Telekom čeka pravi poziv
Telekom „Srbija” neće biti prodat po svaku cenu i ne bilo kome, najnovija je poruka koju je premijer Mirko Cvetković uputio javnosti poprilično podeljenoj oko toga da li prodati ili ne ovo, trenutno, najprofitabilnije preduzeće. Kompanija je prošle godine imala profit od oko 160 miliona evra koji je bio za čak 200 odsto veći nego 2008. godine i to je najbolji rezultat od osnivanja.
– Važno je da ponuda bude adekvatna – i po ceni, i po kvalitetu ponuđača. Prodaćemo Telekom ukoliko ova dva uslova budu zadovoljena. Ova kompanija nema mogućnost da ostane u državnim rukama, a da bude efikasna, rekao je Cvetković.
Prema njegovom mišljenju, ovo su poslednji trenuci kada mora da se promeni vlasnička struktura u toj kompaniji, kako bi ona, u vremenu koje sledi, mogla da se nosi sa konkurencijom.
S obzirom na to da država ni „Galeniku” nije htela da da pošto-poto i bilo kome, ova premijerova izjava dobija na težini. Ipak, pošto je usledila nakon toga što je samo jedna kompanija dala ponudu da bude privatizacioni savetnik u poslu prodaje Telekoma za mnoge je signal da, zapravo, u ovom trenutku i neće biti velike tuče za Telekom i da je država to, na ovakav posredni način, primila k znanju.
Inače, sada je na potezu Ministarstvo finansija, odnosno komisija za sprovođenje prodaje, koja ove sedmice treba da odluči da li će prihvatiti da „Sitigrup” bude privatizacioni savetnik ili će uvažiti argumente da su oni u sukobu interesa jer su već broker potencijalnog kupca kompanije Dojče Telekom.
To što je nacionalna telekomunikaciona kompanija prošle godine imala rekordan profit kao da je nanovo nametnulo temu da li se prodajom „zlatne koke” zapravo gubi i da li se taj novac koji je, inače, namenjen izgradnji puteva može nadomestiti na drugi način – kreditima ili emitovanjem obveznica. Ako se uzme u obzir da se u javnosti špekulisalo da je Dojče Telekom za 40 odsto akcija koji mu omogućavaju da stigne do većinskog paketa spreman da plati 800 miliona evra proizilazi da se Telekom prodaje po ceni profita za samo pet godina, a da se dobrog prihoda trajno odričemo.
Konsultant za strana ulaganja Mahmud Bušatlija kaže da je besmisleno prodavati Telekom. Jer, samo profit mobilne telefonije su, kaže, sigurno 200 miliona evra. Rashodi su na fiksnoj telefoniji, a iskazuju se zajedno zbog konsolidovanog bilansa.
– Mi prodajemo da bi začepili rupu, a odričemo se sigurnih prihoda. Taj iznos može da se nadomesti iz kredita. Ovde je stvoreno uverenje da je sretna samo ona država koja nema imovinu, pa najveći pojedinačni akcionar u SAD je država, nema velikog sektora u kome nema akcije, smatra ovaj konsultant.
Po njegovim rečima mi ne možemo da problem nedostatka novca rešimo emitovanjem dugoročnih obveznica iz prostog razloga jer za vraćanja treba imati dugoročan plan.
– Ako one dospevaju za 20 godina, u početku plaćate prinos, a nakon 20 godina glavnicu tako da onda morate uzeti kredit koji ćete otplaćivati 10-20 godina što znači da već sada morate imati plan za vraćanje na 30-40 godina. Znači već sada se dugovi akumuliraju. Naš javni dug se na dugi rok povećava. Evo, vlada je MMF-u najavila da će problem restitucije rešiti obveznicama što isto znači zaduživanje na taj period. Mi i sada imamo veliki javni dug, jeste da je mali prema BDP, ali to nije jedini kriterijum. Pri tom, javni dug plaćaju građani, ne tajkuni jer ne plaćaju porez ovde, objašnjava ovaj sagovornik dodajući da država i postojeća sredstva ne upotrebljava.
