Subota, 11.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
FILMSKA KRITIKA

Ludilo zbog samo malo sreće

Film „Ludi provod”/La pazza gioia, scenario i režija Paolo Virzi, uloge: Valerija Bruni Tedeski, Mikaela Ramacoti, Marko Mezeri... Trajanje 118 minuta, proizvodnja Italija/Francuska, 2016.
Ludilo zbog samo malo sreće
Из филма „Луди провод” (Фото MCF)

Svi smo mi pomalo ludi na svoj način i u životu je često tanka linija između nas koji smo napolju i onih koji su unutra, iza vrata institucija za mentalno zdravlje. I upravo na toj tankoj liniji italijanski scenarista, reditelj i producent Paolo Virzi smešta nesvakidašnju filmsku priču o potrazi za srećom.

Film „Ludi provod” (La pazza gioia – luda radost) prijatno je topla, humanistička, komična drama o bekstvu dve pacijentkinje iz jedne rustične psihijatrijske ustanove u koloritnoj Toskani, koju Virzi vodi s retkim smislom za ravnotežu, uz veliku pažnju prema dubokim likovima, ali i širem društveno-političkom kontekstu u koji ih je smestio.

Iako veoma komičan, često i veseo, ovo je i po više osnova dirljiv film, čija radnja sve vreme prkosi očekivanjima. Ukusno aranžirana korpa puna finih dramaturških iznenađenja. Uzbudljiv portret dve šarmantne, nestabilne protagonistkinje koje proizvode zabavan nered gde god da se pojave u vizuelno idealnim, toskanskim pejzažima ili u kontaktu s ljudima koji su za razliku od njih dve „normalni”.

S jedne strane je Beatriće (Valerija Bruni Tedeski), izdanak stare i bogate italijanske porodice. Žena od stila, puna energije, živi intenzivno u svakom trenutku. Euforično širi radost i smisao za lepotu u koju bi da uvije i sve druge oko sebe. Ponaša se kao logoreična vlasnica vile Bjondi u kojoj je i smeštena psihijatrijska ustanova za žene (vila je inače poklon njene bogate tetke državi), a u svim tim njenim pričama teško je razlikovati laži od istine. Ona je kao buldožer koji će, iako uvek uz osmeh, nezaustavljivo preći preko svakog ko se suprotstavi njenim planovima.

S druge strane je Donatela (Mikaela Ramacoti), prelepo a nedruželjubivo, teškim bolom ispunjeno suicidalno biće, očigledno iz nižeg socijalnog sloja. Za razliku od Beatriće koja sva pršti od ljubavi prema životu, Donatela bi da uništi sebe zauvek. Obe su, svaka na svoj način, proizvodi laži, lažnog morala i vrednosnog sistema u porodicama (društvu) iz kojih potiču. A Virzi ih spaja prvo u saučesnike, a postepeno i u prave iskrene prijatelje koji kao da bi mogli da ostanu na površini i nadohvat ruke stvarnosti.

Pokretački motiv njihove zajedničke odiseje može se s lakoćom pronaći u rečenici koju izgovara Beatriće: „Mi samo tražimo malo sreće”. Upravo od te dijaloške linije kreće i Virzijevo istraživanje šta je to sreća, kako se može naći, gde joj je izvor. U ljubavi ili je samo dovoljna želja za slobodom? Tokom ovakvog istraživanja Virzi razgrće i druge slojeve životnih priča, odnosno uzroka nesreća (samim tim i bolesti) svojih neodoljivih junakinja, među kojima je najsloženiji deo onaj koji se odnosi na odnos Donatele s malenim sinom.

Tornado zvani Beatriće i čvrsto zatvorena školjka zvana Donatela zajedno će dovesti ovu Virzijevu priču do emotivnog finala obojenog lepotom. Topla letnja svetlost, bogatstvo toskanskih pejzaža, živost i intenzivnost boja uhvaćenih okom kamere iza koje je kao direktor fotografije stajao Vladan Radović (Sarajlija rodom), učinili su da i na vizuelnom planu ovo bude lep film. Vrsno režiran. Neodoljiv za gledanje.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Nikola Nesic
Film ima za Italiju jos jednu bolnu dimenziju, a to je tretman osoba sa dusevnim problemia, koji je akutan u ovoj zemlji. Naime, postojali su zakoni gde su se porodice resavale svojih rodjaka sa lakim dokazima da se radi o dusevnim poromecajima, i tamo ih ostavljali bez vecih pravnih i klinickih dokaza. Mediteranski temperament i logoreicnost pogotovu pravi tesko uocljivu razliku izmedju osobe sa psihickim poremecajem od onih koji su samo uzavrele krvi, sto ovom fimu daje jos jednu karakteristiku prepoznatljivu samo za podneblje. Steta sto nema vise evropskih filmova kod nas, blizi su po temperamentu i socijalnim nedacama. Americka kinematografija je postala toliko sterilna i nadrealna, a vrlo je zastupljena. Izboriti se za druge kinematografije, je cilj vredan borbe. Pogotovu italijansku i spansku.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.