Sin­si­na­ti­ja, dr­ža­va Oha­jo). „Za­što ja da pla­ćam po­rez, a dru­gi ne”, do­da­je. Ko to ne pla­ća po­rez, pi­tao sam. „Oni ko­ji pri­ma­ju so­ci­jal­nu po­moć”, sprem­no je od­go­vo­ri­la.

Ma­lo da­lje, u gru­pi mu­ška­ra­ca u ma­ji­ca­ma na či­jim le­đi­ma je od­štam­pa­na ču­ve­na re­če­ni­ca iz jed­nog go­vo­ra Ro­nal­da Re­ga­na, iko­ne ame­rič­kih kon­zer­va­ti­va­ca, ko­ja ka­že „U ovoj kri­zi vla­da ni­je re­še­nje za na­še pro­ble­me, vla­da je pro­blem”, za raz­go­vor je naj­sprem­ni­ji Bob Mar­ti­no, ko­ji je sti­gao iz su­sed­ne Vir­dži­ni­je. On se ne­dav­no pen­zi­o­ni­sao i glav­ni raz­log nje­go­vog ne­za­do­volj­stva je to „što nas ig­no­ri­šu oni ko­ji tre­ba da nas pred­sta­vlja­ju.” Ali do­da­je: „Sve će se to pro­me­ni­ti u no­vem­bru” (ka­da se odr­ža­va­ju iz­bo­ri za tre­ći­nu čla­no­va Kon­gre­sa u ko­jem de­mo­kra­te sa­da u oba do­ma ima­ju ve­ći­nu).

Dej­vid Dal, mo­mak od 28 go­di­na, bio je ne­ka­ko iz­dvo­jen iz go­mi­le, sa svo­jim tran­spa­ren­tom na ko­jem je iz­neo svo­ju po­ru­ku: „Mo­ra ne­gde da se poč­ne, mo­ra ne­kad da se poč­ne, ko­je vre­me je bo­lje od ovog, ko­je me­sto je bo­lje od ovog?”. Tre­nut­no je, ka­že mi, iz­me­đu dva po­sla, iz Bal­ti­mo­ra (Me­ri­lend) se­li se u Vir­dži­ni­ju, gde je upra­vo ku­pio ku­ću, Pod­se­ćam ga da će zbog to­ga do­bi­ti po­re­sku olak­ši­cu od 8.000 do­la­ra ko­ju da­je fe­de­ral­na vla­da, na šta od­go­va­ra da već 12 go­di­na pla­ća po­rez, te da je „u re­du i da mu se ne­što vra­ti”. Za se­be ka­že da ni­je ni de­mo­kra­ta ni re­pu­bli­ka­nac, jed­no­stav­no mu se ne svi­đa „ku­da je vla­da kre­nu­la”. Ku­da je kre­nu­la? „Že­li da ko­man­du­je, da ras­po­de­lju­je”, od­go­va­ra.

Is­tra­ži­va­nje ko­je su spro­ve­li TV mre­ža Si-Bi-Es i „Nju­jork tajms”, po­ka­za­lo je da su 89 od­sto pri­pad­ni­ka „Po­kre­ta ča­jan­ke” bel­ci, tro­je od če­tvo­ro se­be opi­su­ju kao kon­zer­va­tiv­ce, 60 od­sto gla­sa­ju za re­pu­bli­kan­ce. Čak 92 od­sto ve­ru­je da je Ame­ri­ka na po­gre­šnom ko­lo­se­ku, a 88 od­sto za to kri­vi baš Oba­mu.

U pr­vim stu­di­ja­ma so­ci­jal­nih i eko­nom­skih uzro­ka ko­ji do­pri­no­se pro­cva­tu „Po­kre­ta ča­jan­ke”, pre sve­ga se uka­zu­je na eko­nom­skom kri­zom fru­stri­ra­nu sred­nju kla­su Ame­ri­ke. Re­ce­si­ja je zva­nič­no pro­šla, ali opo­ra­vak ne do­no­si i po­vra­tak pu­ne za­po­sle­no­sti ko­ja je sa­da zva­nič­no sa­mo ne­što ma­nja od 10 od­sto, a po ne­ki­ma re­al­no čak 17 od­sto. De­mo­graf­ske pro­jek­ci­je po­ka­zu­ju da ve­ći­na sta­nov­ni­ka već sre­di­nom ovog ve­ka ne­će bi­ti tra­di­ci­o­nal­no pro­te­stant­ska i be­la –u ve­ći­ni će bi­ti sa­da­šnje ma­nji­ne: la­ti­no­si, Azi­ja­ti i crn­ci. Raz­lo­ga za zeb­nje i stra­ho­ve svih vr­sta ima mno­go, no­stal­gi­ja za onim što je bi­lo, ka­da je sve cve­ta­lo, je ve­li­ka, ali je još ve­će ne­za­do­volj­stvo što po­vra­tak na to ni­je na vi­di­ku.

Bi­će još ča­jan­ki.

 Mi­lan Mi­šić 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.