Utorak, 30.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Pozorište pomera granice

Pozorište pomera granice
Јелена Милетић

Od našeg specijalnog izveštača

Visbaden – Mladi umetnici na početku karijere uvek imaju previše planova i ambicija i potrebno je i vreme i iskustvo da se profilišu na pravi način. Ipak, mene je još za vreme studija jako privlačilo nemačko pozorište. Njihove predstave, koje su u to vreme gostovale na Bitefu, izdvajale su se specifičnom scenskom poetikom zbog čega su mi ujedno bile i najlepše i najinteresantnije. Nemački teatar se dosta razlikuje od bilo koje pozorišne scene u Evropi, jer ima jedinstvenu istoriju. U nemačkom kulturnom sistemu, pozorište nikad nije bilo samo zabava, već je oduvek imalo obrazovni karakter, a zbog toga i ogromnu finansijsku podršku države. To i danas omogućava da nove tendencije lako pronalaze put do scene, zbog čega pozorišna umetnost u Nemačkoj pomera granice u svakom smislu.

Ovako priča mlada kostimografkinja Jelena Miletić koju smo proteklih dana upoznali u Visbadenu. Profesionalni izazovi odveli su ovu zanimljivu umetnicu pre nešto više od pet godina u Nemačku gde i danas živi i radi. Jelena Miletić diplomirala je na Fakulteta primenjenih umetnosti 2006. godine, Odsek za kostim u klasi Dode Komad.

Posle završenih studija javila se na konkurs za stipendiju „Zoran Đinđić”. Dobila je i otputovala na usavršavanje u Štac teatar u Visbadenu, gde je prvih šest meseci bila na praksi i asistirala kostimografima ovog pozorišta.

– Posle tog perioda uprava Štac teatra mi je ponudili posao. Radila sam najpre kao asistent kostimografa za operu, balet i dramu. Sarađivala sam sa Kristoferom Kremerom na operi „Don Žuan” u režiji Karlosa Vagnera, Viktorijom Ber na drami „Volpone” u režiji Herberta Frica, Angelinom Atlagić na predstavi „Kamen” u režiji Slobodana Unkovskog, Emom Rajot na operi „Falstaf” u režiji Kristijana Špuka. A onda sve više i više dobijala prostor da radim svoje samostalne kostimografije. Tako su usledile predstave „Emilija Galoti” u režiji Rikarde Bajlharc, balet „Romeo i Julija” u koreografiji Stefana Tosa, „Don Karlos” u režiji Rose Zaidov i druge. Posle tri i po godine, ipak, poželela sam da se upustim u slobodne umetničke vode – priča Jelena Miletić.

– Pozicija slobodnih umetnika uvek i svuda je neizvesna, naročito ako za mesto življenja odaberete stranu zemlju. Došavši u Nemačku na usavršavanje, najveća barijera mi je bila jezik. Mali je broj nemačkih institucija u kojima dugo možete opstati bez poznavanja jezika. U pozorištu je to posebno važno, ne samo zbog puke komunikacije, već i zbog razumevanja kulture i šireg društvenog i političkog konteksta drama nemačkih autora. Kada sam savladala jezik, sve mi je bilo mnogo lakše i tada su moji stvaralački problemi postali slični nedoumicama koje muče i nemačke umetnike.

U tragalačkom periodu za slobodnim umetničkim izrazom naša sagovornica promenila je i mesto življenja. Preselila se u Berlin.

– Berlin za svakog umetnika predstavlja veliki izazov. Kada je reč o institucionalizovanoj pozorišnoj sceni, postoji veća sloboda izraza koja ne priznaje tradicionalne pozorišne norme, i smelija je interpretacija klasičnih pozorišnih komada. Ipak, berlinska pozorišna scena je podjednako dobra kao i u drugim nemačkim gradovima. Međutim, ono što je mene oduvek privlačilo je posebno jaka takozvana of-teatarska scena.

U nemačkim pozorištima sve je unapred isplanirano, već na proleće imaju kompletan plan rada za narednu sezonu, sa tačnim podelama i datumima premijera. Samim tim slobodnim umetnicima je lakše da planiraju svoje obaveze i angažmane. Ima dosta razlika i u samom radu i kreiranju kostima. Uloga kostimografa je izraženija, jer kostim ne ponavlja priču koju priča glumac, već u njoj učestvuje kao deo za sebe.

Jelena Miletić se rado vraća srpskom pozorištu, gde pokušava da specifičnosti nemačkog pozorišta prenese na scenu. Beogradska publika ima priliku da vidi njene kostime u baletskoj predstavi „Aleksandar” na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.

U narednoj sezoni Jelena Miletić ima i nove planove. Trenutno sprema predstavu „Čik” Volfganga Herendorfa. Ujedno planira rad na još dve predstave. Jedna će biti u Šaušpilhaus teatru u Frankfurt, druga u teatru „Maksim Gorki” u Berlinu.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.