Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Lagumice pod Titelskim bregom

Sve do kraja 20. veka porodice su živele u stanovima u lesu. U Titelu potomci sa setom pričaju o odrastanju svojih predaka u živopisnim zemunicama
Lagumice pod Titelskim bregom
Лагуми заостали у брду (Фото Ђ. Ђукић)

Titel – Lagume, svojevrsne pećine ukopane u podnožju velikog brega u Titelu zovu lagumice. Nekad su se tu sklanjali ljudi i njihova imovina, a još samo u nekima se i danas zatvara stoka, što je u prošlim vremenima bilo česta pojava. Lagumi su nekada bili i značajni industrijski kapaciteti, a proizvodi koji su ovde skladišteni lađama su odvoženi u beogradska pristaništa.

Njima se bavio Rajko Nikolić i sredinom prošlog veka ostavio zapise u zbornicima „Matice srpske”. Naziv lagumice za njih je upotrebljavan u naseljima oko Titelskog brega. To su najčešće podzemne prostorije sa jednim, dva ili tri odeljenja ispod velikog brda. Pregradni zid između dve prostorije je od lesa, zidovi na čelu kuhinje od ćerpiča, u kuhinjski zid ugrađena su vrata sa staklom, a u sobni mali prozor. Ispred lagumice načinjen je kong – manji trem od trske, kako bi zaštitio ulaz i zid od kiše. U kuhinji je zidan šporet čiji je dimnjak usečen u lesnoj masi i koso naviše izveden napolje. U sobi je zemljana peć koja istovremeno služi i za grejanje i za pečenje hleba, a loži se kroz otvor iz trema. Nameštaj je skroman i jednostavan, podrazumeva dva kreveta, sto, stolice i nišu iskopanu u zidu za sitnice.

Sve do kraja 20. veka porodice su živele u stanovima u lesu. U Titelu potomci sa setom prepričavaju odrastanja svojih predaka u živopisnim zemunicama. Pored stanova, u lesu su kopane i štale, u kojima su se držale svinje, krave, čak i konji. Tu su se sakrivali žito i stoka – u ratovima od vojske, u miru od poreznika. Većina ovih naseobina nestala je u odronima brega, nakon što su napuštani pošto su naseljenici gradili nova i bolja staništa na otvorenom.

Specifične katakombe jedno vreme su bile i skladište proizvoda za tržište.

– Taj traženi proizvod bio je led – podseća Titeljanin Vlado Bogojević, koji je u brdu od lesa, koristeći lagum, stvorio turističke sadržaje, a pre nekoliko godina bio je žrtva tih čudnih naseobina.

– Za nekadašnjih jakih zima, kazivao je Vlado, ledari su izlazili na zamrznutu čistu vodu na reci Tisi, razbijali kristalni led u manje sante i prevozili ih, što šajkama, lađama koje su dobile ime po graničarima „šajkašima” koji su čuvali granicu između dva carstva, što sankama koje su se oglašavale zvonima na upregnutim konjima. Led je skladišten u velike lagume i tu, u hladnom i na slami pod zemljom, čuvan do sledećeg leta. Prepričava se da je u Titelu bilo četrnaest ledara pod zemljom. Kad nastanu vrućine led se šajkama liferovao do beogradskog pristaništa Savamala. Tu su ga uglavnom preuzimali mesari i poslastičari srpske prestonice, ali i drugi skromniji potrošači. U odnosu na Titel, Beograd je najpre bio u drugoj državi, pa je varošica na jugu Bačke led u stvari izvozila, sve dok se nije našla u istoj državi. Onda su se postepeno pojavili veštački rashladni uređaji i led sa Tise povukao se iz upotrebe.

Svoje posebno iskustvo sa lagumom imao je i sam Vlado Bogojević. U nameri da podzemnu prostoriju iskoristi u turističke svrhe, on se dao u njeno sređivanje. Međutim dogodila mu se nezgoda, obrušila se zemlja i on se našao ispod 350 kubika lesa sa Titelskog brega. Ipak se spasao i, pošto je zalečio lomove kostiju, rešio da, kako kaže, pobedi Breg. Danima je kopao, najviše sam s porodicom, i napravio niz lagumica u kojima je smestio muzej. Tu su radionice sa starinskim alatom: stolarskim, kačarskim, kovačkim... Pored onog što je sakupio u bačkom okruženju, deo alata potiče iz njegovog zavičaja, iz okoline Mrkonjić Grada, odakle je kao petogodišnjak na talasima života stigao na obale Tise i u podnožje Titelskog brega. Vlado se bavi turizmom i kulturom. Sve više ovde dolaze gosti pristali brodicama na titelskim obalama, a doplovili su onim rutama kojima se kretao led prema Beogradu.

Među lagumicama u neobičnom etno-prostoru je i jedna s kazanom za rakiju. Specijalnost mu je travarica. Bira trave koje drži u rakiji 40 dana, a onda taj sadržaj prepeče. I deo restorana je pod zemljom, u najvećoj lagumici. – Moja rakija nije afrodizijak, ali je korisna jer ohrabruje, a to je najčešće dovoljno – kaže Vlado.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.