Subota, 18.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Privatno školstvo je diskriminisano

Uključujući se u dijalog koji je tekstom „Javna funkcija i privatno školstvo” („Politika” od 2. aprila), pokrenuo profesor Milivoje Pavlović, rekao bih da je danas privatno školstvo, nažalost, diskriminisano, bez obzira što je, po važećim zakonskim propisima, ravnopravno s državnim školstvom. Ta diskriminacija je očigledna. Ona se ne odnosi samo na uslove studiranja, to jest na nemogućnost da studenti privatnih visokih škola i fakulteta konkurišu za smeštaj i ishranu u studentskim domovima koji se finansiraju iz republičkog budžeta, o čemu govori Pavlović.

Diskriminacija se odnosi i na doktore nauka koji su doktorirali na privatnim fakultetima, jer oni, ukoliko nisu zaposleni pre stečenog doktorata, ne mogu da dobiju zaposlenje na državnim visokim školama i fakultetima, iako ispunjavaju sve propisane uslove. Njihove prijave na konkurs se ne razmatraju, o rezultatima izbora se ne obaveštavaju, a i dokumenta im se ne vraćaju. Radna mesta, oglašena konkursom, u najvećem broju slučajeva, unapred su dogovorena i popunjena, a doktori nauka sa diplomom privatnog univerziteta odlaze ili u inostranstvo, ili na berzu rada, što predstavlja svojevrsni presedan u odnosu prema akademskim kadrovima trećeg stepena. Pri tom, mnogi profesori, direktori visokih škola i dekani fakulteta govore (naravno, „u poverenju”) o nepostojanju bilo kakve šanse da se sa doktoratom stečenim na privatnom fakultetu dobije zaposlenje na državnim visokim školama. Kao da su na privatnim fakultetima sve diplome „kupljene”, a na državnim – nijedna!

Uz to, stvorena je društvena atmosfera u kojoj se profesori na privatnim fakultetima osećaju diskriminisani, jer se njihove kolege na onim državnim, manje ili više manifestno, u raznim situacijama, pojavljuju kao nešto „iznad” njih, što je neodrživo, budući da akademska pravila i moralni kodeks podjednako važe i za jedne i za druge.

Država bi morala da interveniše u svim slučajevima narušavanja ravnopravnog tretmana državnog (javnog) i privatnog, jer ni visokoškolske ustanove ne mogu da uživaju apsolutnu autonomiju, budući da se iza apsolutne autonomije provlače mnoge društveno neprihvatljive pojave.

Profesor univerziteta u penziji

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.