Utorak, 14.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kancelarkino neželjeno (političko) čedo

Kancelarkino neželjeno (političko) čedo

Aleksis Cipras je preko noći postao politička zvezda gotovo planetarnih razmera. Stigao niotkuda.

Nije potomak moćnih političkih dinastija, Papandreua i Karamanlisa, koje decenijama nisu napuštale, drugima prepuštale, grčki tron. Nije sin bogatih „Onazisa”.

Junoša koji je, na prečac, iz političke kolevke uskočio u ponornu arenu visoke politike. Neznanac koji je, namah, postao prepoznatljiv lik, za čijom biografijom ne treba tragati – eno, ga u udarnim vestima najmoćnijih elektronskih medija, na prvim stranicama novina, na naslovnicima najuticajnijih nedeljnika.

Za jedne omamljujući mit, simbol na zastavama poniženih gubitnika koji se bude i uspravljaju kao gnevni buntovnici. Za druge (preteći) bauk koji kruži Evropom, njihova noćna mora.

Politički David koji kreće na političke Golijate. Ili, preciznije – na Golijata. Uz Ciprasovo ime, njegov (nesporno) meteorski politički uspeh, u nemačkim medijima se, gotovo obavezno, spominje ime Angele Merkel – on je kancelarkino neželjeno (političko) čedo.

U političku orbitu lansirala ga je pobuna protiv njenog diktata bespogovorne i rigorozne štednje, s fatalnim posledicama. Otpor njenoj (pre)moći i nemačkoj, gotovo imperijalnoj, dominaciji na Starom kontinentu.

Jedan od onih paradoksa kakvi su mogući samo u politici: Cipras se popeo na tron, dobrim delom (ako ne i prevashodno) upravo zahvaljujući nemačkoj kancelarki koja je činila, i učinila, sve što je bilo u njenoj moći da ga u tome spreči.

Uskočila je, indirektno, u izbornu arenu bacajući na grčki sto jaku kartu kako bi pomogla njenom ideološkom (konzervativnom) sabratu, sada već bivšem premijeru Samarasu – zapretila je grčkim biračima da će, izaberu li Ciprasa, ostati bez (nasušne) finansijske pomoći. Možda i mesta u evroporodici.

Ucena se vratila kao bumerang. Grci se, videlo se to u noći Sirizinog (zapravo Ciprasovog) velikog izbornog trijumfa, nisu preplašili – „nišaneći” u Merkelovu, na predizbornim skupovima, zaradio je najviše aplauza i, potom, glasova.

Sada se najmoćnija žena sveta (ne samo po „Forbsu”) hvata za glavu. Njena (pre)moć počinje, gotovo dramatično uočljivo, da se kruni i rastače. Više ne vladamo situacijom, požalio se novinarima „Špigla” jedan (neimenovani) nemački zvaničnik.

Neprikosnovena „muti”, kako je počesto, u mešavini milošte i blage ironije, oslovljavaju njeni zemljaci, oseća da joj stvari, u doskora, činilo se, slepo poslušnoj evropskoj familiji, izmiču kontroli.

Šef Evropske centralne banke Mario Dragi je, uprkos nemačkom protivljenju, odlučio da ubrizga u posustalu evropsku ekonomiju stotine milijardi evra, ispod prese. Sličan potez, takođe, idući „uz nos” Merkelovoj, povukao je šef evropske „vlade” (Evropske komisije) Žan Klod Junker.

A sad i Cipras, s opasnim „grčkim virusom” – njegovom „istorijskom pobedom” nije se samo promenio politički reljef u njegovoj zemlji. Opasno varniči na raznim stranama kontinenta. Ogorčeni protivnici neoliberalnog recepta i filozofije bespogovorne, rigorozne štednje, pod „diktatom nemačke kancelarke”, kreću na političke barikade stazama Sirize u Portugaliji, Irskoj, Španiji, Kipru...

Gotovo iznenada, i ne bez grčkog šlagvorta, počinju da se iznova „mešaju karte” u evropskoj familiji. I da se uspostavlja „front otpora” nemačkoj (pre)dominaciji. Francuski predsednik Oland je, primećuje se u Berlinu, najednom postao bliži italijanskom premijeru Renciju, nego nemačkoj kancelarki.

Merkelova biva sve usamljenija. Ako uspeh ima više očeva, od neuspeha bi svi da se distanciraju. Evropi zaista u ovom času ne ide dobro. Na političku vetrometinu isteruje se onaj ko je vodio glavnu reč. Uz „pobunjenike” se, u tom kontekstu, a povodom Ciprasa, svrstao (čak) i Barak Obama, za koga se ne može reći da mu je blizak – ne može se, poručio je, pritiskati (dužnički) davljenik, koji je posustao.

Angela Merkel je, primećuje uvodničar najuticajnijeg nemačkog političkog nedeljnika, „Špigla”, (Dirk Kurbjuvajt) u poslednjem broju (31. januar), forsirajući nemački recept, i prevashodno nacionalni interes, verovala da to može isterati u Atini, ne hajući za raspoloženje grčkog naroda. To joj se sada sveti – raspoloženja na političkoj sceni su ponekad jača od činjenica.

Čak i politika koja deluje sasvim racionalno i ispravno, ispostavi se kao savršeno pogrešna ako se situacija u zemlji, njenom „zaslugom”, pogoršava. Pogotovu tako dramatično, kao u grčkom slučaju.

Novinar

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.