Ovo je Balkan

„Okeani Miljacke će proteći prije nego što će neka majka roditi približnog genija Kusturici”, izjavi u nedavnom intervjuu sarajevskom magazinu „Global”, Kustin scenarista Abdulah Sidran („Sjećaš li se Doli Bel”, „Otac na službenom putu”).
Kako god, okreneš-obrneš, Balkan je, ovde, na zapadu, specijalno u Sarkozijevoj Francuskoj, najviše poznat po Sarajlijama – Kusturici i Bregoviću.
Prvi je sa sarajevskog brda Gorice, a drugi, Brega, igrao je s nama klikera u sarajevskoj Ulici Miloša Obilića, iznad Baščaršije. Znali smo u „donjoj” milošobilićkoj raji, igrati i ’trule kobile’. Ili, pak, ’princa i kralja’. Iščililo mi je iz sećanja kako se Brega u tim našim dečjim igrama snalazio. Ali u jedno sam siguran: svi u ulici su govorili da mu majka Radmila–Cica („Uspavanka za Radmilu M.” jedna od kasnijih Breginih melodija) bi izrazito zgodna plavuša.
Dvojica Sarajlija poznatih širom svijeta. Kusta i Brega.
Mi koji dolazimo s Balkana smo teški ljudi. I do zla boga, ponositi. Kompleksaši. Kao, eto, puno vrijedimo samo to nažalost niko ne primjećuje. Ne samo da ne primjećuje, nego i – ignoriše! Tako, barem mi mislimo.
Kad govorim o Balkanu i balkanskim karakternim crtama onda je čini mi se gotovo svejedno na kojoj se tački Balkana nalaziš! Svi su isti i komplikovani, pa bio to Srbin, Bosanac, Hrvat, Crnogorac, Makedonac, Bugarin, Grk. U Grčkoj, na primjer, jedinu razliku koju uočih bi jezik. Sve ostalo je „déjà vu”: iste, trome kretnje (doći će kafa za desetak minuta), „festina lente”, požuri-polako, prižeglo je, teško je disat’, a kamoli radit’ (aaa, ka’ u Splitu, as ti gospe!).
Jonsko more ili Jadransko, svejedno...
Nijemci vole reći da Grci ne vole radit’, a vole se izležavat’, na platnenoj ležaljci „ligeštulu” i na plaži, dok oni, Nijemci – rade li rade. Tako će, siguran sam sto posto, govoriti sutra i za Dalmatince, specijalno za Splićane, čim Hrvatska uđe u EU. Nijemci, naprosto, ne shvataju „klimatski faktor”. Jer oni su (tako im je bogati pao grah!) stalno u frižideru, stalno im je hladno. A da im ne bi bilo hladno moraju se zagrijat’. A da bi se zagrijali, najbolje je radit’. A tu je i lova! Je li, ili nije?
Najlakše je davati lekcije!
Bi li njemačka kancelarka Angela Merkel, da je, recimo, na mjestu Papandreua (koji još uvijek sriče svoj maternji grčki) uspjela natjerati ove nove „Onazise” i „Nijarhose” da uredno plaćaju državi porez, a ne da je ucjenjuju kako će odmah istaknuti panamsku ili maltešku zastavu na svojim tankerima? Sve se nešto bojim da bi im utjerala strah u kosti...
Elem, nastave li Grci da štrajkuju i da prave nerede natjeraće i preostale zaljubljenike u grčku obalu i njena ostrva da krenu na odmor negdje drugdje. Istina, Heleni se i dalje uzdaju u stanovnike Srbije da će pohrliti kao i svakog ljeta u Grčku. No, da li će to i učiniti bez obzira na tradicionalno i veliko prijateljstvo?
Biće da im ne preostaje ništa drugo nego da zasuku rukave i kao lavovi se bore za opstanak u evrozoni, a od koje svi sad bježe kao od kuge. Estonija je ispunila uslove, ona ipak hoće u evrozonu! Ima, eto, i hrabrih...
Slobodni novinar, Pariz