Daljina
Daljina, to je lepota melanholije
Voljenih zvezda koje s večeri
Srebrenim sjajem svemir polije
Daljina, to je tuga glečera
Što usamljeni u svom ćutanju
Sumorne svoje dane provode
S daljine čudni vetri dovode
Mirise mile prošlih časova
Što do nas dođu u svom lutanju
Šumove drage prošlih glasova
Što nam ko tužan list sikomore
S jeseni srcem tužno romore.
Danas, kad dođe sveta promena
I kada krećeš na daleki put,
Ispunjen mi biće svaki dušin kut
Tugom daljine, lepotom spomena.
I znam da će sutra umorna mi glava
Nasloniti se klonulo na dlan
Ti sinoćna moja lepa, srećna java,
Bićeš već sutra moj daleki san.
(Politika 7. januar 1923. godine)
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


