Sreda, 17.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Bioskopsko radovanje

Bioskopsko radovanje

Simpatičan je to film, taj „Mali Budo”. Dovoljno duhovit i veseo, dinamičan, duboko (s)misaono neopterećujući, rađen bez umetničkih pretenzija, sa jasnim ciljem da osvoji bioskopsko gledalište. I u tome je uspeo.

Ova okretna komedija mentaliteta (crnogorskog) ima sve obrise prave populističke „polukrimikomedije”. U ovom slučaju na prastaru, ali na dovitljiv način osveženu i osavremenjenu temu – Crnogorci u Beogradu. Poigravanje sa svim dobro znanim stereotipima i klišeima na ovu temu, izaziva smeh. Podsmeha nema. Potencijali filma za dobru gledanost otvoreni su u dovoljnoj meri. „Mali Budo” je opuštajuće bioskopsko radovanje.

Dakle, za njegovog autora – reditelja i koscenaristu Danila Bećkovića (scenario pisao zajedno sa Dimitrijem Vojnovim) možemo da kažemo da je sa solidnom ocenom položio taj težak i izazovan ispit zvani debitantski celovečernji igrani film. Bećković je pokazao da je savladao i usvojio rediteljski zanat. Na osnovu njegovog kratkog igranog filma „Dečak koji je bio suviše nevin” (2007) i sada celovečernjeg „Malog Buda”, vidi se da mu leže komedije. Rano je tvrditi u kakvom će se pravcu dalje razvijati, ali je dovoljno jasno da se na Bećkovića kao reditelja može u budućnosti računati. Sasvim je moguće da se na njega može uskoro računati i kao na samostalnog filmskog pisca, Bećković je to, a krv nije voda. U svakom slučaju, sa „Malim Budom” pokazao je da mu dobrih ideja ne manjka.

Ideja priče o mladom i naočitom smetenjaku Budu – sinu jedincu vazda „p’janog” podgoričkog hirurga Draga, što je tokom operacije načinio grešku i usmrtio jedinog sina šefa lokalne crnogorske mafije, te mu ne preostaje ništa drugo do da Buda pošalje u Beograd, pod zaštitu svog prijatelja iz studentskih dana (poigravanje sa inicijalnim filmskim motivom bekstva od krvne osvete) – privlačna je i dobra. Doduše, njena razrada nije bez mana. Recimo, onaj deo pred kraj filma – kada se u priču uvodi lik bivšeg krvnika sa Golog otoka, što ni pod starost nije zaboravio kako se „naučno” sprovodi tortura – žanrovski ne pripada celini. Tu Bećković čini digresiju u nešto što možemo nazvati krimi-horor žanrom. Srećom, samo finale vraćeno je u osnovnu žanrovsku matricu (komedija) i to tako da se nagoveštava (poželjan) nastavak filma.

Ima „Mali Budo” i promaknutih greščica. Na primer: Budo iz Podgorice sleće u po bela, sunčana dana, a dok je prešao Most na Adi i došao do teniskih terena Novaka Đokovića gde počinju naredne scene, već je mrkli mrak. Ništa strašno, događa se. Ono što je mnogo važnije za ovaj film jeste dobar odabir glumaca. I ne samo to – i dobar rad sa glumcima. Vidi se da su glumci uživali u svojim ulogama.

Petar Strugar kao Budo je fantastičan. Njegovi puni glumački, komičarski kapaciteti baš se vide u Bećkovićevom filmu. Sergej Trifunović je lik kriminalističkog inspektora Miša Kujovića temeljno i punokrvno izgradio. On u ovom filmu jeste Mišo, a ne Sergej Trifunović. Petar Božović kao Božo, tipični predstavnik crnogorskih moćnika, Tihomir Stanić kao primarijus doktor od veza i uticaja, Andrija Milošević kao dr Pavićević, Slobodan Ćustić kao hirurg i Budov otac Drago, maksimalno su slikoviti i šarmantni. Posebna priča je Hristina Popović, jer ko nju ima u filmu ima i film. Neodoljiva je u liku profesorke matematike i Mišove „prijateljice” Zorice. Nezaboravni su i Stefan Bundalo kao Brajan i Milorad Kapor kao Brajanov brat Pero Mijušković, nesuđeni filmadžija što je zalutao u svet sitnog kriminala...

Glumačka ekipa filma „Mali Budo” je velika. Znatan je broj i takozvanih glumačkim minijatura koje su upečatljive i pamtljive na duži rok. U jednoj od takvih minijatura je i rediteljka Maja Miloš (profesorka, Zoričina koleginica), ali i muzičar Marko Kon (dr Mašan) koji je i kompozitor originalne filmske muzike.

Za komplimente je i kamera Bojane Andrić. Ona je svoj posao uradila baš muški. Doprinose su dali i scenografi Mila Jovanović i Peđa Jovanović, kostimografi, snimatelji i dizajneri zvuka i montažer Aleksandar Popović. Naravno i glavni producent Marko Paljić, zbog čijeg je požrtvovanja i upornosti „Mali Budo” produkcijski i postprodukcijski upakovan na zavidnom nivou s obzirom na nevelike finansijske mogućnosti...

Film „Mali Budo” je drugačiji od generacijskih debitantskih filmova koji su se u poslednje vreme „rodili” u Srbiji. Dobro je što se i Bećković nije odlučio za takozvani angažovani autorski film. Od previše umetnosti i autorskog angažmana često zaboli glava. Različitosti su potrebne, a ovo je jedna od njih.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.