Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Evropsko kolce

Vilijam Montgomeri sigurno nije među omiljenim političkim figurama koje su se tokom poslednje dve decenije zdušno petljale u stvaranje istorije Srbije. Verovatno nekima (mnogima) nije bio simpatičan ni kao ambasador velike svetske sile u Beogradu, a ni potom kao „privatno lice“ poslovno angažovano u Srbiji. Ali nije nimalo simpatično ni to kako je član Liberalno-demokratske partije Ivan Andrić iskoristio gostovanje u emisiji „Da. Možda. Ne“ za napad na jednu prethodnu emisiju Radio-televizije Srbije u kojoj je dotični Amerikanac intervjuisan.

U Srbiji za kakvu se zvanično zalaže partija ovog narodnog poslanika, medijima bi trebalo da je zagarantovana sloboda delovanja (s jasnim ograničenjima u pogledu nekih ljudskih prava), te im se ne bi moglo propisivati koga treba a koga ne pozivati za sagovornike, novinarima se ne bi smelo diktirati šta treba da ih propituju, ne bi bilo u redu uredništvima sugerisati političko usmerenje ili vizura iz koje će posmatrati ličnosti i događaje. Sve to važilo bi i za odnos prema javnom RTV servisu, tim pre što je upravo iz krugova demokratske političke opcije najžešće kritikovano kršenje profesionalnih normi političkom instrumentalizacijom i propagandnim zloupotrebama Televizije Srbije tokom devedesetih godina prošlog veka.

Ovaj „udar“ na kuću i kolegu Olivera Kovačević izdržala je stoički. No, emisija je gubila kompas napuštajući osnovnu temu, ne uspevajući da dođe do razgovetnog zaključka makar u vidu one čuvene diplomatske formulacije „Slažemo se da se ne slažemo“.

Doskora je izgledalo da su na TV ekranu prenosi skupštinskih zasedanja najdirektniji i „najsočniji“ vid međustranačkog vojevanja. Pooštravanjem proceduralnih pravila teške reči nisu sasvim sprečene, otklonjene su upadice, dobacivanja, kakofonično govorenje. Ali, sada se sve češće tako nešto dešava u TV studijima, tokom takozvanih političkih tok šou emisija. Otud je u njima sve manje smislenog razgovora i argumentovane debate među neistomišljenicima, a sve više galame i beskorisnog ličnog i partijskog prepucavanja.

Što se pak tiče pomenute emisije „Da. Možda. Ne“ o putu Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji u sećanju ostaje najviše ona duhovita muzička obrada evropske himne „Oda radosti“ u ritmu šumadijskog kolca. Sve ostalo – ostalo je isto: broj evroskeptika i evroentuzijasta varira u poznatim granicama, političari se služe istim floskulama u raspravama za i protiv...

Da budemo bliži Evropi na svoj način počeo je da doprinosi novinar koji je provereno blizak narodu. Žika Jovanović putovao je dolinom Loare i u „Šarenicu“ doneo prilog o francuskim dvorcima. Pa još kad je u Turu sreo i snimio Francuza oženjenog jednom Ružicom iz Bariča – eto dobrog primera za naše uspešne evroatlantske integracije!

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.