Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Taktika obmane

Taktika obmane

U odgovoru na tekst Sretena Petrovića Slobodan Grubačić se služi („Knjiga nije plagijat...“, od 1. februara) poznatim manirom onih koji su uhvaćeni u sramnoj intelektualnoj raboti: piši o svemu, samo ne o glavnom predmetu spora.

Naime, on ni jednom rečju dokumentovano ne opovrgava ocene da su njegova doktorska disertacija i delo ,,Aleksandrijski svetionik'' prožeti prepisivanjem delova iz knjiga drugih autora i doslovnim preuzimanjem njihovih ideja.

No, to je taktika najobičnijh obmanjivača, koja može biti uverljiva samo krajnje naivnim i u samu stvar neupućenim ljudima. Narodski rečeno: pravi se lud.

Grubačić je dužan da odgovori na neka konkretna pitanja.

Da li je u tekstu objavljenom u listu ,,Frankfurter algemajne cajtung" (januar 1975), koji je potpisao prof. Prajzendanc, ekspert za Hajnea, naš autor optužen za prepisivačku delatnost širokih razmera u svojoj disertaciji?

Zar gospodin Grubačić misli da u Beogradu ne postoji ličnost koja poseduje taj primerak nemačkog lista? Ako tako misli, grdno se vara (u laži su kratke noge).

Pitanje je i zašto on do sada nikad nije demantovao niz tekstova u kojima se njegovo delo ,,Aleksandrijski svetionik" označava kao plagijat u ne maloj meri, uz precizno obeležavanje inkriminisanih mesta.

O Grubačićevom moralnom dostojanstvu i teorijskoj kompetentnosti svedoči i činjenica da je jedini od članova žirija glasao za to da prošle godine prvu nagradu dobije knjiga Sime Elakovića o Kantu koja je, prema mišljenju naših poznavalaca Kantove političke filozofije, ,,pojmovna papazjanija“ u kojoj autor Kantov moralni i pravni formalizam nastoji da zasnuje na pojmu etosa (običajnosti).

Zbog takvog elementarnog neznanja studenti filozofije se obaraju na ispitu.

Sticajem okolnosti, godine kada je Grubačićev ,,Aleksandrijski svetionik'' dobio prvu nagradu, u najužem izboru od tri knjige našlo se i moje delo ,,Problem identiteta'', o čijoj je citiranosti, ne samo kod nas, već i u inostranstvu, pisala ,,Politika" (pod naslovom ,,Rekordna citiranost'') oslanjajući se na potpuno proverljive podatke sa „Gugl interneta“.

Prema tim podacima, to je najcitiranija knjiga iz srpske političke filozofije posle Drugoga svetskog rata (pomenuta 110 puta, od toga u deset stranih doktorskih disertacija).

Tada sam, pre desetak godina, čestitao gospodinu Grubačiću na pobedi, jer nisam znao za njegove plagijatorske činove. Ali bi sada bilo uputno da javno iznese koliki je uspeh na tom planu doživeo ,,Aleksandrijski svetionik'' (imam tačne podatke i o tome, eh, taj Gugl!).

Ta enormna disproporcija između citiranosti moje i njegove knjige svedoči i o kvalitetu rada žirija, jer je citiranost nekog dela, kao pokazatelj stepena u kojem je ono ušlo u svetsku teorijsku komunikaciju, glavni pokazatelj njegovog kvaliteta, bar u svetu.

Neshvatljivo je i to da Sreten Petrović, naš najplodniji estetičar, autor remek-dela domaće estetike, nijednom ne dobije tu nagradu. Možda je Grubačić dobio nagrade upravo zato što su autori dobrog dela njegovih spisa drugi teoretičari, kojima ovaj nije ni do članaka.

Na rad žirija o kojem je reč pala je senka diletantizma, neprofesionalnosti i familijarizma, suprotno onome: Platon mi je drag, ali istina mi je draža.

Članovi žirija dobijali su nagrade po sledećoj proceduri: kada neko napiše knjigu, on izađe iz žirija i lično predloži svog bliskog prijatelja za svog naslednika u njemu, dakle „ni po babu ni po stričevima“.

I autor knjige o Kantu dobio bi prvu nagradu na taj način da nije bilo intervencije spolja. Simo Elaković je, kao predsednik žirija, lično predložio u žiri g. Grubačića da bi mu se odužio za neke ranije usluge.

Veliki paradoks je i to što sada u žiriju koji je namenjen nagrađivanju filozofskih ostvarenja (u koja spadaju i ona iz estetike), većinu čine osobe koje se bave teorijom književnosti.

Da bi ugled ove prestižne nagrade bio kao nekada, nužna je urgentna rekonstrukcija žirija, kako u personalnom tako i u proceduralnom smislu, jer nju više niko od uglednijih teoretičara ne uzima za ozbiljno.

Direktor Međunarodne filozofske škole Feliks Romulijana

Komentari26
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

ЗАШТО СЕ ЋУТИ?
С.Петровић и С.Дивјак су први који су у једном угледном дневном листу указали на плагијате у делима С. Грубачића мада се о томе годинама зна, прича али и прећуткује у нашој академској јавности. Универзитет и САНУ би после ових текстова требало да адекватно реагују мада не треба бити претерани оптимиста у том погледу.
Vitez Koja
2007. godine knjiga Slobodana Divjaka Problem identiteta je usla u najuzi izbor za nagradu Nikola Milošević. U tom momentu ovaj autor je bio aktuelni direktor Radio Beograda, u cijem se sastavu nalazi i Radio Beograd 2. Dakle, Radio Beograd 2 je trebalo da dodeli nagradu svom direktoru?U tadašnjem ziriju je bio nedavno preminuli prof. Elakovic, a nagradu je dobila knjiga prof. Slobodana Grubacica Aleksandrijski svetionik. I tako je sve pocelo...
Stari Znanac
@Aleksandar Gordić. Na sreću ja ne učestvujem fizički u mahinacijama o kojima ovde raspravljam. Ali raspravljam samo u načelu jer vidim da su tu problemi u našoj sredini: ne poštovanje principa. Inače, da ste pažljivo čitali moje komentare ovde, BAR VI bi me lako mogli identifikovati.
Dripac
Gordic je izgleda neki dripac.
Aleksandar Gordic
Потпуно је излишно о академским питањима расправљати с неким ко не сме или не жели да се представи, а нема ни познавање граматике на нивоу основне школе.
orax
Lepo ste izmenali misljena i zabavili nas. Hvala. Sastanak za stolom otkazite. Sve je receno.
За "Starog znanca"
У прави сте. Одговорност остаје на аутору а Универзитет заиста не може да гарантује „исправност“ тезе. Али Универзитет као и Црква или Академија, због значаја за дух и морал једног народа не могу да остану равнодушни на драстично кршење моралног кодекса од стране неког свог члана. Независност Универзитета значи независност од политичких и идеолошких утицаја али не и од моралних правила. А плагијат представља грубо кршење тих правила. Уколико се ради о преписивању читавих пасуса или страница нечијег текста без навођења извора онда је лако утврдити постојање „позајмице“. Ако се, пак, ради о тзв. крађи идеја, онда је то много теже. Универзитет има посебан значај за сваки народ, а за Србе који су данас прилично дезоријентисани Универзитет и Црква су последњи чврсти ослонци у овом узбурканом свету. То пред Универзитет ставља посебне обавезе у очувању сопственог кредибилитета. Коначно, ја не живим у Београду али ћемо се препознати по стилу и идејама на страницама Политикe. Свако добро.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.