I Kini bi odgovarala Srbija u EU
Teško je zamisliti pogodniji trenutak od sadašnjeg za diskusiju međunarodnih eksperata za Aziju o otvorenim pitanjima u ovom regionu. Slučaj je hteo da se rast tenzija na Korejskom poluostrvu podudari sa održavanjem konferencije koju su proteklih dana organizovali Institut za azijske studije i Centar za studije Azije i Dalekog istoka Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.
„Posle sve drame i uzbuđenja izgleda da je na Korejskom poluostrvu zadržan status kvo. Ništa se nije promenilo”, komentariše na početku razgovora za „Politiku” Keri Braun, profesor kineskih studija na Kings koledžu u Londonu i jedan od vodećih svetskih sinologa.
„Pre samo nekoliko dana izgledalo je da će Amerikanci preduzeti unilateralnu akciju i na svoj način rešiti severnokorejsko pitanje. Mislim da je Donald Tramp ipak u međuvremenu otkrio da to ipak nije tako lako. Kinezi su takođe veoma jasno stavili do znanja da će svaku potencijalnu akciju koju bi Vašington sprovodio na svoju ruku smatrati napadom na svoje interese.”
Zanimljivo je da ste na pitanje o dvema Korejama odgovorili kroz prizmu američkih i kineskih interesa. Čini li vam se da se ovde radi jedino o tome, da velike sile namiruju svoje interese dok su manjim igračima dodeljene sporedne uloge?
Najveći strah Pekinga je da će eventualnim obaranjem režima u Pjongjangu američki saveznici doći na kinesku granicu, a da bi se rešio problem Severne Koreje, nemoguće je ne računati na Kinu. Istovremeno režim u Pjongjangu ne treba potcenjivati jer oni veoma vešto igraju na kartu neslaganja Kine i SAD u ovom regionu i to koriste za svoj opstanak.
Vaše kolege, naučnici koji se bave sino-američkim odnosima, često navode da su odnosi Pekinga i Vašingtona dotakli dno za vreme Obamine administracije i njegove ideje pregrupisavanja američke pažnje na Aziju, famozne strategije „azijskog stožera”. S druge strane, Tramp je napustio projekat Transpacifičkog partnerstva (TPP) koji je doživljavan kao nastojanje za ekonomsko obuzdavanje Kine. Kako to tumačite?
Deluje mi da odnos Si Đinpinga i Donalda Trampa neće biti loš, ali da će uvek u vazduhu lebdeti otvorena pitanja kao što su izgradnja ostrva u Južnom kineskom moru, Tajvan i slično. U strateškom smislu najvažniji odnosi nisu promenjeni: Amerika se i dalje protivi kineskoj inicijativi u Južnom kineskom moru i za sad uspešno obuzdava kinesku globalnu ekspanziju. Suštinski u politici Vašingtona prema Kini dosad nisam video nikakvu značajniju razliku između Obame i Trampa.
Važite za eksperta za lik i delo kineskog predsednika Si Đinpinga. Šta još možemo očekivati od Kine pod njegovim rukovođenjem?
Si Đinping stalno iznenađuje svetsku javnost sposobnošću kojom kontroliše sve političke dimenzije u Kini. Gledano spolja, Kina je danas impresivna, uključena je u sve važne globalne trendove, dok je iznutra reč o veoma represivnoj državi, naročito kada je reč o medijskim slobodama, aktivistima za zaštitu ljudskih prava... Na sceni je kontradiktorna situacija u kojoj sistem uspeva da ostane stabilan. Ne mogu da zamislim da bi iko u svetu voleo da vidi nestabilnu Kinu, jer bi se posledice osetile globalno. Kako god to zvučalo, nema boljeg garanta za stabilnosti od Komunističke partije.
Kako komentarišete globalne inicijative koje je Kina pokrenula, poput Novog puta svile ili Azijske infrastrukturne investicione banke?
To su svakako impresivne inicijative, ali još nisu poprimile konkretne obrise da bih mogao da zauzmem neki određeniji stav. Reč je o prvoj fazi sprovođenja kineske vizije izlaska na veliku scenu i mislim da ne treba da žurimo sa zaključcima.
Srbija je takođe deo inicijative „Jedan pojas, jedan put”, dok istovremeno iz Evropske unije stižu negodovanja zbog kineskog plana za prodor u Evropu…
Evropska unija i te kako želi kineske investicije i nastoji da ih privuče. I Srbija takođe treba da bude načisto šta želi od Kine i pod kojim uslovima. Vi želite rast zaposlenosti i veće investicije, izgradnju infrastrukture, a ne želite poslove koje je nemoguće kontrolisati i koji će možda prilikom zapošljavanja dati prednost kineskoj umesto domaćoj radnoj snazi. Ipak važno je napraviti trezvenu računicu koja, čini mi se pokazuje da su evropske investicije ovde mnogo veće od bilo kojih drugih. Zanimljivo je da je Kina podržavala ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji, što je prilično netipično za njih budući da veoma izbegavaju izjašnjavanje o stvarima koje smatraju unutrašnjim pitanjima stranih država. Siguran sam i da bi Srbija takođe bila mnogo dragoceniji partner za Peking ukoliko bi postala punopravna članica EU. Strateški, vaša pregovaračka pozicija bi bila mnogo jača, a ono što biste mogli da ponudite bilo bi mnogo primamljivije za kineske interese.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


