Petak, 03.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Lekari u zaveri ćutanja

Lekari u zaveri ćutanja

Marketinško ponašanje i praznoslovlje su dominantni, gotovo isključivi, modeli višegodišnjeg/višedecenijskog delanja rukovodećeg dela zdravstvenog sistema, dok je većina lekara, iz različitih razloga, u hroničnoj fazi „zavere ćutanja“. Najčešće se tu radi o konformizmu, osećaju bespomoćnosti i prevarenosti, čuvanju (poklonjenih) pozicija, partijskoj pripadnosti i disciplini, ali i svesnosti da nekima ovakav sistem odgovora (mogućnost značajne zarade kroz dopunski rad ili kroz koruptivne radnje).

Manje-više, svi se mogu prepoznati u tom „mrtvom moru“, dok se zdravstveni sistem, kao i poverenje između lekara i bolesnika, progresivno i nepovratno urušavaju. Nažalost, kritične mase mislećih, nezavisnih i angažovanih lekara odavno nema, niti se nazire u bližoj budućnosti.

Činjenica je da poslednjih decenija u zdravstvenom sistemu Srbije nema gotovo nijedne suštinske, promišljene, dalekosežne, sveobuhvatne reformske odluke koja bi imala za cilj povećanu efikasnost, bolji kvalitet, veću ekonomičnost i sigurnost zdravstvenog sistema. U kojim bitnim oblastima nije došlo do neophodnih promena?

Ne treba biti posebno mudar pa shvatiti da većina problema u zdravstvenom sistemu Srbije proističe iz sfere ekonomije, ekonometrije i ekonomičnosti. Ekonomski voluntarizam i evidentna hipokrizija koja se ogleda u nesrazmeri između proklamovanih prava u oblasti zdravstvene zaštite i slabe ekonomske moći osiguranika i države, uz nepravednu podelu finansijskih sredstava između tzv. budžetskih korisnika, dovodi u (željenu) zabludu osiguranike, a lekare pretvara u dežurne krivce.

Posebna je priča da je zdravstveni sistem pogrešno pozicioniran u sferi potrošnje, da se finansira iz budžeta, da njime upravljaju osiguranici i da Republički fond za zdravstveno osiguranje obezbeđuje sredstva. Međutim, suštinski se radi o uslužnoj delatnosti (svaka usluga ima svoju šifru i cenu!) i o tome da lekari pružanjem uobičajenih i visokosofisticiranih usluga obezbeđuju finansijska sredstva. Takođe, kvalitet i efikasnost zdravstvenog sistema direktno utiču na rad i produktivnost svih ostalih sistema.

Drugo, nema dugoročne, planske i promišljene politike u sferi humanih resursa, od upisne politike na medicinske fakultete, preko politike zapošljavanja, stručnog usavršavanja i sekundarnog odabira kadrova.

Treće, materijalni položaj, značaj i vrednovanje rada lekara ima svoje izvorište u nekadašnjim važećim modelima istočnoevropskih zemalja socijalističkog lagera.

Četvrto, organizacija i rukovođenje zdravstvenim organizacijama je anahrono, neefikasno i pod direktnim uplivom partija na vlasti.

Peto, nema definisane politike zdravstvenog sistema, s jasnim i operativnim zadacima (npr. očuvanje reproduktivnog zdravlja) kada je u pitanju najveći problem Srbije – negativan prirodni priraštaj.

Šesto, nema sveobuhvatnog i koherentnog medicinskog odgovora kada je u pitanju visoka smrtnost od malignih bolesti u Srbiji.

Sedmo, ne shvata se značaj (mnogobrojnih) banjsko-klimatskih lečilišta Srbije kada su u pitanju prevencija i lečenje hroničnih, masovnih nezaraznih bolesti.

Osmo, decenijama se ništa organizovano ne radi na suzbijanju tzv. male korupcije koja poprima epidemijske razmere, pre svega, u hirurškim granama medicine, a ona razara suštinu naše svete profesije.

Deveto, značajno zaostajemo za razvijenim svetom u sferi savremene terapije, jer godine prolaze bez novih, inovativnih lekova. Činjenica je da se naši bolesnici ne leče uvek po protokolima evropskih konsenzus konferencija. Posledice će biti potpuno jasne narednih godina ili decenija...

Iskustvo nas podseća na činjenicu da kada velika zvona zvone, mala se ne čuju. Međutim, postoji svekolika obaveza mislećih i nezavisnih lekara, ma koliko oni malobrojni bili, da i u ovom vremenu neprirodne smeše kakofonije i horskog ćutanja, ukažu na izrazito negativne posledice nedelanja ili pogrešnog delanja u zdravstvenom sistemu Srbije poslednjih godina/decenija. Ne zaboravimo da ćutanjem o tuđim greškama činimo sopstvenu grešku.

Redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Bogdan Nikolić
Oni koji ne ćute ne trebaju nikome, čak ni pacijentima zaluđenim političkim obećanjima i bajkama o "besplatnoj" zdravstvenoj zaštiti. Teško da na svetu postoji nehumaniji i neuređeniji zdravstveni sistem od ovog u Srbiji. Na papiru sve u stvarnosti skoro ništa. Zdravi ne misle na bolesne a bolesni u svojim mukama nemaju vemena ni volje da se pobune protiv ovakvog stanja. Prof. Delić nije trebao niti ga je iko slušao kada je bio predsednik Zdravstvenog saveta a nije trebao ni činovnicima u liku lekara članova Lekarske komore.
Dr
Lepo ste rekli, mi smo pružaoci usluga, a naše se usluge vrednuju kao 250-350 pp pregledu, u zavisnosti da li je lekar opste medicine ili specijalista u pitanju. Sramotno. Drugo, nas ce pacijenti, poceti da tuku, sad se od svih mogucih novina, uvodi planirano trajanje pregleda od 10 minuta, toliko o kvalitetu, tako planiraju da nadomeste mali broj lekara. Ima toga jos, ali se nema vremena za duzi komentar... Oni koji kroje politiku su daleko od pacijenata...
Dusan Petrovic
Oni koji kroje politiku ocevidno jesu - pacijenti!
Bivši student
Mogu samo da kažem za profesora Delića da je bio najbolji predavač na Klinici za infektivne bolesti i jedan od najboljih na Fakultetu kada sam ja bio student. I jedan od retkih profesora, tada vanredni, koji se udostojio da priđe studentima i prenese svoje znanje. Da, dotični je, ako profesor, držao vežbe studentima, što je bila retkost. A druga stvar, koja apsolutno opravdava ove izjave je, koliko se sećam, ostavka na mesto direktora Lekarske komore. Za tu funkciju se svi otimaju, iz poznatih razloga (i o ovom "fenomenu srpskog zdravstva" bi trebalo posebno razgovarati), a ovaj ČOVEK je pobegao iz tog okruženja.
Neko mali
Dva pitanja za profesora: 1. Da li njegova razmišljanja možemo protumačiti kao delanje protiv moćnog i psihopatskog klana profesora Medicinskih fakulteta koji svojim delovanjem ponajviše razaraju srpsko zdravstvo i zaslužuju stavku broj jedan? 2. Zašto se medicinski autoriteti ne oglašavaju povodom rastuće volje za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, iako je reč o psihoaktivnoj supstanci, već glavnu reč vode laici, dileri i skupljači jeftinih političkih poena.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.