Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Čokančićem si me, čokančićem ću te

Čokančićem si me, čokančićem ću te
Из филма „Дивље приче” Дамијана Шифрона (Промотивна фотографија)

Čokančićem si me, čokančićem ću te – žestoko, iz sve snage pravo u glavu! Da ti se osvetim za svu bol, patnju, nepravdu, poniženje i sramotu koju si mi naneo. Da te zbrišem, da nestaneš.

 Da li vam je ikada ovako nešto, bez obzira koliko bogobojažljivi bili, proletalo kroz glavu u situacijama kada su ljudi oko vas, u svetu u kojem jači jedu slabe, raspirivali u vama vulkan besa, dovodili vas do usijanja i ivice nervnog sloma? Sigurno da jeste, samo što vam ni na kraj pameti nije bilo da to i realizujete. A vidite, Argentincu Damjanu Šifronu jeste. Doduše, samo u filmu, u kojem nam je na inteligentan i duhovit način pokazao na šta bi ovaj naš svet ličio kada bi mi svojim primarnim nagonima, frustracijama, inhibicijama, bez ikakve kontrole pustili na volju i kada bi osveta bila naša zvezda vodilja.

 Motiv osvete odavno egzistira u zapadnim kinematografijama, ali način na koji je ovaj motiv u crnoj komediji „Divlje priče” („Relatos salvajes”) iskoristio mladi argentinski scenarista i reditelj Damijan Šifron, unelo je prilično originalnosti i inventivnosti u taj postojeći filmski (pod) žanr „film osvete”, čiji su vladari poslednjih godina momci poput Kventina Tarantina ili Roberta Rodrigeza.

 Šifron dramaturški razigrano, u crnohumorno-anarhičnoj filmskoj zbirci od šest kratkih priča, daje varijacije na temu nekontrolisanog besa, u današnjem konzumentskom svetu te najmodernije i najzaraznije emocije, otvarajući i neka zanimljiva filozofska pitanja i istražujući ekstreme ljudskog ponašanja koje možemo videti svaki dan ( naravno ne u ovako radikalnom obliku) .

 Šifron tvori omnibus u kojem tih šest kratkih filmova, osim zajedničkog motiva, povezuje i jedan isti autor i jedan isti tim –direktor fotografije, montažer i dizajner zvuka ( izvrsni Havijer Hulija, Pablo Barbijeri Karera i Hose Luis Dijaz), kompozitor (Gustavo Santaolala) – te se zato ovde može govoriti i o visoko ujednačenom stilu i promišljenoj funkcionalnosti celine.

  U prvoj priči, nekadašnji neuspešni student klasične muzike a sada stjuart, avion koji je predhodno napunio ljudima što su ga na bilo koji način povredili u životu, obrušiće direktno u roditeljsku kuću. Priča brzopotezno i eksplozivno počinje i završava se još pre najavne špice filma koji je pisan pre dve-tri a snimljen još prošle godine, ali aktuelni slučaj obrušavanja aviona „Džermanvingsa” opasno je približio Šifronovu duhovitu imaginaciju pukoj stvarnosti.

 U drugoj priči konobarica će se krvavo osvetiti lokalnom političkom moćniku koji joj je uništio porodicu. U trećoj, najbrutalnijoj, Šifron se sveti svim vozačima-siledžijama na putevima. U četvrtoj (uz šestu priču i najboljoj), pirotehnički ekspert dići će u vazduh birokratizovani gradski „Parking servis”, čiji mu „pauci” nemilosrdno i uporno odnose auto i tako postati nacionalni heroj. U petoj (najmanje ekstremnoj), Šifron motiv osvete smešta u okrilje korumpiranog sistema i (pre)zaštićene „zlatne dece“ bogataških porodica, dok u šestoj priči (najdužoj i vizuelno složeno raskošnoj) punom motornom snagom predočava kako „slatka” i eksplozivna osveta može biti, kada mlada na svadbi otkrije da je mladoženja preljubnik...

 Zanatski vešto, stilski tačno promereno, Damijan Šifron gledaocima nudi koloritnu galeriju likova koji reaguju impulsivno i osvetnički. Ukoliko bi se ljudi ponašali poput likova u Šifronovim „Divljim pričama“, civilizacija bi se načisto raspala.

 Šifron u svom filmu nudi i plejadu vanserijski moćnih argentinskih glumaca, što su svojim izvedbama sve situacije u kojima se ljudskost izgubi u divljim nagonima, načinili i krajnje uverljivim i krajnje mogućim, gotovo hiperrealističkim. I naravno, komičnim.

 Zahvaljujući pre svega sjajnoj, duhovitoj i inteligentnoj ideji, dovitljivoj razradi i sasvim ubedljivoj realizaciji (u čemu su kao koproducenti doprinela i španska braća Almodovar), film „Divlje priče” osvajao je i gledaoce i kritičare još od prošlogodišnjeg Sandensa, preko prošlogodišnjeg Kana, nominacije za Oskara, pa sve do ovogodišnjeg Festa na kojem mu je pripala i nagrada publike. A zašto je tako, proverićete ovih dana u bioskopima.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.