Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Mnogo interpretatora, malo autora

Aleksandar Saša Lokner predstaviće 19. aprila u sali „Arsen” beogradskog „Parobroda” stare ali i nove kompozicije, pisane za film
Mnogo interpretatora, malo autora
Александар Саша Локнер (Фото А. Васиљевић)

Posle Matije Dedića i Kornelija Kovača nekako se logično nadovezuje da naredni veliki klavijaturista koji će 19. aprila svirati u čast velikog Arsena Dedića u sali „Parobroda”, nazvanoj kratko „Arsen”, bude Aleksandar Saša Lokner, kompozitor, aranžer i stalni dugogodišnji član „Bajage i instruktora”.

– Velika mi je čast što sam u društvu Bate i Matije i svih ostalih koji će posle mene svirati. Nisam mnogo nastupao kao solista poslednjih godina jer sam se više bavio primenjenom muzikom, komponovao i aranžirao za pozorište i film pa mi je zaista veliki izazov da obnovim materijal koji sam 1996. snimao sa Lazom Ristovskim. Reč je o našem albumu „Naos” i evo, posle dve decenije, želim da podsetim prijatelje i publiku na Lazin i moj zajednički projekat. Predstaviću i numere s mog solo albuma „Trans Evropa ekspres” iz 2005. na kojem preovlađuje elektronika za razliku od „Naosa” koji je etno ambijentalni projekat dvojice klavijaturista – kaže Saša Lokner koji se poslednjih godina nekako „bacio” u vode pozorišne i filmske muzike i naprosto se za pozorište „Boško Buha” vezao kao da mu je druga kuća.

Rad na filmu sa Slavkom Štimcem i Mirjanom Joković
– Ove godine sam radio i muziku za film pod radnim nazivom „Ime Dobrica, prezime nepoznato” reditelja Srđe Penezića. To je drama – ispovest u kojoj glavne uloge tumače Slavko Štimac i Mirjana Joković. Priča o ostavljenom detetu koje pronalaze nepoznati baka i deka i odgajaju ga s mnogo ljubavi, ali i ostaju bez njega... Priča koja ide od sedamdesetih godina prošlog veka do današnjih dana u kojoj i dete „glumi” Slavko Štimac uz pomoć jednog kod nas potpuno novog, vrlo složenog filmskog postupka. Postupka u kojem se koriste uloge koje je Slavko tumačio kao dete u „Vuku samotnjaku”, „Salašu u Malom Ritu”.... Ceo film je pod muzikom i, moram da priznam, bilo je to jedno veliko iskustvo za mene. Radio sam muziku skoro godinu dana. Iz filma je proizašlo nekoliko tema kojima sam vrlo zadovoljan i koje ću takođe izvesti u „Parobrodu” – ističe Lokner.

– Nedavno smo imali premijeru „Zvezdastog viteza” koji je vrlo lepo prošao. „Boško Buha” mi je zanimljiv jer su tamo mali mjuzikli za, uslovno rečeno, decu. Razlika između malog i klasičnog mjuzikla je u tome što u ovom prvom nema živog orkestra, već glumci pevaju na matricu. Iz „Buhe” me najčešće zovu upravo tu vrstu da radim – objašnjava Lokner i priznaje da mu je jednostavnije da uradi klasičnu dramsku predstavu nego predstavu za decu.

– Kada za njih male radite, odgovornost je mnogo veća. Morate onako „do daske” da uradite glavnu temu, a singlove tako da postanu hitični, da ih klinci prihvate i zavole – ističe Lokner koji je radio i muziku za „Crvenkapu”, „Kišu”, „Snežnu kraljicu”, „Carevog zatočenika” za šta je nagrađen Sterijinom nagradom.

U grupu „Bajaga i instruktori” došao je samo godinu dana nakon njenog osnivanja – 1985. i to nakon odsluženja vojnog roka u ondašnjoj Jugoslaviji. I, kako kaže, do sredine devedesetih godina grupa je svirala u proseku između 100 i 135 koncerata godišnje.

– Nešto više koncerata od nas, do 150 imali su u ono vreme „Bijelo dugme”, „Parni valjak”, „Leb i sol”, a mi smo sa „Ribljom čorbom” brojali isto. Praktično, nastupali smo svaki drugi, treći dan. Išli smo na turneje, lagano prelazili iz mesta u mesto po celoj Hrvatskoj i BiH. A onda su došle devedesete i bendovi su morali da se prilagode novonastaloj situaciji. Zapravo, pola naše publike otišlo je u inostranstvo. Bajaga je tada napravio pesmu „Moji su drugovi”, himnu dijaspore, i zahvaljujući njoj nama su se otvorila vrata nastupa u inostranstvu. Naša karijera se iz regiona prebacila u dijasporu. Došli smo u situaciju da od 1995. do 2000. dva puta sviramo na Novom Zelandu, u Oklandu i Velingtonu, a da u istom tom periodu ne odemo do, recimo, Niša. Apsurd! Paralelno s tim u zemlji i regionu manji gradovi su se kulturno urušili, sve je manje mesta za sviranje. Ili u halama nema grejanja ili ljudi nemaju naviku da idu na svirku – priča naš sagovornik napominjući da od 2000. ponovo u muzičkim vodama počinje da se uspostavlja „normalan sistem rada”.

– Vratili smo se u region i tu sviramo velike koncerte. Poslednjih nekoliko godina uglavnom se svira u letnjem periodu, na festivalima. Bend najviše radi od juna do kraja septembra. Zimi nastupamo u velikim arenama – kaže Saša Lokner.

Na pitanje kakva je budućnost srpske muzičke scene, kratko kaže:
– Dobra.

– Biće muzičara dovoljno i biće kvalitetniji nego što smo mi bili. Što se tiče izvođača, možemo da budemo mirni. Mnogo je talentovane dece. Ali, autorstvo je u krizi. I to već neko vreme. Ako slušate radio možete da primetite da je najprisutniji jugo–rok, autori iz starih vremena. Malo je novih, na prste ih možete nabrojati. Mi imamo više fantastičnih pevačica i pevača nego ranije, ali manje dobrih autora, pogotovo nemamo dovoljno dobrih tekstopisaca – smatra Lokner.

------------------------------------------------------------------------------

Uspešni đaci koji sviraju sa bendovima, ali i samostalno

– Od muzike mogu da živim, ali moram baš mnogo da radim. Poslednjih pet godina vrlo sam ponosan što radim u jednoj privatnoj muzičkoj školi iz koje su već izašli dobri učenici: Boban Veličković Bis, Bogdan Smederevac, Veljko Lazić, Nikola Tavić, Marko Arizanović, već etablirani muzičari koji sviraju s velikim bendovima, ali i samostalno, rade solo projekte, aranžiraju. Jedan od učenika, Strahinja Gavrilović, otišao je na Džez akademiju u Amsterdam – ponosno kaže Saša Lokner.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.