Četvrtak, 25.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ćao, Al Pačino

Aleksandar Stević u svom napisu „O jeziku i doslednosti“ i sam kaže da u jeziku moraju postojati neka pravila, a zatim konstatuje da sam se ja priklonio „nepotrebno rigidnom shvatanju transkripcije“. Kritika je na mestu, a srdžbi nema mesta.

Naš kritičar kaže da mora postojati nekakav red u pisanju i ja tu nemam šta da dodam niti oduzmem. Jer: „Red je red i sve po zakonu”... U celom svetu krivične zakonike pišu i sprovode pravnici. Takođe u celom svetu pravopis pišu i o njegovoj primeni se staraju lingvisti. Ispred naših su srpska najstarija kulturna ustanova koja se zove Matica srpska, zatim SANU, Filološki fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Institut za srpski jezik u Beogradu, Odbor za standardizaciju srpskog jezika, najbolji srpski pisci...  Ako gospodin Stević ima bolje stručnjake za srpski jezik od njih – neka ih predloži.

Naš glasovni sistem je takav kakav jeste. Imamo 30 glasova i svaki glas se beleži odgovarajućim slovom. Drugi jezici su glasovno neuporedivo bogatiji a mi ih moramo preneti na naš jezik našim pismom.

Drugo je pitanje da li je naš jezički zakon (pravopis) u svemu dobar. Odmah ću se složiti sa kritičarem da u ponečem nije kada je reč o transkripciji drugih jezika na srpski. Ali dok ne napravimo drugačiji i bolji, ovaj moramo poštovati. Probleme s prenošenjem određenih glasova u svoj sistem imaju svi jezici sveta, mi tu nismo izuzetak.

Što se italijanskog glasa Č/Ć tiče, time sam se i sam dugo bavio. Pre više od trideset godina je Fonetska laboratorija u Beogradu (istraživanjem su se bavili italijanski i srpski stručnjaci za jezik) utvrdila na osnovu fizičkih merenja da je reč o glasu koji je između naših glasova Č i Ć, ali da je bliži našem glasu Č, dosta tvrđi od našeg Ć, pa je stoga preporučila da se taj glas u naš jezik prenosi našim Č, kako su i naši preci pre bilo kakvih merenja preciznim instrumentima dobro zapazili i od davnina ga prenosili ispravno (Bokačo, Da Vinči, Botičeli...). Isto važi i za Al Pačina, tim pre što je Amerikanac, budući da ni engleski jezik nema glas Ć. Možda se varam, možda sam neobavešten? Molio bih da nam neko kaže kada su Englezi ili Amerikanci u svoj jezički sistem uveli taj glas. (Pitanje jezika Latinosa u Americi ovoga puta ne bih otvarao.)

Naš kritičar zna da u srpskom jeziku nemamo glasove adekvatne drugim jezicima, zato vršimo prilagođavanje našem jezičkom sistemu i pismu. Što se Itihada tiče, nadam se da će neko pozvaniji od mene, ko dobro poznaje arapski jezik i kulturu i čita „Politiku“, to bolje objasniti. Ne bih komentarisao „argumente” kako Džejms Hogan izgovara ime kompanije u kojoj radi, niti čuveni novinar Ričard Kvest, a o reklamnim spotovima da i ne govorim. Za nas je merodavno ono što su nam rekli Emiraćani jer je reč o imenu njihove kompanije. Engleski biznismen i njegov govor nisu mera stvari za transkripciju imena arapske kompanije na srpski jezik.

Ovoga puta nikoga ne bih zamarao problemima u prenošenju kineskih, korejskih, vijetnamskih, indijskih i inih glasova u srpski jezik. I sam smatram da neke stvari nisu najsrećnije rešene i zalažem se kada god mogu da se promene nabolje, a dotle poštujem postojeću normu da nas, lepo napisa gospodin Stević, ne bi zahvatila anarhija, kako je Vuk Karadžić rekao: da ne bismo pisali „po pravilima babe Smiljane“. I ne smatramo da smo pametniji od mnoštva Srba koji su nas zadužili: Vuka Karadžića, Đure Daničića, Aleksandra Belića, Pavla Ivića, Mitra Pešikana, Ivana Klajna, Tvrtka Prćića, plejade srpskih pisaca… a o institucijama poput Matice srpske i da ne govorim.

Saglasan sam i da svako pravilo ima izuzetaka, iako naš kritičar u svome pismu nije izabrao baš reprezentativne pogreške, osim imena Šekspira i Los Anđelesa, gde su pravopisci greške već ispravili.

Uzgred, Vinaver je rekao da jezik nije posao samo lingvista. Uostalom – tako je i sada.

Mi koji se srpskim jezikom u „Politici“ bavimo sprovodimo dogovoreno i ukazujemo na primere kada propisana norma nije u skladu sa jezičkom praksom, ali standardnom ili književnom – kako god hoćete – a ne razgovornom, kolokvijalnom, sluhističkom.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.