Igrač na letećem ćilimu

"Kako prići glumcu, kao čoveku i umetniku, umetniku čiji je instrument on sam - kako mu se približiti pisanom rečju, magnetofonskim zapisom, televizijskom slikom?", zapitao se već u uvodnim stranicama teoretičar filma Ranko Munitić, autor monografije o velikom glumcu Predragu Mikiju Manojloviću koja je predstavljena juče u Teatru kafe u Beogradu. Tom prilikom je prikazan i dokumentarni portret-film prema scenariju i u režiji glumčeve kćerke Čarne Manojlović (proizvodnja "Centar film"), u prisustvu mnogih filmskih poslenika i autora sa kojima je sarađivao.

Knjiga "Miki Manojlović - Igrač na letećem ćilimu" objavljena je u izdanju Udruženja filmskih glumaca Srbije uz pomoć Ministarstva za kulturu Srbije i čini deo glumačke nagrade "Pavle Vuisić" koja je Manojloviću pripala još 2004. godine. Temeljno analizirajući njegov rad na filmu (više od 80 uloga na pet jezika, ne uključujući tu i naše - slovenske) i saradnju sa rediteljima Srđanom Karanovićem, Rajkom Grlićem, Goranom Markovićem, Goranom Paskaljevićem, Emirom Kusturicom (sa kojim trenutno snima novi film), sa našim mladim autorima i onima koji pripadaju Evropi, Munitić između ostalog beleži:

"Uočljiva karakteristika Manojlovićevih dramskih ličnosti jeste njihova suzdržanost, nesklonost velikim gestovima i grimasama, sem kada takva pomagala rola izričito ne zahteva. Govor lica i govor tela ne temelji naš glumac na dodavanju, već na redukovanju izražajnih sredstava... Otud gusti minimalizam njegove igre...".

Ovo zanimljivo štivo sada je pred čitaocima...