Koštunica: Odbacujemo predlog da se Srbija protivpravno rasparča
Do danas niko nije pokušao da ospori osnovni princip poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta međunarodno priznatih država, ili da prekrši princip nepovredivosti međunarodno priznatih granica. Naglašavam da je to tako bilo sve do predloga specijalnog izaslanika Martija Ahtisarija, koji u tom pogledu predstavlja istorijski presedan, naglasio je Koštunica u prvim minutima svog obraćanja Savetu bezbednosti UN, i nastavio: "Srbija je već jasno saopštila da je specijalni izaslanik Ahtisari – suprotno načelima međunarodnog prava, suprotno Povelji UN, suprotno Rezoluciji SB 1244, suprotno Završnom helsinškom aktu, suprotno Ustavu Republike Srbije i suprotno elementarnoj pravdi – predložio da se otme 15 odsto teritorije Srbije. Njegov predlog predviđa da se jednostrano prekroje međunarodno priznate granice Srbije i da na njenoj teritoriji albanska nacionalna manjina, u neposrednom susedstvu postojeće, stvori još jednu albansku državu.
Zato Srbija, gospodine predsedniče, odlučno odbacuje Ahtisarijev predlog kao protivpravan i nelegitiman akt rasparčavanja države Srbije. Nikada i niko nije specijalnom izaslaniku mogao dati mandat da prekrši princip suvereniteta i teritorijalnog integriteta i da promeni državne granice Srbije.
Savet bezbednosti je pravo mesto da se Martiju Ahtisariju postavi pitanje na čemu on zasniva svoj predlog da se prekrši princip suvereniteta i teritorijalnog integriteta međunarodno priznatih država i da se Srbiji, državi članici UN, na taj način otme značajan deo njene teritorije. Pošto specijalni izaslanik do sada o tome nije rekao ni jednu jedinu reč, krajnje je vreme da saznamo pravni osnov ovakvog njegovog predloga. Naravno, gospođe i gospodo, da svi znamo da, sve dok je na snazi Povelja UN, za ovakav predlog ne može postojati pravni osnov. Kršenje prava ne može nikakvim objašnjenjem postati pravo, niti onaj koji raspolaže silom može pravno nasilje da pretvori u pravo.
Zato je njegov predlog u direktnoj suprotnosti sa Poveljom UN, zbog čega Srbija sa punim pravom insistira da Savet bezbednosti odbaci ovaj predlog kao protivpravan i nelegitiman.
Upravo zbog nedostatka bilo kakvog pravnog osnova da se Srbiji otme njena teritorija, sve češće se u poslednje vreme mogu čuti upozorenja da će albanski separatisti i teroristi, ukoliko Kosovo ne dobije nezavisnost, pribeći masovnom nasilju. Srbija pita da li SB može da pređe preko otvorene pretnje nasiljem i, više od toga, da dozvoli da pretnja nasiljem bude argument za stvaranje nove države na teritoriji već postojeće i međunarodno priznate države. Srbija ispoljava čvrstu i dobru volju da albanska nacionalna manjina saglasno Rezoluciji 1244 ostvari suštinsku autonomiju u pokrajini Kosovo i Metohija. To znači da bi, s jedne strane, bilo omogućeno Albancima da u Pokrajini sami upravljaju svojom vlastitom budućnošću i ostvaruju svoje interese, a Srbija bi, saglasno Povelji UN, zadržala svoj suverenitet i teritorijalni integritet. Te dve stvari je apsolutno moguće pomiriti. Za Srbiju bi u takvom slučaju bilo potpuno prihvatljivo da UN nadgledaju sprovođenje i ispunjavanje suštinske autonomije Kosova i Metohije unutar Srbije.
Koliko je ispravan ovaj pristup koji predlaže Srbija najbolje se može videti ako postavimo pitanje, koja bi se nacionalna manjina danas u svetu usudila da odbaci ovako definisanu suštinsku autonomiju. Verujem da smo svesni da će – ako se jednom napravi presedan, i ako se nacionalnim manjinama jednom da pravo da, razbijajući postojeće države, krše Povelju UN – to značiti da je svet prešao Rubikon. Nema sumnje da se iz ovakvog presedana mogu izroditi krajnje opasne posledice po mir u svetu.