Država, na primer, i sada ima na raspolaganju oko 1,2 milijarde evra kredita za Koridor 10 koja nisu iskorišćena, a zbog takvog odnosa prema odobrenim kreditima Svetska banka je delom izašla iz finansiranja obilaznice oko Dimitrovgrada.
(/slika2)– Država mora da privuče privatne pare u infrastrukturu. Ona mora da se zadužuje tako da joj to radi čega se zadužuje kasnije obezbedi profit. Država sad nije osposobljena da zaradi ili bar da rastereti sa sebe socijalne fondove poput penzija. Znam da su javna preduzeća zbog finansiranja države njihovo bolno mesto, ali mi sada zadužujemo naredne generacije
Bušatlija smatra da je „Sitigrup” u sukobu interesa jer radi za obe strane i da zbog toga mora biti diskvalifikovan. Ako neko u Vladi, kaže, navija za Dojče Telekom mora da zna da taj tender mora da padne. A na pitanje ko će da ga obori kad nema konkurenciju drugog savetnika da se buni, odgovara državni pravobranilac.
– Mnogo je ozbiljniji problem što se kod nas afirmisao sistem jedne ponude što je neprihvatljivo jer tender podrazumeva tržišnu utakmicu.
Visok profit Telekoma u prošloj godini za Milana Kovačevića, takođe konsultanta za strana ulaganja nije nikakav argument da ovu „zlatnu koku” ne treba prodati, već da je treba prodati. I za privatizaciju Telekoma, kaže, važe svi argumenti kao i u prilog drugim privatizacijama da ona donosi bolje upravljanje, bolje usluge građanima i nadasve konkurenciju. Uslov je, kaže, da se uvede sistem koji bi omogućio konkurenciju, a ne da se monopol koji Telekom ima, ili elementi monopola daju privatnom vlasniku.
– Zaboravlja se da je ovoliki profit te kompanije nastao baš zbog toga što je povlašćena. Oni, na primer, nisu platili za licencu mobilne telefonije. Sem toga postavlja se pitanje da li je nama važan profit koji kompanija donosi državi ili da građani imaju bolju uslugu – kaže ovaj konsultant.
Kovačević, inače, smatra da se kod nas privatizacija sprovodi na najgori mogući način, a to se potvrđuje i na primeru Telekoma. Država nudi na prodaju kapital koji nema, jer je vlasnik PTT-a, ne zna se kako se i da li uopšte deli kablovska infrastruktura, ne saopštavaju koliko akcija pripada zaposlenima i građanima…
– Sve je ovo trebalo pripremiti pa tek onda pripremiti model prodaje. Sada se traži privatizacioni savetnik, a već mu se sugeriše da se prodaje 40 odsto. A možda će on da kaže neki drugi udeo, ili da se ne prodaje uopšte. Meni se čini da se prodaja namešta za Dojče Telekom koji je već indirektno suvlasnik preko grčkog OTE-a koji ima 20 odsto. Sem toga, provizija koja je tenderom propisana da ne može biti veća od 0,2 odsto je ne samo mala već, u najmanju ruku, čudno sročena. Ako postoji toliko ograničenje čemu onda javna ponuda. Mogli su u prvom krugu da traže kvalifikovane ponuđače, a u drugom najpovoljniju ponudu. Ovako kako je provizija sada odmerena ukazuje da je ponuđač dobija s obe strane – kaže Kovačević dodajući da je praksa da se ugovaraju dve provizije- jedna bez obzira na ishod transakcije, a druga, veća kada se posao realizuje.
Što se tiče finansiranja izgradnje puteva Kovačević kaže da budžet ne može da emituje obveznice, ali da mogu preduzeće koje bi se posebno formirala za tu namenu, a koja bi od naplate putarine imala novca za anuitete.
Jovana Rabrenović
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


