Tajne zidina smederevske tvrđave
Smederevo – Koje tajne još iz srednjeg veka leže ispod Velikog grada smederevske tvrđave, prava je misterija i za arheologe, jer ovaj lokalitet od oko 11 hektara, za razliku od Malog grada – nekadašnjeg dvora despotske porodice Branković, još nije sasvim istražen.
Baš zato, o navodnom blagu despota Đurađa, a naročito njegove žene, Grkinje Irine Kantakuzin, koju je narod prozvao Prokleta Jerina, postoje mnoge legende.
Neke od njih žive i danas, a po jednoj despotičino blago skriveno je baš ispod temelja utvrđenja. Kako postoji predanje da je bila prokleta, tako postoje i priče o njenom bogatstvu za kojim su bezuspešno tragali čak i najiskusniji lovci na blago.
Istraživanja za sada demantuju te misteriozne tvrdnje. Nije logično, smatraju arheolozi, da u tvrđavi leži neko veliko blago jer istorija kaže da su Đurađ i Jerina pobegli odavde preko Dunava, nakon pada Smedereva pod Turke. Logično je da sa sobom ponesu dragocenosti. Ali, tragači za zlatom imaju novu zaveru. Verovalo se da će blago biti otkriveno kada se otkriju grobovi despotskog para, za koje se još ne zna gde su sahranjeni. Arheolozi su gotovo sigurni da ni to otkriće ne bi bio put do njihovog bogatstva jer se vladari nisu sahranjivali sa blagom.
Despina Jelena je po očevoj liniji imala i srpsku krv jer je Toma Paleolog bio čukununuk Stefana Dečanskog.
Ni višegodišnje traganje stručnjaka za ostacima Blagoveštenske crkve koju je despot podigao u svom zdanju, nije urodilo plodom. Očajnički tražeći način da spasi Srbiju, Đurađ je odlučio da mošti Svetog Luke otkupi od sultana i prenese ih iz Rogosa u Smederevo, da štite prestoni grad. Pohranio ih je upravo u Sabornoj crkvi Blagoveštenja, ali ostaci ove svetinje nisu otkriveni i nema podataka šta se s njom zbilo nakon pada grada na Dunavu.
Iako su mnogi zamišljali da će svetlost dana jednom ugledati kovčezi i ćupovi sa blagom Brankovića, do sada je u smederevskoj tvrđavi pronađena jedna minđuša tokom 1968. godine i pre pet godina par zlatnih naušnica. Rasparena minđuša otkrivena je na prostoru Malog grada, gde je živela despotska porodica. Zato se veruje da je pripadala Jerini ili jednoj od despotovih ćerki, Katarini ili Mari. Neprocenjive je vrednosti, osim bisera krase je i smaragd i rubin. Danas se čuva u Muzeju u Smederevu. Druga minđuša nikada nije pronađena.
– U izradu ove naušnice ugrađeno je mnogo znanja kroz vekove. Reč je o srednjovekovnom nasleđu koje nam otvara sliku jednog vremena – kaže Dejan Radovanović, direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Smederevu.
U proleće 2012. godine, u jugoistočnom delu drevnog zdanja, otkriven je sakralni kompleks čak iz 10. veka. Taman kada su arheolozi nameravali da ozidaju i prezentuju ostatke viševekovne crkvice i time okončaju petogodišnja istraživanja, došli su do epohalnog otkrića. Među oronulim zidovima otkriven je grob sa ženskim skeletom, a pored njega je pronađen par zlatnih minđuša iz srednjeg veka sa dvoglavim orlom, grbom dinastije Nemanjić. Naušnice imaju i monogram M. P. A., što su inicijali Marije Paleolog, druge žene Stefana Dečanskog.
Kome su zaista pripadale ove dragocene minđuše od čistog zlata, teške po 2,35 grama, nije precizno utvrđeno. Zna se da datiraju s kraja 14. i početka 15. veka, ali nije isključeno ni da su nasleđivane kroz generacije ondašnjih vladarki. Arheolozi ih ipak najviše povezuju sa despinom Jelenom Paleolog, ženom Lazara Brankovića, sina Đurađevog. Dva dvoglava orla i monogram nesumnjivo vode do dinastije Paleolog, te ih je vlasnica nosila kao carski dar ili kao dokaz svog plemenitog roda, kaže Radovanović koji je pronašao skelet i naušnice tokom restauracije sakralnih ostataka.
Kako je Jelena u dvor Brankovića došla kao direktan potomak Paleologa, on pretpostavlja da nađeni ženski skelet verovatno predstavlja neku njenu rođaku koja se sklonila u Smederevo posle pada Carigrada 1453. i ovde je preminula u poznim godinama za ono vreme.
Naušnice, delo vrhunskih majstora srednjeg veka, prvi put su predstavljene javnosti povodom Dana Muzeja u Smederevu. Nakit, očito poreklom sa vizantijskog dvora, čuva se u muzejskom sefu zbog neprocenjive vrednosti. Zajedno sa minđušom iskopanom pre pet decenija u Malom gradu, prikazane su posetiocima samo na nekoliko sati.
– Ima mnogo prostora za istraživanje i nade da ćemo naići na ovako značajne i još značajnije nalaze. Podrazumeva se da je za naše ukupno saznanje o prošlosti važno da svaku kockicu tog mozaika složimo i da nije važno samo juriti za najznačajnijim objektima, nego što celovitije posmatrati našu prošlost. Onda ćemo shvatiti koliko je ovih par grama zlata važan nalaz – zaključio je Radovanović.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


