Od "tehnicke podrske" do "oslica"

NIŠ – Vojni penzioner iz Niša Željko Filipović godinama bije bitku za očuvanje našeg pisma, ali nažalost, u tome sve manje ima uspeha, jer je u novim tehničkim uslovima sve teže koristiti ćirilicu. Ljut što jedino mi ne štitimo svoje pismo, Filipović je napisao pisma Narodnoj kancelariji predsednika Republike Srbije, ministarstvima kulture, nauke i trgovine i Telekomu Srbije.
On podseća da su sa pojavom Morzeovog telegrafa mnogi narodi uvideli da 26 slova latinske abecede koja se koriste u jeziku izumitelja – engleskom nisu dovoljna za primenu novog tehničkog sredstva u njihovim jezicima, pa su ubacivali slova koja im fale. To su učinili Nemci, Francuzi, Rusi, Grci, Španci. Naši dedovi odmah su uvideli da im ne trebaju slova Q, W, X i Y, ali da im fali čak osam slova: Ž, Š, Č, Ć, Lj, Nj, Dž i Đ. Kada su se pojavile pisaće mašine, naši dedovi su takođe pripremili tastaturu sa svih trideset slova srpskog jezika i bez ikakvih problema koristili i jedno i drugo tehničko sredstvo.

Međutim, njihovi potomci, skorojevići i imitatori, navodi Filipović, u želji da liče na bogate, ne znaju šta su po narodnosti, ni šta su im jezik i pismo. Nekritički prihvataju sve novine, ne uviđajući neophodnost njihovog prilagođavanja potrebama maternjeg jezika, ćiriličnog pisma i Vukovog pravopisa.

Filipović to potkrepljuje brojnim primerima. U pošti na displeju promiče tekst "Postovani korisnici PTT net, umrezite se, polecemo. Informacije i tehnicka podrska... Na svim salterima Poste mozete vrsiti uplate virtuelnih vaucera..."

– Telekom Srbija mi dostavlja "Specifikaciju odlaznog telefonskog saobracaja", sa vremenom "pocetka i zavrsetka rada". Srbi zaposleni u banci "Sosiete ženeral" članu moje porodice šalju izveštaj o stanju na "tekucem racunu" iz kojeg saznajemo da se prezivamo Filipovic, da nam je ulica Vozdova, a grad Nis. U ribljem restoranu gostima nude "nisko pivo na tocenje"", "riblju corbu", "Svezu kupus salatu" i "oslic". U prodavnicama opominju da je "kupac duzan da cuva racun u precniku od dvadeset metara", na rafovima stoje "psenicno brasno", "cokolada", "secer", "suboticki kackavalj", "zele bonbone", "cvarci". Na elektronskim displejima gradskih autobusa čitamo odredišta – ""Niska Banja", "Zeleznicka stanica", "Cele kula", "Trosarina", "Duvaniste", "Calije", "Donja Vrezina", navodi ozlojeđeno Filipović.

Posebno ukazuje na nemogućnost slanja SMS poruka na našem jeziku preko mobilnih telefona, jer ne postoje modeli sa srpskom ćiriličnom azbukom. Mnogi narodi, čak i malobrojniji od srpskog, Česi, Slovenci, Hrvati, Mađari, Grci, Bugari, bez ikakvih smetnji se dopisuju preko mobilnih telefona koristeći slova nacionalnih pisama, jedino Srbi to ne mogu.

– Detaljno sam pretražio naše tržište, raspitao sam se kod svih operatera mobilne telefonije, čak i kod Mobilne telefonije Srbije i video da zaista ne postoje modeli mobilnih telefona koji bi se mogli koristiti u Srbiji. Čak sam doživljavao podsmehe od samih Srba zaposlenih u prodavnicama mobilnih telefona i u poslovnicama operatera kada sam se raspitivao za takve modele. Ljudi se, ne znajući, pravdaju tehničkim ograničenjima. Tehnika nipošto nije smetnja za primenu bilo kog pisma. Video sam "nokiju" sa kineskim znacima, "samsung" sa indijskim slovima, "simens" sa grčkim, hrvatskim, mađarskim, nemačkim, švedskim slovima, "soni erikson" sa ruskom ćirilicom. Najteže na svetu – kinesko pismo može, a najsavršenije i najlakše – srpsko ne može, kaže naš sagovornik.

– Da je samo jedan operater proizvođačima mobilnih telefona pomenuo potrebu srpskog tržišta i stvaranje mogućnosti korišćenja srpskog ćiriličnog pisma u mobilnoj telefoniji, za proizvođače bi to bio posao od deset minuta. Proizvođači mobilnih telefona u svetu nemaju ništa protiv bilo kog pisma u svetu i nije, dakle, problem u tehnici, već u srpskim glavama – smatra Željko Filipović. Ako ne preduzmemo nešto na tom planu, veli on, i dalje ćemo poručivati "Duso, cekam te kod pozorista u cetvrtak".