Zato stav Srbije glasi da je nužno započeti novi pregovarački proces sa novim međunarodnim posrednikom, kao i da se moramo usredsrediti na raspravu o najboljem obliku suštinske autonomije za Pokrajinu. Srbija danas konkretno predlaže da osnova za novi pregovarački proces bude sveobuhvatan razgovor o sprovođenju važeće Rezolucije 1244. Pravi je trenutak da objektivno sagledamo da li su i u kojoj meri do sada ostvareni obavezujući uslovi koji su jasno definisani ovom rezolucijom. Još konkretnije, Beograd u punoj meri podržava inicijativu Rusije da SB odredi svoju misiju koja bi posetila Srbiju i na licu mesta se uverila u dosadašnji stepen ispunjenosti obaveznih standarda. Na prvom mestu bi misija SB mogla sama da se uveri koliko se prognanih Srba za ovih osam godina vratilo u Pokrajinu. Dobro je poznato da je od 1999. godine više od 200.000 Srba prognano iz Pokrajine.
Srbija i ovom prilikom upozorava da Rezolucija 1244 SB ima obavezujuću snagu za vlade svih država članica UN. Nijedna država ne sme da prekrši ovu rezoluciju i da se jednostrano određuje prema budućem statusu Pokrajine. Svako jednostrano priznanje nezavisnosti Kosova predstavljalo bi najgrublje i naglašavam dvostruko kršenje normi UN. Bile bi prekršene i Povelja UN i važeća Rezolucija 1244, čime bi svaka država koja se odluči na takav protivpravni akt direktno pogazila autoritet svetske organizacije. Podrazumeva se da bi Beograd u potpunosti kao ništavno odbacio svako priznanje nezavisnosti Pokrajine, jer bi to predstavljalo direktno mešanje tih država u unutrašnje stvari Srbije. U tom slučaju Srbija bi insistirala da SB poštujući sopstvenu Rezoluciju 1244 zaštiti i potvrdi nepovredivost suvereniteta i teritorijalne celovitosti Srbije i njenih međunarodno priznatih granica.
Podsećam još jednom da je Srbija stara evropska država i da ona ne dozvoljava da se pravo i pravda gaze otimanjem njene teritorije. Dostojanstvo moje zemlje i mog naroda neodvojivo su povezani sa Kosovom i Metohijom na kome je nastala naša država, naša vera, naša kultura i naš nacionalni i državni identitet. To je pitanje istine, prava i pravde za Srbiju.
Kao i svaka suverena država Srbija svoju budućnost vidi u svojim međunarodno priznatim granicama, i svoju budućnost vidi u punoj celini svoje državne teritorije. Možete biti sasvim sigurni da srpski narod nikada neće dozvoliti da se njegova država komada, niti bi ikada mogao priznati postojanje nezavisne države na svojoj teritoriji, rekao je na kraju svog obraćanja Savetu bezbednosti premijer Srbije Vojislav Koštunica.
-----------------------------------------------------------
U Prištini samo sto Srba
Samo iz glavnog grada Pokrajine Prištine je prognano više od 40.000 Srba i danas u Prištini živi svega oko 100 Srba. Šta zapravo znači da u glavni grad Pokrajine ne mogu da se vrate prognani Srbi? Da oni ne mogu da se vrate u neke krajnje nepristupačne sredine, možda bi neko i mogao da pronađe neki logičan razlog. Ali činjenica da prognanici ne mogu da se vrate zato što nisu bezbedni u glavnom gradu Pokrajine i da oni nisu bezbedni u drugim velikim gradovima kao što su Peć, Prizren, Uroševac, Gnjilane najbolje svedoči u kojoj su meri neispunjeni standardi koje je naložila Rezolucija 1244.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


