Sedam trovača u Kini
Od deset najzagađenijih gradova u svetu, sedam se nalazi u Kini, upozorava pouzdani hongkonški dnevnik "Saut Čajna morning post" na svom sajtu, pozivajući se na rezultate istraživanja Azijske banke za razvoj.
Neslavni epitet "najveće trovačnice na Zemlji" danas nosi kineski grad Guijang. U ovoj prestonici južne provincije Guidžou, inače ponosu kineske petrohemijske industrije – diše se najteže na svetu, tvrdi istraživanje.
Na crnom spisku deset najzagađenijih gradova u svetu nalazi se još šest iz Kine, i to ovim redosledom: Ćongćing (najmnogoljudniji kineski grad koji ima status "velegrada–provincije" – 31 milion stanovnika, prema zvaničnom podatku), Taijuan (provincija Šansi), Landžou (Gansu), Cibo (Šandong), Gvandžou (Guandong) i Đinan (Šandong). Na petom mestu nalazi se indijski grad Ridžkot, sedmi je Meksiko Siti, a deveti – Milano.
Meksička prestonica, koja je dugo nosila neslavni primat najzagađenijeg grada u svetu, izgubila je ovu crnu titulu pre sedam godina od kineskog grada Landžoa, koji se ove godine nalazi na četvrtom mestu liste deset najzagađenijih gradova. U Landžou, gde se nalazi veliki kompleks naftnih rafinerija, "opasno je disati i na škrge".
Najilustrativniji primer o posledicama zagađenja u Kini svojevremeno je objavio ovaj dnevnik: više od 500 tona uginulih šarana pronađeno je kako plutaju po površini jezera Mošui u centralnoj Kini.
Hongkonški dnevnik ukazao je da su ribe uginule od posledica zagađenja jezera: mrtvi šarani prekrili su nekoliko kilometara površine Mošuija, jednog od tri jezera u okolini grada Vuhana, velikog kineskog industrijskog centra.
Na objavljenoj fotografiji video se čamac okružen uginulom ribom koje je bilo toliko da se voda nije videla. List je naveo reči lokalnog zvaničnika koji tvrdi da je pomor šarana nastupio usled teškog zagađenja vode.
Kineska štampa godinama upozorava da se u velikim gradovima Kine, uključujući i prestonicu Peking, "udiše oktanska para umesto kiseonika". Bolesti disajnih organa su glavni uzročnici preranog umiranja Pekinžana, upozoravaju stručnjaci. Fabrike u centru grada i gasovi koje ispušta dva miliona automobila do pre nekoliko godina bili su glavni krivci za veliki procenat olova, sumpor-dioksida i azot-dioksida u vazduhu iznad Pekinga. A u toku zime, kada je počinjalo masovno grejanje na ugalj – u kineskoj prestonici (13 miliona stanovnika) prosečno je sagorevalo 28 miliona tona uglja.
Peking je godinama bio na crnom spisku deset najzagađenijih gradova sveta, ali se mnogo toga promenilo pre pet godina kada je kineska prestonica dobila organizaciju Olimpijade 2008. Od tada do danas Peking je napravio korenite promene u cilju borbe protiv zagađenja da bi se Olimpijske igre održale u znatno zdravijem okruženju. Električne centrale na gas zamenile su termoelektrane koje koriste ugalj, a na prilazima Pekingu počelo je veliko pošumljavanje za koje je gradska vlada izdvojila 120 miliona juana (15 miliona dolara).
Pored Velikog zida, Kinezi su ponosni na još jedan svoj zid, manje poznat i znatno mlađi od drevne građevine (dugačke 6.700 kilometara). Reč je o velikom zelenom zidu, sastavljenom od 300 miliona drveća, uglavnom bresta.
Preko severnih delova Kine vekovima su besnele jake, suve i hladne oluje. Duvajući iz Sibira, one su iz pustinje Gobi podizale sitni pustinjski pesak koji je u severnoj Kini često pretvarao dan u noć.
Uz ovu prirodnu nedaću ljudi su svojim vekovnim delovanjem (uništavanjem šuma, prekomernom ispašom i kopanjem rudnika) doprineli da zemljište južno od pustinje Gobi postane sasvim neplodno, pusto i teško za život.
Da bi popravili ovo nepovoljno delovanje prirode i ljudi, Kinezi su još pedesetih godina prošlog veka započeli veliko pošumljavanje, gradeći veliki zeleni zid. Tokom poslednjih 20 godina uspeli su da naprave ogromni zeleni vetrobran u dužini od 5.000 kilometara i širini – na pojedinim mestima – preko 800 kilometara.
Ovaj veliki zid od zelenila uspeo je do sada bolje da zaštiti Kineze od prirodnih nedaća pustinjskih oluja nego njegov drevni imenjak, Veliki kineski zid, koji je samo delimično uspevao da spase kinesko stanovništvo od najezde nomada.
Peking, koji se nalazi na 800 kilometara jugoistočno od pustinje Gobi, doživljavao je pre izgradnje zelenog zida deset do dvadeset pustinjskih oluja godišnje. Danas su u Pekingu jake pustinjske oluje veoma retke, svega jednom ili dvaput godišnje, u proleće.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


