Filozof s pištoljima
Jedna anegdota kaže da naslednik Vladimira Putina ima u ovom trenutku oko 50 godina, svoj nalog na „Tviteru”, zauzima visoku poziciju u vladi... I zove se Dmitrij. Potpredsednik ruske vlade Dmitrij Rogozin jedan je od dvojice koji odgovaraju ovom opisu. Za razliku od Dmitrija Medvedeva, koji voli da škljoca fotoaparatom i „ajfonom”, Rogozin se bolje oseća kad mu je pri ruci „kalašnjikov” i nekoliko sanduka municije. Ili bar maketa S-300.
Medvedev ga 2011. imenuje za zamenika premijera zaduženog za vojnu industriju i snabdevanje, nacionalnu odbranu, mobilizacijsku obuku, morsku politiku; atomsku i raketno-kosmičku, avionsku i radioelektronsku industriju i brodogradnju; kontrolu izvoza, vojnotehničku saradnju, civilnu zaštitu, pograničnu politiku i Arktik; izgradnju kosmodroma „Vostočni” i Pridnjestrovlje. Odgovara i za rad sa saveznicima izvan bivšeg SSSR: Srbijom, Sirijom, Kinom, Indijom, Iranom, Irakom, Kubom i Venecuelom.
Zaljubljenik je u oružje, posebno pištolje. Otac, general-major Oleg Rogozin, bio je načelnik uprave za nove oružane sisteme Ministarstva odbrane SSSR, a čukundeda, general-major Nikolaj Mitkevič-Žoltok – načelnik moskovske policije do 1915, a zatim jedan od lidera belog pokreta. Izbegao je u Jugoslaviju, gde je i sahranjen. Supruga Tatjana ćerka je pukovnika Genadija Serebrjakova, obaveštajca KGB koji se bavio Amerikom.
Pohađao je osnovnu školu na francuskom jeziku. S najvišim ocenama diplomirao međunarodnu žurnalistiku na „Lomonosovu”, ovladavši engleskim, italijanskim, češkim, španskim, a potom i ukrajinskim jezikom. Doktor je filozofije i prvi u istoriji fakulteta koji je istovremeno odbranio dva diplomska rada, a 1988. s najvišim ocenama okončao je i Ekonomski fakultet Univerziteta marksizma-lenjinizma pri Moskovskom gradskom komitetu KPSS.
Bio je na vodećim funkcijama partijskih omladinskih institucija, zadužen za južnu Evropu, SAD i Kanadu. Od 1990. je predsednik Asocijacije mladih političkih lidera SSSR. Šef ruske diplomatije Andrej Kozirjev 1990. nudi da mu bude zamenik, ali Rogozin odbija. U avgustovskom puču 1991. komanduje dobrovoljcima Borisa Jeljcina, ali 1998. ulazi u komisiju za njegov impičment.
Početkom 1992. kao dobrovoljac ratuje u Pridnjestrovlju i upoznaje generala Aleksandra Lebeda, s kojim 1993. formira partiju Kongres ruskih opština (KRO). U parlament ulazi 1997, a 1999. postaje predsednik Komiteta za međunarodne odnose Dume. Od 2008. do 2011. Rogozin je bio ambasador Rusije pri NATO.
Kao lider KRO obilazio je početkom devedesetih sunarodnike u zemljama Baltika, ZND i Balkana, gde je u to vreme ratovalo dosta ruskih dobrovoljaca. Kaže da iz tog vremena poznaje „sve jeftine hotele u Beogradu”, ali i da se nikad se razdvaja od šapke Ratka Mladića, koju mu je general poklonio na Palama 1995. godine.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


