"Divljim" arheolozima odrešene ruke
Talas krijumčarenja antikviteta i pokradenih istorijskih predmeta iz Srbije nastavlja se uprkos naporima carinika da stanu na put "kolekcionarima" srpskog kulturnog blaga. Na graničnim prelazima sve češće se otkrivaju tajni tovari sa rimskim novcem i nakitom, slikama i vrednim knjigama. Poslednji takav slučaj dogodio se pre nekoliko dana na graničnom prelazu Horgoš, kada su carinici u šinobusu koji saobraća između Subotice i Segedina kod mađarskog državljanina otkrili Bibliju iz 1868. godine.
Ilegalna trgovina antikvitetima predstavlja izuzetno profitabilan biznis. Prema podacima Interpola, ova vrsta kriminala zauzima treće mesto po isplativosti, posle nelegalne trgovine oružjem i narkoticima. Tako poslednjih desetak godina po zemljama Istočne Evrope vršljaju lovci na antikvitete, a pravi eldorado za njih je Srbija. Najopasniji atak na kulturnu baštinu je ilegalno iskopavanje na arheološkim nalazištima kao što su Sirmijum, Viminacijum, Gamzigrad, Medijana...
Vredne antikvitete najčešće pronalaze tragači koji žive u okolini nalazišta, a pojedini zemljoradnici u okolini Sremske Mitrovice i Kostolca godinama na svojim njivama ništa ne sade već prekopavaju "na prazno" ili upotrebljavaju detektore za metal. Ono što pronađu obično prodaju lokalnim kupcima koji ih kasnije preko Mađarske, Austrije ili Hrvatske prebacuju na Zapad. Procenjuje se da broj iskopanih predmeta, koje carinici uspeju da zaplene, predstavlja samo desetinu onoga što se zaista iznese iz zemlje.
Prema rečima profesora Miomira Koraća, nedavno imenovanog za pomoćnika ministra kulture za oblast zaštite kulturne baštine, kulturno blago Srbije ne može se zaštititi carinskim kontrolama, već pooštravanjem kazni za "divlje" arheologe.
– Ilegalno iskopavanje arheoloških ostataka svakako je najgori vid ove vrste kriminala. Ovako otuđenim primercima gotovo je nemoguće kasnije ući u trag, jer nisu zavedeni ni u kakvim katalozima. Zato je potrebna hitna izmena Krivičnog zakonika Srbije koji ne sankcioniše divlje iskopavanje. U starom Krivičnom zakonu postojao je član 240a kojim je za neovlašćeno izvođenje arheoloških radova bilo zaprećeno zatvorskom kaznom do tri godine. Divljim arheolozima danas su praktično odrešene ruke – rekao je Korać za "Politiku". Tim profesora Koraća već je stupio u kontakt sa Republičkim javnim tužilaštvom da bi ovaj zakonodavni propust bio što pre ispravljen.
Najveći centri nelegalne trgovine antikvitetima u Srbiji su Beograd i Subotica, zbog blizine aerodroma i granice. Najveći deo srpskog kulturnog blaga završava u Evropi, i to u Beču i Gracu u Austriji, Minhenu i Frankfurtu u Nemačkoj, Cirihu u Švajcarskoj, kao i Amsterdamu i Roterdamu u Holandiji. Tamo završava ili direktno u privatnim kolekcijama, ili u nekoj od aukcijskih kuća u Evropi, SAD ili Japanu. U inostranstvu se cena prošvercovanih antikviteta vrtoglavo uvećava, pa jedan običan novčić iz Viminacijuma na aukcijama zna da dostigne cenu od 200 evra, dok je u Srbiji njegova cena na crnom tržištu najviše 50 evra. Kod jednog putnika na letu Beograd–Berlin srpski carinici su januara ove godine otkrili 1.400 grama kovanog i 1280 grama lomljenog starog novca. Slični novčići u istom periodu pronađeni su i na graničnom prelazu Gradina kod dvojice bugarskih državljana.
Prema rečima profesora Koraća, antikvitete koji se prokrijumčare na evropsko crno tržište nije teško legalizovati posredstvom određenih agencija.
– Samo u Ženevi postoje 43 agencije koje se bave legalizacijom antikviteta, gde se dobija potvrda sa kojom ih je moguće prodati na aukciji – kazao je Korać.
Tako je na aukcijama u Velikoj Britaniji završio veći broj antikviteta koji su nestali sa dvora Karađorđevića početkom Drugog svetskog rata, kao i sablja kneza Mihajla Obrenovića, koja je sredinom devedesetih godina na aukciji londonske kuće "Sotbi" prodata za 70.000 funti anonimnom kupcu. Kako je sablja došla do "Sotbija" i danas je nepoznato.
Prema mišljenju našeg sagovornika, Srbija se od kradljivaca umetničkog blaga mogla zaštititi pristupanjem međunarodnim konvencijama koje se odnose na ovu oblast.
– Neke zemlje, kao SAD, sa brojnim državama imaju i ugovore kojima je potpuno zabranjeno unošenje nečeg što i samo podseća na kulturno dobro iz određene zemlje. Ništa nas ne sprečava da i sami uradimo tako nešto – rekao je Korać.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


