Biser porodične manufakture

Ima neke čudesne topline u debitantskom filmu „Led” Jelene Bajić-Jočić. Pijeteta i ljubavi prema rodnoj grudi, poreklu, ljudima i prirodi, prema ocu scenaristi Radošu Bajiću po čijoj je monodrami nastao ovaj mali biser porodične producentske manufakture.

 Ima u „Ledu“ i gotovo dirljive čednosti s kojom je rediteljka ispoštovala očevu priču o neumitnom zatiranju korena jedne seoske porodice i odumiranju šumadijskog sela sedamdesetih godina prošlog veka,  u čijem su središtu arhetipski junaci koje krase: čast, čestitost, skromnost, odanost porodici, ljubav prema zemlji, tradiciji, veri. Ima brižnosti da se ne prekorači (unapred) zadata doza nostalgičnosti i elegičnosti u filmu u kojem su junaci škrti na rečima, ali izdašni u ispoljavanju čitave skale promena unutrašnjeg stanja.

 Unutrašnje stanje i jeste jedno od glavnih težišta „Leda“.  To težište na trenutke „visi u vazduhu“,  jer spoljašnje drame kao „savršenog alibija“ i potpunog opravdanja za toliku količinu proizvedenog unutrašnjeg stanja glavnih junaka povremeno nedostaje. U onoj pravoj razmeri, koja bi filmskog gledaoca (i seoskog i gradskog porekla) dovela do potpunog ushićenja i učinila „Led“ i snažnijim i boljim nego što jeste.

 Drugo težište filmskog prvenca Jelene Bajić-Jočić jeste na vizuelnoj estetici, na raskoši i poetičnosti filmskih slika: seoskih pejzaža, kuća, okućnica, žitnih polja, pretećih gradonosnih oblaka, ali i krupnih portreta ljudi, čiji je autor direktor fotografije Predrag Jočić (Jelenin suprug). Fotografija u filmu je punog kolorita, meka. Na trenutke idilična i bajkovita, na trenutke dramatična, baš kao što je i sama priroda s kojom u skladu filmski junaci žive, povinujući se njenim hirovima i snazi većoj od njihove...

  Treće i posebno izdašno težište „Leda“ je na dobro odabranim glumcima koji tumače likove pripadnika tri generacije članova šumadijske seoske porodice, kroz čiji se težački život prelamaju i ljudski snovi i strahovi i trenuci sreće i nesreće. Mladi crnogorski glumac Momčilo Otašević je vrlo dobro obavio zadatak, osveženje je u liku Milivoja, mladića koga tek čekaju životna iskušenja. Nela Mihajlović kao Milivoju posvećena majka, još uvek mlada i poželjna udovica, neprežaljena prva ljubav gastarbajtera Miroslava (Nenad Jezdić),  svojom pojavom i decentnim glumačkim izrazima snažno ispunjava veliki prostor koji joj je otvoren u ovom filmu. Velimir Bata Živojinović kao deda i Olga Odanović kao baka, jednostavnim i svedenim sredstvima iznedruju toliko autentičnih emocija da će se njihovi likovi teško zaboraviti, dok Biljana Mišić kao Beba, gradska devojka koja Milivoju „upada“ u život, unosi u film (baš kao i u seoski život) zavidnu energiju i živost...

 U kvalitete filma „Led“ Jelene Bajić-Jočić svakako spada i to što je ritmički dobro odmeren i stilski jasno određen, što se autorka prema svim svojim protagonistima odnosi sa podjednakom pažnjom i poštovanjem, ukazujući i na to da se na njen rediteljski senzibilitet može i ubuduće računati...