Agrumi se sele na sever

Tivat – Globalno otopljavanje i agresivni građevinski zamah u kome su već nestali brojni maslinjaci i voćnjaci, prete da ugase proizvodnju južnog voća na Crnogorskom primorju. Visoke cene otkupa, evropske maloprodajne cene, pojava doskora nepoznatih štetočina i oboljenja biljaka, doveli su do toga da su domaći agrumi na pijacama postali prava retkost. Zbog višegodišnje stagnacije u proizvodnji stručnjaci razmišljaju da agrume uzgajaju u Bjelopavlićima i Zeti gde je poslednjih godina „doputovala“ mediteranska klima.

– Ono što može da bude pozitivno za područje južnog dela Crne Gore je što zaleđe, zetska ili bjelopavlićka ravnica, kao veliki zemljišni resursi, mogu da budu prostor na kome bi se izmestila i povećala proizvodnja. Zbog zamaha graditeljstva i turizma na primorju skoro i da nemamo obradivih površina za južne kulture. Maslinu bismo odmah mogli početi da izmeštamo od područja Skadarskog jezera pa sve do Glave Zete. Globalno otopljenje je uticalo da kulture koje se nisu mogle ni zamisliti na području zetsko-bjelopavlićke ravnice, planiramo u ovoj tzv. „zoni izmenjene mediteranske klime” – kaže direktor Centra za suptropske kulture u Baru, dr Momo Radulović.

Prvi čovek najstarije naučne institucije u Crnoj Gori u čijem sklopu od pre dve godine funkcioniše studij poljoprivrede, smer za mediteransko voćarstvo pri Biotehničkom fakultetu iz Podgorice, ističe da je do pre pet-šest godina crnogorsko agrumarstvo imalo ubrzani rast. Sa nekih 200.000 stabala sedamdesetih godina, devedesetih se došlo do brojke od 400.000 stabala južnog voća.

– U to vreme je bila povoljna cena kilograma agruma, međutim danas smo se izjednačili sa svetskom cenom koja je u otkupu oko 50 centi. Proizvođači više nisu zadovoljni pa je pre osam godina počela blaga stagnacija, više nema ubrzanog rasta proizvodnje i povećanja broja stabala. Kad su u pitanju smokva ili nar, u odnosu na mogućnosti dosta zaostajemo. Kilogram nara u susednim zemljama bude i do pet-šest evra. Imamo mogućnost za njegovu proizvodnju u mnogo većim količinama. U Crnoj Gori ima 200.000 stabala nara i 250.000 stabala smokve. To su kulture koje ne traže veliku agrotehniku. Nisu zahtevne ni prema zemljištu ni navodnjavanju, a ipak su i dalje neiskorišćene – kaže Radulović.

Prema mišljenju stručnjaka glavni problem agrumarstva u Crnoj Gori je usitnjenost parcela.

–Moraju se okrupnjavati parcele južnog voća iz čega će proisteći i niža cena. Kod nas je u začetku pakovanje i konfekcioniranje voća. Sada se najviše ide na kartonsku ukrasnu ambalažu jer ekološki ne zagađuje sredinu. Neće se više ni moći prodavati rifuzno kao što se kod nas i dalje prodaju mandarine u gajbama od banana. Moraju se podići barem dve-tri fabrike za proizvodnju ambalaže. Bez toga se ni ovo što se proizvede neće moći prodati – smatra naš sagovornik.

Crnogorsko primorje je do početka otopljavanja bilo periferna zona u kojoj se uzgajalo južno voće na temperaturama nižim od 40 stepeni Celzijusovih. Zbog toga nasade voća nije napadala ni trećina štetočina i oboljenja koje su odavno prisutne u Mediteranu. Sada se svake dve-tri godine pojavi nova štetočina, kao što je mediteranska voćna muva, koja je ove godine desetkovala proizvodnju mandarina i pomorandži.